Posted by admin1

Poglavlje iz knjige: Kissatu ‘Isa / Kazivanje o Isau, a.s., Kairo, s.a.

Kad hazreti Merjema dosegnu doba zrele žene, ona bijaše primjer dobrostivosti, čistote i čednosti. Napuštala je džamiju (Mesdžidu l-Aksa) samo po potrebi. Činila je dobrâ i Allahu, dželle šanuhu, ugodna djela. Jednoga dana hazreti Merjema uputi se na istočnu stranu svoga grada i idući tako, podignuta pogleda, odjedanput ispred sebe ugleda mladića lijepoga lica kako joj se prikučuje.

Pošto joj se potpuno približi, hazreti Merjema osjeti strah te se udalji od njega. Međutim, mladić se i dalje nastavi približavati sve dok ne dôđe do nje. I kad ga hazreti Merjema vidje tako blizu, ona uzviknu: “Ja se utječem Milostivom od tebe, ako si bogobojazan! Šta želiš od ove djevojke koja ne mari za ovim svijetom?! A ako se bojiš Gospodara svoga i od Njegove kazne strepiš, ja se Njemu od tebe utječem i Njega molim da me spasi od tvoga zla!››

Ali mladić se zbog ovih njezinih riječi nimalo ne promijeni, već joj reče: “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga, da ti poklonim dječaka čista!”

“Šta ti to, pobogu, govoriš?! Izaslanik moga Gospodara! Želiš da me obraduješ dječakom! Kako ću ja imati dječaka kad ni muža nemam, a ja sam poštena i čedna žena! – povika hazreti Merjema.

– “Tako Allah želi, o, Merjema! Njemu je sve lahko! On je stvorio Adema bez oca i majke, stvorio je Havu bez majke i tako će isto stvoriti u tebi Isaa bez oca. Pa budi poslušna i pokorna odredbi svoga Gospodara! On kad nešto želi samo kaže: ‘Budi’ i ono biva. On želi da tebe i Isaa učini znakom ljudima.”

“A kako će Allah stvoriti Isaa u djevojci koja je djevica?!” – upita dalje hazreti Merjema.

“Stvorit će ga jednim udahnjivanjem kojeg ću ja udahnuti u tvoje haljine” – reče melek.

– “Tako ti tvoga Gospodara, ne čini ništa više od toga!”

– “Allahova odredba je da ne činim ništa više od jednog udahnjivanja.”

– “A je li ti Allah naredio da udahneš u moje haljine?”

– “Da, to je Allahova odredba koju mi je zapovijedio.”

– “Eh, onda je na meni da se pokorim i poslušna budem.”

I melek udahnu u hazreti Merjemine haljine i nestade. Uzvišeni Allah potom naredi dahu što ga melek udahnu u nju: U čovjeka, deder, pretvori se! I tako hazreti Merjema osta trudna sa Isaom. Nakon toga hazreti Merjema stade ibadeti Uzvišenom Allahu osjetivši da ju je Allah odlikovao onime čime nijednu ženu prije nije odlikovao: melekom koji ju je pohodio noseći joj hranu i piće, Džibrilom koji se pojavio pred njom udahnuvši joj dah i obradovavši je dječakom kojeg će Allah učiniti znakom ljudima.

Hazreti Merjema se još više udubi u ibadet Allahu iskazujući tako svoju bogobojaznost i čednost. Ona nije osjećala rast djeteta u svome stomaku. Mjesece trudnoće provela je klanjajući se svome Gospodaru. Kad osjeti znake skorog poroda, hazreti Merjema napusti samoću i uputi se u jedno mjesto udaljeno od Bejtu l-Makdisa, mjesto zvano Bejtu Lahm (Betlehem), odabirući ga kao mjesto u kojem će roditi svoje čedo daleko od očiju uhoda i špijuna.

Kada hazreti Merjema dođe u jedno ograđeno i zaštićeno područje, u kojem nikoga ne nađe, osjeti porođajne bolove. Tu negdje u blizini opazi jednu palmu na koju se nasloni, skloni se u njezin hlad i držeći se za nju tokom poroda. Prisjeti se tad hazreti Merjema da je ona djevica, a Allahova odredba je došla neuobičajena za žene djevice, te se rastuži i uplaši govorkanja ljudi o njoj kada saznaju za njezino čedo. I kada se porodi, reče: Kamo sreće da sam umrla prije ovoga i potupno u zaborav pala!

Dijete ču riječi svoje majke te ga Allah nadahnu da progovori i ulije spokoj svojoj majci: I zovnu je, niže nje: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče!”

Okretala se hazreti Merjema udesno-ulijevo i vidje samo svoje čedo kako joj progovara blagim riječima. Govorio joj je Objavu od svoga Gospodara. Saopćio joj je radosnu vijest da je Isa stvorenje, Allahova Riječ, da će biti blagoslovljen na ovome i onome svijetu, da ga je Allah odabrao kao vjerovjesnika i poslanika ljudima.

