Četvrta ramazanska hutba reisu-l-uleme

 

Sarajevo, 10. avgust 2012. (MINA) –  Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je danas u Gazi Husrev begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu.

Četvrtu ramazansku hutbu Reisu-l-uleme MINA prenosi u cijelosti:

إن الحمد لله، نحمده ونستعينه ونستغفره، ونعوذ بالله من شرور أنفسنا وسيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، ومن يضلله فلا هادي له، وأشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له، وأشهد أن محمداً عبده ورسولهقال الله سبحانه وتعالي في كتابه الكريم:

 يَا أَيُّهَا النَّاسُ قَدْ جَاءكُم بُرْهَانٌ مِّن رَّبِّكُمْ وَأَنزَلْنَا إِلَيْكُمْ نُورًا مُّبِينًا (4:174) فَأَمَّا الَّذِينَ آمَنُواْ بِاللّهِ وَاعْتَصَمُواْ بِهِ فَسَيُدْخِلُهُمْ فِي رَحْمَةٍ مِّنْهُ وَفَضْلٍ وَيَهْدِيهِمْ إِلَيْهِ صِرَاطًا مُّسْتَقِيمًا (4:175)

Hvala Allahu Svevišnjem na nimetu imana, na bereketu islama i na faziletu ihsana!

Hvala Allahu Plemenitom na ljepoti ramazana, na daru posta i na radosti iftara!

Hvala Allahu Milostivom na blagodati bratstva u vjeri, na blagodati ljubavi u porodici i na blagodati mira u domovini!

Hvala Allahu Dobročinitelju koji je preko svog Miljenika i posljednjeg Poslanika Muhammeda, a.s., poslao Kur’an u mjesecu ramazanu da bude svjetlo koje osvjetljava put čovjeku kako se ne bi izgubio u mraku.

Draga braćo i sestre,

U noći Isra i Mi’radža kad je Allahov Poslanik Muhammed, a.s., stigao do Arš-i rahmāna izgovorio je ove riječi: التحيّات لله والصلوات و الطيّبات  – Allahova je vlast, i moć, i život, i blagoslov, i lijepa riječ.

Uzvišeni Allah je Alejhisselamu odgovorio: السلام عليك أيها النبيّ ورحمة الله وبركاته – Neka je mir i spas na tebe, o vjerovjesniče, i neka te prati Allahova milost i blagoslov.

Svjestan gdje se nalazi, Allahov Poslanik Muhammed, a.s., nije zaboravio svoj ummet, nije zaboravio ljude i zato je dodao: السلام علينا وعلي عباد الله الصالحين  – I neka je mir i spas na sve nas i na sve dobre ljude, koji su Allahu pokorni.

Kada su sve to čuli, meleki su svi uglas proučili:اللهمّ صلّي علي محمّد وعلي آل محمّد كما صلّيت علي إبراهيم وعلي آل إبراهيم و بارك علي محمّد كما باركت علي إبراهيم وعلي آل إبراهيم في العالمين إنّك حميد مجيد   – Bože, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i njegovu porodicu! Bože, obdari Muhammeda i njegovu porodicu kao što si obdario Ibrahima i njegovu porodicu uvijek i na svakom mjestu, na svim svjetovima, Ti, Bože, koji si Hvaljen i Slavljen!

اللهمّ اجعلنا من العباد الصالحين! اللهمّ صلّ وسلّم وبارك علي سيّدنا محمّد صلاة ترضيك وترضيه و ترضي بها علينا يا أرحم الراحمين

– Bože, učini nas da budemo među dobrim ljudima, koji su Tebi pokorni! Bože, blagoslovi, smiluj se i obraduj našeg učitelja i uzora Muhammeda blagoslovom koji će Tebe zadovoljiti, i koji će Muhammeda zadovoljiti, i koji će sve nas zadovoljiti, o Ti, koji si najmilostiviji!

