Posted by admin1

Moralna svojstva Allahovog Poslanika a.s.

Hind ibn Ebu Hala’, r.a., kaže: “Poslanik, a.s., je često bio tužan, uvijek je o nečemu razmišljao, nije imao slobodnog vremena, nije volio besposlen govor, dugo je šutio, počinjao bi i završavao govor vrlo razgovjetno, punim ustima, a ne stisnutim vilicama, govorio bi sažeto, ne preopširno, niti nedorečeno, nije koristio prazne rečenice, veličao je Allahove blagodati, a ništa nije kudio, nije kudio ukus hrane, a ni hvalio, nije se ljutio ako bi mu se ispriječio neki problem, već je sve činio da ga riješi, nije se ljutio zbog sebe, niti radovao, kada bi na nešto pokazivao, činio je to cijelom rukom, kada bi se nečemu čudio, prevrnuo bi rukama, kada bi se naljutio, raširio bi ruke i razmahnuo, kada bi se obradovao, obarao bi pogled, osmijehom je uvijek pobjeđivao smijeh, čuvao je svoj jezik od onoga što ga se ne tiče, okupljao je svoje ashabe i nije ih razdvajao, ukazivao je počast zvaničnicima svakog plemena, čuvao se ljudi i bio oprezan pred njima, bez obzira što se nije bojao da će mu nanijeti zlo, posjećivao bi svoje ashabe, volio je da zna šta se dešava u narodu, potpomagao je dobro i podsticao na dobro, mrzio je zlo i spiječavao ga je, bio je umjeren, nije bio prevrtljiv, za svaku stvar je imao mjeru, nije uskraćivao pravo onome ko ga zaslužuje, a nije ga davao onome ko ga ne zaslužuje i ovo je važilo i za one koje su ljudi izabirali na položaje, najviše je cijenio one koji su upućivali na dobro, cijenio je one koji su bili darežljivi i koji su pomagali drugima, stalno je zikr činio, nije nigdje dugo boravio, nije imao određeno mjesto za sjedenje, kada bi došao u neko društvo, sjeo bi na prvo prazno mjesto i tako je naređivao i drugima da čine, uvažavao je svakoga na druženju i svakome je posvećivao pažnju, da ne bi neko pomislio da je manje važan od drugoga, ko bi do njega sjeo radi neke svoje potrebe, strpljivo bi ga saslušao i nikada nije prekidao sagovornika, ko bi šta zatražio od njega, ako je mogao dao bi mu, a ako ne bi imao, utješio bi ga lijepim riječima, zbog njegove brige i pažnje, ljudi su ga nazivali ocem, a on njih svojim najbližim, ljude je vrednovao prema bogobojaznosti, gdje je sjedio, sjedio je sa stidom, strpljenjem i povjerenjem, nije bilo podignutih glasova, poštovao je starije, a bio je milostiv prema mlađima, ukazivao je počast gostu i strancu, bio je druželjubiv, nenametljivog ponašanja i blagonaklon, nije bio oštar, srdit i ljut, nije bio pokvarenjak, nije korio, niti hvalio, zanemarivao bi ono što ne želi, nije se pokoravao strastima, sustegnuo se od tri stvari: uživanja, pretjerivanja i onog što ga se ne tiče, ljude je poštedio od tri stvari: nije nikoga kudio, sramotio niti vrijeđao, govorio je samo o onome od čega ima nagradu kod Allaha, dž.š., kada bi on govorio, slušaoci bi šutjeli, a kada bi on završio govor, onda bi oni govorili, pred njim se ljudi nisu svađali, kada bi neko govorio, drugi bi šutjeli dok ne završi, smijao bi se onome čemu bi se i drugi smijali, sviđalo mu se ono što se i drugima sviđa, čudio bi se onome čemu se i drugi čude, bio je strpljiv prema ljudima ograničenog poimanja i govorio je: ”Ako vidite da siromah traži nešto, dajte mu i ne tražite da vam se zahvali! Zahvala pripada Allahu.”