Posted by admin1

MUHAMMED a.s. U RAMAZANU

Upamtite da je od svih meleka kod Allaha najodabraniji melek Džibril, od vjerovjesnika Muhammed, od dana petak, od mjeseci ramazan, a od noći Lejletul-kadr, a od žena Merjem, kćerka Imranova. (Taberani od ibni Abbasa)

Nesumnjivo je da je mjesec ramazan najvredniji mjesec u godini. U njemu su se dogodili najsudbonosniji događaji iz historije islama. To je plemeniti mjesec za koji nas vezuju uspomene na Bedr, dan u kojem je presuđeno neistini i širku. U njemu je oslobođena Mekka, čime su udareni čvrsti temelji vjeri u Jedinoga Allaha i to je datum u kojem je Njegov Poslanik proklamovao politiku ljubavi, samilosti i mira. U ovom mubarek mjesecu nalazi se i blagoslovljena noć Kadr koja je bolja od hiljadu mjeseci, noć Allahovog pomilovanja i oprosta. Ustvari, noć Lejletul-Kadr je vrhunsko značenje Allahove dobrote i milosti, koje su inače glavno ramazansko obilježje. Ovaj časni mjesec je bio velika inspiracija duši Allahovog Poslanika, s.a.v.s. On je koristio ramazan kao jedinstvenu priliku za ibadet i činjenje dobrih djela.
Ramazan je bio proljeće njegove duše, smiraj srca i svojevrstan ugođaj. Znavši da svako korisno djelo, koje čovjek učini u ovom mjesecu, raste i uvećava se, Resulullah, s.a.v.s, je maksimalno mobilisao svoju dušu i tijelo u tom pravcu. Njegova pobožnost, darežljivost i dobrota svake vrste, dolazili su u ramazanu do punog izražaja. Kao predvodnik svoga ummeta, nastojao je osjećaje svoje duše i srca prenijeti u srca sljedbenika i tako u njima povećati bogobojaznost. Već u mjesecu ša’banu, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je ukazivao na dolazećeg gosta, posteći više nego i u jednom drugom mjesecu, želeći mu na taj način ukazati dužnu pažnju. Timirzi navodi predaju da je Enes, r.a., pitao Muhammeda, s.a.v.s.: „Koji je post najbolji“, na što je on odgovorio: „Post u ša’banu jer se time odaje počast ramazanu.“
A kada bi mlađak nagovijestio dolazak ramazana, Resulullah s.a.v.s bi povećavao svoju pobožnost i dobročinstva. Abdullah ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, pripovijeda:
„Vjerovjesnik, s.a.v.s., bijaše najdarežljiviji čovjek na svijetu, a bio je opet najdarežljiviji u ramazanu, kada bi ga sretao Džibril, a sretao ga je svake noći ramazana. Pred njim bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., učio Kur’an i kad god bi ga susreo Džibril on bi bivao darežljiviji od poslanog kišnog vjetra.“(Buhari)

