Posted by admin1

Omer ibn el-Hattab u Sarajevu!

Piše: Mr. sc. Sedad Bešlija
Priča se da je nedavno u jednom gradu u Bosanskoj Krajini džemat raspravljao o tome kako nazvati novosagrađenu džamiju. Bilo je više prijedloga. Međutim, kada je jedan džematlija predložio da se džamija nazove po prvom pravednom halifi islama nakon Poslanika, a.s., Ebu Bekru es-Siddiku (Istinoljubivi), ustao je drugi džematija i kazao: “Sve je u redu, svaka čast svakom prijedlogu, međutim, ja, stvarno, nisam čuo da je taj tvoj Ebu Bekr išta dao za ovu džamiju, pa da se baš po njemu ona nazove.”

Ne znam da li je ovo istina ili jedna u nizu anegdota, ali sam sasvim siguran (jer sam očima vidio, a ušima čuo) da je prije nekoliko dana na OBN-u novinarka u Vijestima (OBN info) tokom reportaže koju su vrlo perfidno skovali urednici na ovoj televiziji pokušavajući islamofobično problematizirati i osporiti izgradnju džamije na Stupu na ulazu u naš glavni grad, između ostalog, kazala sljedeće: “Džamiji je prije nego je i sagrađena dodijeljeno ime nikome poznatog biznismena iz Kuvajta, Omera ibn el-Hattaba, koji je za izgradnju donirao najveći dio sredstava.”

Vjerovatno će mnoge koji pročitaju ovaj “biser” novinarke uhvatiti jeza, vrućica ili nešto treće i ne vidjeti više ikakvog smisla, nakon toga, pisati bilo šta dalje. Ostati bez teksta. Ipak, baš je to vrlo zgodna prilika da se još jednom podastre društveno stanje i stepen civilizacijskog dostignuća u kojem živimo.

Naime, Bosna je zemlja vakufa i vakifa, a Sarajevo je, poput mnogih drugih, šeher nastao na vakufu. Savremeni Bosanci i Hercegovci u mnogo čemu imaju zahvaliti vakufu i plemenitim vizionarima – vakifima koji su živjeli na ovim prostorima u proteklim stoljećima. Te ljude mnogi od nas ne mogu shvatiti, razumjeti i dokučiti, pojmiti.

Posebno ne mogu, ni približno, shvatiti “moderne” generacije čiji je krajnji domet buljiti, baš u OBN, i naslađivati se izbušenim trbusima, probijenim nosevima, obrijanim dijelovima glava, nakostriješenim minđušarima i inim drugim tipovima uvezenim u ovu plemenitu zemlju natopljenu krvlju “pokošenih cvijetova”. Generacija “vikendaša i etažista” ne može pojmiti generaciju vakifa.

A to je tako, jer Bosna je i zemlja napaćena mnogim destruktivnim ličnostima i sistemima. Zemlja koja se svakim danom pokušava rasparčati na sićušne dijelove bez ikave svrhe i cilja.

Ne može Omer ibn el-Hattab doći u Sarajevo, posebno, ne ovo današnje! Možda je to zbog izvjesnog, legendiziranog, Fatihovog sna u kojem je sanjao ostalu trojicu pravdenih halifa, ali ne i Omera ibn el-Hattaba, a što je protumačeno riječima da u Bosni nikada pravde neće biti, jer Omer simbolizira pravdu. Možda? Međutim, zasigurno ne može doći dok je god među nama neznalica kosmičkih razmjera od čijih se izjava magla ne digne ni po godinu dana. A kad je magla sve je magla. Gdje je vizija, a gdje magla?! Televizija – maglavizija?

Ali kad već pravedni Omer ne može do nas doći, možemo mi, makar, svoje džamije nazivati njegovim imenom stremeći ka postizanju pravde u našoj lijepoj Bosni. Možemo sanjati i mi svoj san nadajući se viđenju Omera ibn el-Hattaba u njemu. Makar u njemu.

Dabome da će se džamija na Stupu zvati po halifi Omeru! Divna li je to ideja! Ne postoji bolji i adekvatniji način da se naša generacija oduži svim bosanskim vakifima u prošlim vremenima od imenovanja džamije po čovjeku od kojeg je otpočeo vakuf u povijesti islama. A kada se izgradnja, akobogda, završi, pa otpočne mektebska nastava, pozvati se treba i ova naša novinarka sa OBN-a da nauči osnovne stvari u životu.

Dakako! Treba joj pružiti priliku, jer ako je i sam Omer el-Hattab krenuo Poslanika, a.s., ubiti, da bi mu se, nakon toga, Milostivi smilovao i otvorio mu kapiju islama, zašto novinarku sa OBN-a odbaciti?! Lekcija će biti kratka, a glasit će:

“Nakon što je Poslanik, a.s., tumačeći ajet o izdvajanju imetka kazao: “Poslije smrti čovjekove, njegovi tragovi na ovom svijetu nestaju osim u tri slučaja: ako ostavi trajno dobro (sadaku), znanje kojim će se drugi koristiti i odgojeno dijete koje će se za njega moliti”. Inspirisan ovom izjavom, Omer ibn Hattab je došao Vjerovjesniku i rekao mu da je njegovo imanje u Hajberu najkorisnije i njemu najdraže i zatražio savjet kako da ga učini trajnom sadakom. Poslanik mu je rekao da će najbolje učiniti ako ga izuzme iz svog posjeda i odredi da se ubuduće neće moći “ni prodati, ni naslijediti, niti pokloniti”. Kada je saslušao savjet Poslanikov, Omer ibn Hattab određuje da se prihodi njegova imanja u Hajberu imaju koristiti za potrebe: siromaha, njegove rodbine, otkup robova, za ratnike, putnike i goste, a nema grijeha i da se upravnik (mutevelija) koristi za svoju ishranu na umjeren način kao i da nahrani svoga prijatelja.”

To je Omer ibn el-Hattab, drugi pravedni halifa islama, rastavljač istine od neistine (el-faruk), za kojeg je jedan Perzijanac, kada je došao da ga obiđe našao pod drvetom u snu, kazao: “Pravdu si uspostavio, pa zaspao!” To je Omer, r.a., a ne “nikome poznati biznismen iz Kuvajta” koji je došao u Sarajevo. A taj biznismen koji je došao iz Kuvajta je dr. Fehd el-Hanna, vrlo poznat biznismen u arapskom svijetu. A sad će biti i poznati vakif bosanski i tako se svrstati u red plemenitih ljudi koji su drugima činili dobro.

A oni koji pokušavaju napadati islam, koji mrze islam, “sigurno će bez pomena ostati”.

Možda bi za početak, dok mekteb ne počne sa radom, bilo dobro isprati program OBN-a popularnom serijom Hz. Omer, r.a., koja je već postala hit serijom i na Balkanu.

Korisno i za novinare i za gledateljstvo!

Piše: Mr. sc. Sedad Bešlija

(akos.ba/vakat.ba