Ako ste se zapitali da li to znači da kad smo na ettehijjatu u namazu da je to kao da smo na Arši-i rahmānu, gdje doživljavamo tešehhud, neposredni kontakt sa Allahom kao što ga je doživio Alejhisselam na mīradžu – odgovor je DA, tako je, kad smo u namazu, mi smo kao na mīradžu, kao što se kaže u hadisu: الصلاة معراج المؤمن – Namaz je mīradž vjernika.

Dakle, u namazu sjedeći izgovaramo iste riječe (ettehijjatu) koje je Allahov Poslanik izgovorio na Arš-i rahmānu i tako svjedočimo (tešehhud) Allahovu vlast, moć i milost, koju osjećamo dok izgovaramo selam kojeg Uzvišeni Allah upućuje svom Miljeniku Muhammedu (السلام عليك أيّها النبيّ و رحمة الله وبركاته – neka je mir i spas na tebe, o vjerovjesniče, i neka te prati Allahova milost i blagoslov).

Allahov selam Alejhisselamu je selam svim onima koji Alejhisselama vole, poštuju i slijede, jer onaj koji voli Allahovog Miljenika, voli Allaha, jer onaj koji poštuje Allahovog Vjerovjesnika, poštuje Allaha, jer onaj koji slijedi Allahovog Poslanika, pokoran je Allahu Uzvišenom.

Naravno, Alejihsselam nije zaboravio da se na Arš-i rahmānu sjeti svog ummete, nije zaboravio da traži mir i spas za sve ljude dobrog srca pa je zato dodao (السلام علينا وعلي عباد الله الصالحين   – i neka je mir i spas na sve nas i na sve dobre ljude, koji su Allahu pokorni), jer Alejihisselam nije živo za sebe samoga, već za dobrobit svjetova, tj., multiverza a ne samo univerza (وما أرسلناك إلا رحمة للعالمين).

Istinski vjernik uvijek osjeća tu Alejihisselamovu milost, posebno u ibadetu posta kad je vjernička duša kao na Arš-i rahmānu, gdje može da se odmori i oslobodi od dunjalučkog smrada, koji dolazi od pokvarenog nefsa – duše, zluradog zanna -uma i poganog lisāna – jezika.

Sretan je onaj koji na ettehijjatu doživi istinski tešehhud, svjedočanstvo vjere, iskren je onaj koji kroz ibadet posta preporodi svoj nefs-dušu, pošten je onaj koji u ramazanu svoj qalb-srce oslobodi od zanna-lažnog mišljenja o ljudima, spašen je onaj koji kroz namaz i post očisti svoj lisan-jezik od prljavog govora, koji zagađuje okolinu. I, dakako, uspješan je onaj koji u ramazanu očisti svoj imetak tako što će odvojiti iz svog imetka onoliko koliko je Allah propisao da  bude milost, pomoć i radost nekom drugom kao što je Allah dao njemu milost, pomoć i radost u njegovom imetku.

Nemojmo zaboraviti da ništa na dunjaluku nije vječno, da je na dunjaluku sve promjenljivo od bogatstva do siromaštva, ali i od siromaštva do bogatstva; od visokog do niskog položaja, ali i od niskog do visokog; od zdravlja do bolesti, ali i od bolesti do zdravlja; od radosti do tuge, ali i od tuge do radosti; od neimanja do imanja, ali i od imanja do neimanja. Nema osiguranja koje može osigurati trajnost imetka osim Allahovog osiguranja ustanovljenog u instituciji zekata, kao jednog od pet glavnih temelja islama.

Glad, siromaštvo, bijeda, nepismenost, zapuštenost, napuštenost i usamljenost kojom su danas pogođeni mnogi muslimani u svijetu posljedica je ne poštivanja i ne izvršavanja propisa zekata, kojeg je Allah propisao,  Njegov Vjerovjesnik primjenjivao u praksi te nakon njega pravedni halife bez pogovora izvršavali na radost i napredak sveukupnog muslimanskog društva.