Resulullahov post
Svevišnji Allah, dž.š., je u ovom časnom mjesecu propisao totalnu apstinenciju, od zore do zalaska Sunca, od jela i pića i tjelesnih užitaka. To je mjesec koji je Poslanik, s.a.v.s., nazvao mjesecom izdržljivosti. Upravo zbog žrtvi koje vjernici podnose u njemu, obećavaju se neizmjerne nagrade, a Svevišnji je u hadisu kudsijji rekao: „Svaki posao pripada čovjeku osim posta. Post je Moj i Ja za njega nagrađujem. Post je štit. Kada neko od vas bude postio, neka ostavi spolno općenje i neka ne viče, a ako ga neko bude psovao ili se htio sa njim tući, neka kaže – Ja sam čovjek postač.” (Buhari)
Sehur
Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponekad je spajao post po tri dana, pa su ga ljudi počeli oponašati u tome, nakon čega su uvidjeli veliku tegobu za sebe. On je ubrzo dokinuo tu praksu zagovarajući ustajanje na sehur. Kasnije je često isticao: “Ustajte na sehur jer je u sehurima bereket.”(Buhari)
Bereket se ogleda u tome da Gospodar, dž.š, povećava opskrbu, ublažuje glad preko dana, jača fizičku snagu tijela, budi osjećaj milosti i discipline. Takođe je zabilježeno da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “Allahu, podaj sreću i napredak mojim sljedbenicima u ramazanskom ustajanju (sehuru). Jedite (ramazanom) pred zoru, makar to bio samo jedan gutljaj vode, jedna hurma ili koja boba rezačija. Tada će meleki moliti Allaha za oprost vaših grijeha.” (Tirmizi)
Značaj i hikmet sehura ogleda se i u tome što vjernici moraju biti budni u dijelu noći kada ostali svijet spava. Tada oni uzimaju i abdest za namaz, iščekuju odlazak u džamiju radi namaza učeći istigfare i Kur’an, čineći dove koje će, inša-Allah biti primljene jer su dove postača kabul.
Iftar
“Svijetu će biti stalno dobro sve dok bude žurio sa iftarom.” (Buhari)
Ovim je Resulullah, s.a.v.s., želio ukazati na korisnost blagovremenog prekidanja posta, kako bi na taj način olakšao postačima odredivši njegovu granicu.
Ibnu Ebi Evfa, r.a., rekao je: “Bio sam sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na jednom putovanju i on je postio do mraka, a onda jednom od nas rekao: Sjaši i razmuti mi napitak! Da si sačekao dok se smrači, rekao je čovjek. Sjaši i razmuti mi, čim vidiš da se noć pojavi sa one strane (istoka), postaču je nastupio iftar- dodao je Muhammed s.a.v.s.” (Buhari)
Kada bi nastupilo vrijeme iftara, Pejgamber, s.a.v.s., bi se iftario hurmom ili vodom, kako razumijemo iz sljedećeg hadisa: “Kada jedan od vas hoće da se iftari, neka otpočne sa hurmom, a ako ne nađe hurme neka se iftari vodom jer je ona čista.” (Ebu Davud i Tirmizi)
Enes, r.a., veli:” Allahov poslanik, s.a.v.s., bi prvo prekidao post, pa klanjao akšam, a onda bi sjeo jesti.” (Ebu Davud)

Iftari za musafire
Poslanik, s.a.v.s., uvijek je poticao na gošćenje musafira hranom, a posebne riječi hvale imao je za one koji su hranom posluživali postače. Tako je jednom rekao: “Ko ugosti postača iftarom ima nagradu kao i postač, bez umanjivanja nagrade postaču.” (Tirmizi). Takođe, hazreti Enes, r.a., pripovijeda da je Resulullah, s.a.v.s., došao Sa’d ibni Ubadeu, koji mu je iznio za iftar hljeba i zejtina, što je on jeo, a zatim uputio dovu: “Dabogda vazda kod vas iftarili postači, jeli kod vas pobožni dobrotvori i meleki vas blagosiljali.” (Ebu Davud)

Uzimanje hrane iz zaborava
Kada bi čovjek nešto pojeo ili popio iz zaborava, on neće prekidati svoj post. Ebu Hurejre r.a. pripovijeda da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: “Kad postač zaboravi, pa nešto pojede ili popije, neka nastavi svoj post, jer ga je time Allah nahranio i napojio.” (Buhari)

Post na putovanju
Svakodnevni rad i poslovanje Poslanik, s.a.v.s., je jednako obavljao u ramazanu kao i u drugim mjesecima. Tako bi se ponekad zaputio na dalek put i na njemu ponekad postio a nekad nije posti. Nekoliko vjerodostojnih predaja govori o tome: Hamza bin Amr el-Eslemi, r.a, rekao je Vjerovjesniku, s.a.v.s, “Mogu li postiti na putu…Ako hoćeš posti, a ako hoćeš ne posti, rekao je Muhammed, a.s.”(Buhari)
Džabir ibn Abdullah, r.a., rekao je: “Bijaše Allahov Poslanik, s.a.v.s., na jednom putovanju (radi oslobađanja Mekke), pa je vidio grupu ljudi i među njima jednog kome je pravljen hlad. Ko je onaj- upitao je Muhammed, a.s. “Postač”, odgovorili su. Post na putovanju ne predstavlja pobožnost – odgovorio je Poslanik, a.s.” (Buhari)

