Posted by admin1

Toronto, Kanada: Obilježen Dan bijelih traka za žrtve genocida u Prijedoru

U okviru zajedničkog druženja polaznika mekteba i škola bosanskog jezika bošnjačkih islamskih centara Južnog Ontaria u Torontu pored vjerskih, kulturnih i sportskih aktivnosti djeca i roditelji su na prigodan način obilježili 25 godina od početka genocida u Prijedoru. 

Polaznici škola bosanskog jezika i mekteba, zajedno sa svojim roditeljima su pokazali svoju solidarnost sa žrtvama zločina genocida počinjenog u Prijedoru i Bosni I Hercegovini, noseći bijelu traku oko ruke.

Prigodan komemorativni program je otvorio domačin Adnan ef. Balihodžić. Zatim se djeci i roditeljima obratio profesor Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada. Ramić je naglasio: „Trideset i prvog maja 1992. godine vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale su naredbu kojom se naređuje nesprskom stanovnistvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava. Ovo je bio prvi put od 1939 i nacističkog proglasa po kojem su poljski Jevreji morali nositi trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, kako bi na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje. Koristim ovu priliku da još jednom podsjetim da je u Prijedoru izvršen zločin genocida. Koristim takođe ovu priliku da još jednom podsjetim da opštinske vlasti u Prijedoru do današnjeg dana nisu žrtvama genocida na bilo koji način odali počast za patnje kroz koje su prošli. Lokalne vlasti odbijaju javno priznati da su zločini počinjeni u Prijedoru, uprkos brojnim presudama međunarodnih i lokalnih sudova. Podizanje spomenika prijedorskim žrtvama u gradu nije dozvoljen, a pristup mjestima zločina onemogučuju. Odavde iz Kanade pozivamo sve prijatelje istine i pravde da dignu svoj glas u zaštitu prava preživjelih žrtava genocida u Prijedoru. To je potrebno kako se genocid ne bi više nikada i nikome ponovio. Mi Bošnjaci imamo obavezu da se jasno i nedvosmisleno odredimo protiv zla zlih ljudi. Neutralnost pomaže dželatu, nikad žrtvi. Šutnja hrabri tiranina, nikad potlačenog. U kulturu pamćenja mora biti ukorijenjeno pamćenje genocida. Dužnost je učiti našu djecu o zločinu. Ne smijemo se navikavati da zločin, veličanje zločina i djela zločina žive i postanu prihvatljivi. Ne smijemo pristati na zaborav i oduzimanje sjećanja, prihvatiti iskrivljivanje istine o prošlosti i patnjama. A, onima koji negiraju genocid poslana je poruka: 102 ubijene djece, 256 ubijenih žena, 3173 ubijena civila, 31.000 zatočenika u koncentracionim logorima smrti, 53.000 žrtava nasilne deportacije više od 30 osuđenih za ratne zločine. Zar to nije genocid? Dan bijelih traka ostaje stalni simbol borbe prijatelja istine i pravde u svijetu protiv kontinuiranog negiranja zločina genocida u Prijedoru, protiv policijskih zabrana komemorativnih skupova žrtava u Prijedoru, protiv kontinuiranog odbijanja lokalne vlasti da dozvole izgradnju memorijala civilnim žrtvama u Prijedoru. Dan bijelih traka je takođe simbol borbe za istinu i pravdu, za ljudska prava i slobode, za priznavanje, poštovanje, prihvatanje i tolerisanje drugog i drugačijeg u čitavom svijetu. Prijedorski lokalni politički establišment treba znati da protiv svojih neljudskih i anticivilizacijskih odluka imaju našu djecu koja daleko od domovine šalje jasnu poruku da njihove zabrane ne mogu spriječiti dobre ljude širom svijeta da se sjećaju žrtava genocida u Prijedoru i svjedoče o njihovom stradanju.