Pouke i poruke hidžre

Pouke i poruke hidžre


Dr. Šefik Kurdić
Hidžra je zakon u širenju velikih pokreta, jer su svi veliki umovi, nosioci ideja koji utiskuju svoj pecat dogadjajima, morali se povlaciti iz svoje sredine, usljed otpora, tražeci pogodnije tlo. Istu sudbinu su dijelili i Allahovi poslanici, jer je njihova sredina redovno manifestirala nerazumijevanje i, vrlo cesto, otvoreno neprijateljstvo. Otuda hidžra nije svojstvena samo posljednjem Allahovom poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., nego i ranijim Allahovim poslanicima i njihovim narodima, tako da možemo slobodno konstatovati da je hidžra sunnet svih Allahovih poslanika.

Sjetimo se hidžre Ibrahima, a.s, kako se spominje u Kur’anu: „A Ibrahim rece: „Ja sam muhadžir (ja se selim) onamo kuda mi je Gospodar moj naredio.“ (El-Ankebut, 26). Sjetimo se, takodje, hidžre Ja’kuba, a.s., sa svojim sinovima u Egipat, Musaa i Haruna, a.s., u obecanu zemlju, Isaa, a.s., pred naletom Židova itd.Treba napomenuti da je hidžra svih poslanika bila naredjena ili dopuštena od strane Gospodara svjetova, što je slucaj i sa hidžrom posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s. On nije preselio iz Mekke da je stalno napusti nego da se u nju ponovo vrati. Otuda, hidžra nije bijeg ili bježanje muslimana, kako neki orijentalisti žele imputirati, nego takticki mudar potez muslimana, koji preseljenjem iz Mekke u Medinu žele duhovno, moralno i vojno da ojacaju, kako bi uspješno nastavili misiju koja im je povjerena.

Pogrešno bi bilo shvatiti da je hidžra prvih muslimana bila historijska kategorija, koja je bila i prošla. Njene poruke treba da emaniraju u svakom vremenu i prostoru. Ona treba da se shvati, zavisno od situacije, u svom historijskom kontekstu, a to je da privremeno napustimo lokacije u kojima nismo kadri izvršavati Allahove naredbe ili u kontekstu rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s: „Musliman je onaj od cijeg su jezika i ruku sigurni ostali muslimani, a muhadžir je onaj koji ostavi ono što je Allah zabranio!“ (Hadis bilježi Buhari).

Nije potrebno spominjati dogadjaj hidžre onako kako se zbio, jer nam je on itekako poznat. Nama je neophodno u hidžri koja se desila 622. god.izvuci osnovne pouke i poruke i sebe pronaci u njoj. Pouke i poruke ove velicanstvene hidžre su brojne. Spomenimo samo neke:

1. Allah Uzvišeni je vjeru ucinio iznad svega na ovome svijetu i nikakvu vrijednost ne pretstvalja ni zemlja, ni domovina, ni bogatstvo, ni vlast, ni cast, ukoliko vjere nema ili ukoliko je devalvirana! Zbog toga je sve manje vrijedno i sve to se žrtvuje za vjeru! A nakon te iskrene žrtve, Allah nam vrati sve! Zar to nije vraceno mekkanskim muhadžirima?!

2. Prije bilo kakvog djela ide promišljanje, analiziranje i sacinjavanje strategije. Vjerovjesnik, s.a.v.s., razvija perfektnu strategiju kada planira uciniti hidžru. Pogledajmo:

1. pravi selekciju i izabire najboljeg druga za putovanje – Ebu Bekra, r.a. Ukoliko bi bio neko slabijeg imana ili drugacije naravi, moglo bi se to negativno odraziti na tako važnu misiju i prekretnicu u životu muslimana;

2. ostavio je Aliju, r.a, u postelji, kako bi mislili da je u njoj Vjerovjesnik, s.a.v.s. i tako zavarao trag idolopoklonicima;

3. tajno je izašao na put ka Medini;

4. smjestio se u pecinu sa Ebu Bekrom, r.a, ali nije potjerao jahalice, kako ih ne bi idolopoklinici primjetili,a onda im je jahalice, nakon tri dana, dotjerao Abdullah b. Urejkit.

5. Ebu Bekrova sina Abdullaha, r.a, je zadužio da im nocu donosi informacije o razgovorima idolopoklonika i njihovim planovima, a danju da sabire te informacije i prati njihova kretanja.