Ne može se ničim opravdati tako veliki jaz između bogatih i siromašnih pojedinaca i grupa u muslimanskom svijetu kojem je Allah Uzvišeni propisao zekat kao način slobode od siromaštva, kao što se ne može objasniti ni tako prisutno nepovjerenje među muslimanskim državama  čiji narodi su neraskidivo uvezani u čvrsto uže vjere islama (العروة الوثقي).

Nema razumnog čovjeka koji može ostati ravnodušan naspram krvoprolića koje gledamo u Siriji, niti može biti miran savjestan čovjek, gledajući progon i ubijanja muslimana u Burmi. Muslimani danas boluju mnoge bolesti od kojih su neke uvezene, ali većina tih bolesti su domaće infekcije.

Zbog toga, muslimani moraju tražiti lijek za svoje bolesti u sebi samima, jer ga je tu jedino moguće naći. To, naravno, važi i za naše bolesti ovdje. Lijek je u nama, u našem odnosu prema Bogu, u našem odnosu prema nama samima i u našem odnosu prema drugima. Bolesti siromaštva, bijede, nepismenosti, korupcije te bolesti međusobnog optuživanja sa lažnim predrasudama i ličnim sujetama, kao i nepoštivanje i omalovažavanje ljudskog ugleda i časti duboko i široku su zahvatile naše društvo i našu zajednicu i zato se osjećam obaveznim da to danas i ovdje kažem i da vas pozovem da se u ovom časnom danu, u ovom mubarek ramazanu, u ovom časnom ibadetu posta, kao na Arš-i rahmānu, sami sebi kažemo da smo svjesni da je zekat put da liječimo bolest siromaštva, bijede i nepismenosti u našoj zajednici, ali i da zekat treba da bude način naše odbrane i borbe protiv genocida.

Također, pozivam vas da se danas i ovdje zavjetujemo da prvo u sebi samima, pa onda u našoj porodici, u našoj rodbini, u našem komšiluku i u našem užem i širem društvu učinimo sve što je u našoj moći da suzbijemo korupciju i radimo na vraćanju povjerenja među ljudima tako što ćemo poštivati svačiji ugled i čast, kao svog brata. Ako smo svjesni svoje bolesti, onda smo obavezni da se liječimo, a lijek nam se nudi u Kur’anu Časnom, posebno u ovih zadnjih deset dana ramazana, odnosno u dvadeset sedmoj noći, koja je bolja od hiljadu mjeseci. Zato nam se Uzvišeni Allah obraća i kaže:

: يَا أَيُّهَا النَّاسُ قَدْ جَاءكُم بُرْهَانٌ مِّن رَّبِّكُمْ وَأَنزَلْنَا إِلَيْكُمْ نُورًا مُّبِينًا (4:174) فَأَمَّا الَّذِينَ آمَنُواْ بِاللّهِ وَاعْتَصَمُواْ بِهِ فَسَيُدْخِلُهُمْ فِي رَحْمَةٍ مِّنْهُ وَفَضْلٍ وَيَهْدِيهِمْ إِلَيْهِ صِرَاطًا مُّسْتَقِيمًا (4:175)

– O ljudi, došao vam je jasan dokaz od vašeg Gospodara i poslano vam je jasno svjetlo. Oni koji budu vjerovali u Allaha i koji se budu ujedinili na pravom putu, Allah će ih uvesti u Svoju milost, uputit će ih i voditi pravim putem do željenog cilja (Kur’an, 4:174-175).

Allahu Svemogući, osnaži nas da ustrajemo na putu dobra i dobročinstva! Osnaži nas da nadvladamo lične sujete u korist našeg jedinstva i međusobnog povjerenja radi mira i sigurnosti naše djece!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da doživimo istinski tešehhud i da nam svako ettehijatu bude kao da smo na Arš-i rahmanu!

Allahu Milostivi, omili nam izvršavanje zekata i pokaži nam put do lijeka za naše bolesti!