Doticanje žene
Dešavalo se da bi u toku ramazanskog posta Pejgamber, s.a.v.s., doticao svoje supruge. Hazreti Aiša, radijallahu ‘anha, kaže: “Vjerovjesnik, s.a.v.s, je kao postač ljubio svoje supruge i doticao ih, ali je on svojim strastima i spolnim nagonima vladao bolje od vas.” (Buhari) Takođe se dešavalo da je tokom noći Poslanik, s.a.v.s., sa svojim suprugama ostajao džunub i u takvom stanju je otpočinjao svoj post. Hazreti Aiša, radijallahu ‘anha, takođe prenosi: “Vjerovjesnika, s.a.v.s, bi zora ponekad zaticala ramazanom u stanju džunupluka i to ne zbog sna, pa bi se on okupao i postio.” (Buhari)

Teravih namaz
Vjerovjesnik, a.s, je ramazani-šerif provodio u krajnjoj pobožnosti, ispunjavajući njegove dane i noći namazom, dovama, učenjem Kur’ana, zikrullahom, davanjem sadake, i’tikafom… Poseban dobrovoljni namaz u ramazanskim noćima teravih-namaz, bio je istinski ugođaj i zadovoljstvo njegovoj duši. U njemu bi dugo ostajao učeći mnogo kur’anskog teksta, a selam bi predavao poslije svaka dva rekata, kao što je to radio u svim noćnim nafilama. Praktikovao bi klanjati osam, dvanaest i dvadeset rekata. Namaske ruknove je izvršavao polagahno, kao da je na ramenima ptice imao, kako su to opisali njegovi biografi. Ovo je prilika da uporedimo naše namaze sa njegovim, a teravih-namaz pogotovo.

Najodabranija noć
U cilju postizanja vrhunske pobožnosti, Poslanik, s.a.v.s, podsticao je traganje za Lejletul-Kadrom, u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana. Prenosi se od Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Tražite Lejletul-Kadr u neparnim noćima zadnjih deset dana ramazana.? (Buhari) “Kada bi nastupila zadnja desetina ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi noć provodio u ibadetu, budio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude što bolji.”(Buhari i Muslim)
Zadnjih deset dana bi savijao svoju postelju i odlagao je, a jednom prilikom je došao noću hazreti Alijinijoj i Fatiminoj kući, dok su oni spavali. Začudio se i rekao: E LA TUSALLIJAN “Zar vas dvoje u ovo vrijeme ne klanjate?” Slušajući Resulullaha kako govori o vrlinama zadnje dekade ramazana, majka pravovjernih hazreti Aiša ga je upitala: “Allahov Poslaniče, šta misliš ako ja uvidim za neku od zadnjih deset noći da je Lejletul-kadr, šta da izgovaram? On joj je odgovorio: Uči: allahume inneke afuvvun tuhibbul afve fa’fu anni – ?Gospodaru moj, Ti si Onaj koji praštaš, voliš praštanje, pa mi oprosti.”(Tirmizi)

I’tikjaf
Izoliranje od svakodnevnih ovosvjetskih poslova zadnjih deset dana ramazana u džamiji je vid krajnje pobožnosti. To je bila Poslanikova, s.a.v.s., redovna praksa što razumijemo iz rivajeta Aiše, r.a, koja kaže: “Poslanik, s.a.v.s., povlačio se u i’tikaf zadnjih deset dana ramazana sve do preseljenja na ahiret, a poslije su to činile njegove supruge radijallahu ‘anhunne.” (Buhari i Muslim)
Ebu Hurejre, r.a, prenosi: “Allahov poslanik, s.a.v.s., obavljao je i’tikjaf u svakom ramazanu po deset dana, a u godini njegovog preseljenja na ahiret, u i’tikjafu je proveo dvadeset dana.” (Buhari)