6. Amir b. Fuhejr je bio zadužen da dogoni stado ovaca u blizini pecine u kojoj su bili Poslanik, s.a.v.s., i Ebu Bekr, r.a., s ciljem da namuzu njihovo mlijeko i tako dodju jednostavno do okrepljujuce hrane, ali i da, nakon Abdullahovog, dolaska i odlaska u pecinu, neutraliziraju tragove koje bi on ostavljao;

7. Esma, r.a, kao djevojcica, u koju niko nije sumnjao, bila je njihov glavni logisticar za hranu i ona ju je redovno donosila u pecinu Sevr;

8. Abdullah b. Urejkit je bio odredjen za vodica za Medinu, iako je bio idolopoklonik. Naime, ovaj idolopoklonik je bio ekspert za alternativne puteve do Medine, pa nakon provjere od strane Poslanika, s.a.v.s., on je izabran da taj posao preuzme i, kako smo, vidjeli, veoma profesionalno ga je i obavio! Naime, on je njih vodio onim putevima o kojima idolopoklonici nisu mogli ni sanjati i tako ih doveo do cilja. Ovim se želi ukazati na cinjenicu da se i nemuslimani, koji su vrijedni, sposobni i znani mogu korisititi u raznim islamskim projektima!

3. Neizmejrno povjerenje i iskreno oslanjanje na Allaha Uzvišenog! Kada se Ebu Bekr, r.a, zabrinuo za Poslanikov, s.a.v.s., život i nastavak zapocete misije, nakon što je vidio stopala idolopoklonika iznad njihovih glava, Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je istinski smirio rijecima: „Šta misliš, Ebu Bekre, o dvojici s kojima je Allah treci?!“ (Hadis bilježe Buhari i Muslim). Ovakvo snažno pouzdanje u Allahovu pomoc istice i Gospodar svjetova u Svojoj Knjizi: „kad su njih dvojica bili u pecini i kad je on rekao drugu svome: „Ne brini, Allah je s nama!“ (Et-Tevbe, 40) Ovo neizmejrno povjerenje u Allahovu pomoc manifestira se i u kriticnoj situaciji kada ih stiže Suraka b. Malik, želeci ih uhvatiti ili ubiti. Poslanik, s.a.v.s., je mirno ucio Kur’an kada mu je Suraka prilazio, pa je pao i on i njegov konj i bezuspješno se vratio u Mekku!!!

4. Vjerovanje da su Allahove rijeci iznad svih drugih rijeci i da Njegove rijeci nisu poput ljudskih. U to su se uvjerili idolopoklonici koji su cuvali da Poslanik, s.a.v.s., ne izadje iz kuce, ali kada im je on proucio 9. ajet sure Ja Sin: „i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oci im koprenu stavili, – zato oni ne vide“, njih je san zahvatio da nisu primjetili Vjerovjesnikov, s.a.v.s., prolazak pored njih!

5. Uloga omladine u islamskim projektima! U ovom slucaju se vidi da je Poslanik, s.a.v.s., itekako ukljucio omladinu o ovaj presudni dogadjaj u islamu. Ukljucio je Aliju, Abdullaha b. Ebi Bekra, Amira b. Fuhejra, Esmu bint Ebi Bekr, dakle, mladice i djevojke u cvijetu njihove mladosti. Uostalom, vecina prvih muslimana su upravo bili mladici ili djevojke! Naše angažiranije ukljucivanje današnje omladine u razne islamske i druge pozitivne i humane projekte itekako bi ih udaljilo od savrmenih pošasti i anomalija, kakav su nemoral, alkoholizam, droga i tome slicno!

Brojne se, uistinu, pouke i poruke Hidžre koje ovom prilikom ne možemo navesti, Nadamo se, da ce i ovo nekoliko navedenih pouka i poruka biti podsticaj da ovih dana razmišljamo više o ovom presudnom dogadjaju u historiji islama i da ga kompariramo sa našom hidžrom iz nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu i analiziramo: koje su to slicnosti a koje razlicitosti izmedju ove dvije hidžre, koje bi trebale spajati iste niti: istinska i nepokolebljiva vjera u Allaha, Jednog i Jedinog i žrtvovanje svoga komoditeta za ideju koju zastupamo!