Posted by admin1

Sultan Fatih i šejh Ajes

Odlomak iz romana: Taljić Isnam; Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke: roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni/ Sarajevo 2012. – 379 str.

Mladog princa Mehmeda odgajalo je više učenjaka, sve alim učeniji od učenijeg, među njima i čuveni Kurdistanac mula Kur’ani, kojem je u Misiru priznato da ima najviše znanja, ništa manje znani Ak Šemsudin i mula El-Kevrani. Učio je Kur’an i tefsir o Kur’anu, izučavao hadis, fikh i moderne nauke: matematiku, geometriju, astrologiju, historiju, geografiju, književnost, a posebno, opet, vojne discipline. Naučio je tečno govoriti arapski i perzijski. Znao je latinski i grčki. I, među njima, i bosanski. S maternjim, ukupno šest jezika. Volio je pjesništvo i sam pisao pod imenom Avni.

Ali, najbitniji mu je ostao šejh Ajas. Godinama poslije, kad god bi se uznio i silodernost mu udarila u glavu, naumpadao mu je šejh Ajas, pa bi moćni sultan – gdje god se zatekao – padao na sedždu i molio za istigfar, činio teobu, molio Boga da mu primi pokajanje, pa gorko, gorko plakao. Pozivao bi šejha Ajasa sebi. Ne bi se odazvao. Odlazio je Fatih njemu. Pred šejhom bi mu se jezik zavezao. Zaplakao bi. Da je imao ko čuti, čulo bi se na daljinu.

Pratnja bi ostala daleko od tekije. Ne da ne bi mogli čuti ili vidjeti koliko je ponizan zemaljski gospodar, nego zato što sultan Fatih nije volio čuvare u svojoj blizini. Nikako nije dolazilo u obzir da bi ga straža dopratila pred šejh-Ajasovu tekiju.

– De, ti. De. Suze su dio vjerovanja. Muški je da muško pusti koju suzu. Olakšaj srcu…

Pa bi mu ponavljo o pokajanju silnika na zemlji i milostivosti Gospodara na nebesima. Jednom mu je kazao:

– Bosna… Lijepa… Na velikim mukama. Stalno pod patnjom. Nesreća. Komšije…Šta da ti pričam, znaš… Obraduj Bosnu berićetom koji ti je Bogom dan.

Pa bi se dali u razgovor, sjećali se, dugo, a sultan Fatih, kad je odlazio, odgovorio na ono šejhovo traženje:

– Amanet! Tvoja želja, meni zapovijest.

Šejh je doživio godine u kojima je Bosna bila sretnija: njegov učenik je ispunio obećanje. Nije bio sretan time što je nadživio sultana. Na Bolji svijet šejh se preselio u početku vladavine Fatihovog sina Bajazita.

Mahmut, Abdulkerim, Ajas, sva trojica Bošnjaci, došli su zajedno u Edirne. I to na istom konju. Ostalo je da se pripovijeda, a to je zapisano u „Šekaiku“, da su na jednoj samara bila prva dvojica, a na drugoj sam Ajas. I kad su Mahmut-paša i Abdulkerim bili na vrhuncu moći i slave, poštovali su Ajasa i svakom prigodom nastojali mu odavati čast kao odličnom smrtniku, koji se znanjem i iskrenom pobožnošću visoko diže iznad ostalih. Kazivali su mu:

– I onda, na samaru na putu iz Bosne, bio si jednak obojici nas zajedno, a ako sada nisi ravan obojici nas, onda samo može biti da si nas obojicu skupa premašio u vrlinama.

Odlomak iz romana: Taljić Isnam; Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke: roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni/ Sarajevo 2012. – 379 str.

Priredio: Samir Ahmić

Akos.ba