Druženje s Kur’ani-kerimom
“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekare: 185)
Ovim ajetom se vjernicima stavlja na znanje da je ramazan mjesec Kur’ana, zbog čega oni trebaju glavninu tog mubarek mjeseca posvetiti upravo Kur’anu, onako kako je to Resuli ekrem činio. On je u ramazanu, više nego inače, učio Kur’an i družio se s njim. Posebno je to radio od sehura do sabah namaza.”Džibrili-Emin dolazio je Vjerovjesniku, s.a.v.s, svake ramazanske noći, a on bi mu učio Kur’an.” (Buhari)
Imami Buharija je takođe zabilježio predaju da je Alejhisselam posljednje godine svoga života pred Džebrailom proučio cijeli Kur’an dva puta, što je posužilo kao razlog da se u nekim dijelovima islamskog svijeta uče dvije ramazanske mukabele.
Zato, neka i naši ramazani budu u znaku Kur’ani kerima, u znaku učenja i slušanja, učenja njegovih ajeta napamet, izučavanja njegovih značenja, usvajanja njegovih normi ponašanja i zalaganja za ostvarenje njegovih principa.
Uporedo s tim, neka pred našim očima bude i žalosna činjenica da je još uvijek mali broj onih koji uče Kur’an, koji poznaju suštinsko značenje njegovih poruka i koji se bore da Kur’anu, kao autentičnoj Božijoj Riječi, daju prednost nad svakim govorom. Uzvišeni je objavio: “Mi vama Knjigu objavljujemo. U Njoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite.” (El-Enbija:10) A Poslanik, s.a.v.s., poručio nam je: “Kur’an, Kur’an, o muslimani! Čuvajte da vam ovo blago ne izmakne iz ruku! Znajte da vas Allah neće kazniti sve dok je Kur’an s vama.”

Darežljivost
Milostivi Allah, dž.š, učinio je ramazanski vakat izuzetnim, oslobodivši muminske duše egoističnih interesa, a nadahnuvši ih humanizmom i velikodušnošću. Skromnost i umjerenost koji se pokazuju u ramazanu, suzbijaju želju za gomilanjem imetka, odnosno potiču nas na suosjećanje sa gladnima i nemoćnim. Zato je sadekatul-fitr uz cišćenje imetka zekatom manifestacija lične i zajedničke solidarnosti sa siromašnim, a i svojevrsna zahvalnost na blagodatima ovog svijeta. Zajedničkim postom istog broja dana, namazima u džematu, učenjem Kur’ana i zajedničkom brigom o siromašnim, islam nas odgaja kako da izgradimo naše jedinstvo. Ramazansko jedinstvo i okupljanje trebaju biti dodatna snaga koja će nas u takvom raspoloženju držati tokom cijele godine.

Kontrolisanje govora
Pobožan musliman je stalno obuzet osjećanjem straha i nade, bojeći se da li je Allah dž.š, primio njegove ibadete. Svaki lažan govor, kleveta i ogovaranje umanjuju vrijednost ramazanskog posta. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Resulullah, s.a.v.s, rekao: “Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu, nema potreba da radi Allah ostavlja svoje jelo i piće.” (Tirmizi)
Post je osjećaj odgovornosti, zato se postač kada iftari, osjeti zadovoljnim, odlučnim i snažnim. Strasti su ga nastojale potčiniti, ali je on njih potčinio. Ovladavanje svojim šehvetima i strastima ubraja se u velike stepene borbe. Zato je svaki ramazan za muslimane značio dodatne napore, ali i užitak na kraju zbog savladavanja tih napora. On je muslimanima velika prilika za duhovni napredak i šansa za iskupljenje od grijeha. On je i škola koja ih obrazuje i odgaja da tako duhovno očišćeni i snažni nastoje ostati do kraja godine odnosno života.

Molimo Te, o Allahu, da mubarek mjesec ramazan provedemo onako kako je to činio Tvoj miljenik i poslanik Muhammed, s.a.v.s., koji je naš jedini uzor.