Hazreti Merjema je kao porodilja imala potrebu za hranom i pićem, ali ne nađe ništa oko sebe. Onda ču svoje čedo kako je doziva: Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela!

Hazreti Merjema dohvati svojim rukama palmino stablo, ali ga nije mogla zatresti, a onda odjedanput po njoj počeše padati palmni plodovi i svuda oko sebe nalazila je svježe datulje koje je jela i tako se zasitila. Kada osjeti potrebu za pićem, hazreti Merjema nađe u svojoj blizini izvor vode kako kulja te dohvati iz njega vode i utoli žeđ. Postporođajne dane hazreti Merjema je provela u ovom ograđenom području.

Kad joj se povrati nešto snage, hazreti Merjema krenu kući noseći u naručju svoje čedo. U povratku osjeti još jednu bojazan: kako će njezini sunarodnjaci gledati na njezino čedo, šta će im ona reći, a šta oni njoj! Jer, ljudi razumiju samo ustaljene stvari od vanjštine ovoga svijeta, a Allahove tajne razumije samo mali broj ljudi. A kada bi im se i jamačno zaklela, oni joj opet ne bi povjerovali. Tako će oni na nju baciti ljagu i sramotu. Čednu Merjemu, kćerku čednih roditelja, izvrći će ogovaranju i kleveti.

Hazreri Merjema bī zbunjena tim mislima, a njezino čedo osjetivši uzbuđenost svoje majke odlučno joj kaza: “O, majko moja! Ne boj se ljudi i ne razgovaraj sa njima kad te oni oslove, samo im reci: Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti i danas neću govoriti ni s kim. Pusti mene da ja sa njima govorim, ja ću te odbraniti od njih.”

“Hoćeš li to učiniti, o, Isa, ili ćeš me samu njima prepustiti?” – reče hazreti Merjema.

– “Učinit ću to sa Allahovom dozvolom, majko moja.”

– “E sad je moja duša smirena” – kaza Merjema, majka Isaova.

I hazreti Merjema stiže narodu svome noseći dijete u naručju, a oni je upitaše: “Ko je taj koga nosiš u naručju svome?!” Hazreti Merjema je šutjela i pokazivala na Isaa. Oni su uporno ponavljali isto pitanje, ali hazreti Merjema nije progovarala, što ih još više rasrdi i poveća sumnju o njoj.

Oni rekoše: “O, Merjema, učinila si nešto nečuveno! O, sestro Harunova, otac ti nije bio nevaljao čovjek, a ni mati tvoja nije bila bludnica.”

– “Učinila si nešto vrlo ružno, a ti si plemenita i kći plemenitih roditelja. Tvoj otac nije hodio lošim putem, a ni tvoja majka nije bila grješnica! Pa ko ti, onda, dade tog dječaka?”

Hazreti Merjema je i dalje šutjela i nije im odgovarala; samo je pokazivala na dijete koje je nosila u naručju, kao da im je htjela reći: “Njega pitajte! On će vam odgovoriti.” Njezin narod i porodica mislili su da ih hazreti Merjema ismijava a, osim toga, kako će tako malo dijete govoriti!

“Kako da govorimo s djetetom u bešici?” – rekoše. Uzvišeni Allaha zatim nadahnu dijete da se okrene njima govoreći im i na najljepši način braneći svoju svoju čistu i nevinu majku te im spomenu da je on Allahov znak u Njegovom stvaranju.

Reče on: “Ja sam Allahov rob, On će mi dati Knjigu i učiniti me vjerovjesnikom, i učinit će me blagoslovljenim gdje god budem, i naredit će mi namaz i zekjat dok sam živ, i da budem dobar majci svojoj, a neće me učiniti silnikom, nesretnikom. I neka je selam na mene na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem proživljen!”

Dječak je sve ovo tako lijepo zborio da su se slušaoci zapanili, a on ih je svojim očicama promatrao i pokazivao rukama, što ih još više zbuni. Zar da im novorođenče ovako zbori?! Zar da ih novorođenče obraduje da će ono vjerovjesnikom postati, da će mu Allah namaz i zekjat u dužnost staviti, i da će svojim roditeljima dobar i pokoran bude?! Zar može novorođenče sve ovo sâmo od sebe prozboriti?! Zbilja, ovo ljudske umove istinski zbunjuje. Je li ovo čarolija ili oni ne shvaćaju?!

Dijete završi svoj govor, a oni ne mogaše vjerovati svojim očima. Hazreti Merjema uze svoje čedo i otiđe u svoju sobu, a ljudi ostadoše međusobno se raspitujući.

(Poglavlje iz knjige: Kissatu ‘Isa / Kazivanje o Isau, a.s., Kairo, s.a.)

Preveo s arapskog: Almir Fatić