Posted by admin2


Prijedor, 20.07.2012 (MINA) – Danas je, na dvadesetu godišnjicu genocida u prijedorskom kraju, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić imamio dženazu-namaz u Prijedoru za 49 Bošnjaka šehida, koji su na pravdi Boga ubijeni 1992. god. u okviru srpskog plana etničkog čišćenja i genocida nad Bošnjacima. Važno je naglasiti da je 20. juli, 1992. god. za Prijedor i okolinu isto što je i 11. juli, 1995. god. za Srebrenicu, Bratunac i Vlasenicu – dan sjećanja na genocid.

Pošto je ove godine 20. juli na prvi dan ovogodišnjeg ramazana i u petak, reisu-l-ulema dr. Cerić je danas, također, imamio i održao hutbu na otvorenoj Musali u Kozarcu. Reisova hutba u Kozarcu je prva ramazanska hutba ove 1433/2012. god., kao  prijedorsko-ramazanska poruka.

Inače, reisu-l-ulema dr. Cerić je jučer pred akšam-namaz u pratnji bihačkog muftije Hasan ef. Makića i krajiških imama prisustvovao otkrivanju turbeta u Kamičanima za 1232 kozaračka šehida, te klanjao prvu teraviju-namaz u Kamičanskoj džamiji.

Reisu-l-ulema je pohvalio rad i djelovanje glavnog imama u Kozarcu Amira ef. Mahića, koji danonoćno bdije nad potrebama muslimana Bošnjaka i ličnim primjerom pokazuje kako se treba boriti za slobodu i čast svoga naroda.

Mina u cijelosti prenosi današnji govor reisu-l-uleme dr. Cerića na dženazi u Prijedoru.

GOVOR I DOVA NA

PRIJEDORSKOJ DŽENAZI

REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA

(Prijedor, ramazan 01, 1433/juli 20, 2012)

أللهم إليك نشكو ضعف قوتنا، وقلّة حيلتنا، وهواننا على الناس، يا أرحم الراحمين. أنت رب المستضعفين، وأنت ربنا. إلى من تكلنا؟ إلى بعيد يتجهمنا؟ أم إلى عدو ملّكته أمرنا؟ إن لم يكن بك علينا غضب فلا نبالي، فعافيتك هي أوسع لنا من أن ينزل بنا غضبك، أو يحلّ علينا سخطك. نعوذ بنور وجهك الذي أشرَقَت له الظلمات، وصَلُحَ عليه أمر الدنيا والآخرة لك العتبى حتى ترضى، ولا حول ولا قوّة إلا بك.

Draga braćo i sestre,

Danas je petak, prvi dan ramazana u 1433. hidžretskoj, odnosno 2012. miladskoj godini. Mi danas ovdje u Prijedoru klanjamo dženazu-namaz za 49 šehida, naše braće, ubijenih na pravdi Boga.

Jučer smo u Kamičanima otkrili spomen obilježje u čast 1232 šehida ovoga kraja.

Za njih Allah Uzvišeni kaže da oni nisu mrtvi, oni su živi unatoč njihovim ubicama, koji misle da su oni mrtvi, ali to se njima samo pričinjava, kao što se pričinilo i Isaovim mučiteljima, koji su govorili:

– »Mi smo ubili Mesīha, Isāa, sina Merjeminog, Allahova poslanika…« A nisu ga ni ubili ni razapeli, već im se samo pričinilo…« Njega je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar (Kur’an, 4:157-158).

وَقَوْلِهِمْ إِنَّا قَتَلْنَا الْمَسِيحَ عِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ رَسُولَ اللّهِ وَمَا قَتَلُوهُ وَمَا صَلَبُوهُ وَلَـكِن شُبِّهَ لَهُمْ …بَل رَّفَعَهُ اللّهُ إِلَيْهِ وَكَانَ اللّهُ عَزِيزًا حَكِيمًا…

Oni koji su sebi umislili da su Isa alejhisselama ubili da bi ga nadživili, ostali su osramoćeni i bačeni na smeće historije, dok duh Isa alejihisselama živi u srcima miliona ljudi. Tako se događa danas i sa ubicama naših šehida. Ubice ostaju osramoćeni za sva vremena i već su  bačeni na smeće historije, zbog čega ima da se stide njihova pokoljenja, dok će duh naših šehida vječno da živi u našim i dušama naših pokoljenja. Njih je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.

Jer, neuništiv je narod koji ima dušu, koja zna odakle je i kuda ide, koja čuje božanski poziv na spas, koja vidi božanski znak pravoga puta, koja živi u radosti božanske milosti.

O duši je, dakle, ovdje riječ, o duši čovjekovoj, o duši čovječanskoj, koja pati od bolesti zlodušnosti, oholosti, pakosti, pohlepnosti, ubijanja i samoubijanja. Mnogo je ljekara i lijekova za ljudsko tijelo, više nego ikada, ali je malo ljekara i lijekova za ljudsku dušu, manje nego ikada.

A čovjek nije samo tijelo, niti je čovječanstvo samo ljudska masa. Čovjek je prije svega duša, odnosno dio božanskog duha, kojeg mu je On udahnuo (ونفخ فيه من روحه), pa je, stoga, i čovječanstvo odraz božanskog duha, kojim se održava i produžava život ljudskog roda na zemlji.

Unatoč materijalnim pogodnostima kojima raspolaže kao nikad dosada, čovjek je u duši nezadovoljan, nezasićen, nesiguran, uplašen, nesretan i besciljan zato što je obolio od zaborava: ko je, odakle je i kuda ide?!

Čovjek je umislio sebi da je samonastao i da je, stoga, sam sebi dovoljan, da mu niko ne treba, odnosno da mu ni Stvoritelj ne smije određivati šta može, a šta ne može raditi, šta smije, a šta ne smije činiti na zemlji.

Čovjek je zaboravio svoju dušu zato što se sav posvetio svom tijelu; čovjek je zanemario ljepotu duše, misleći da će ljepotom svog tijela ostvariti sreću; čovjek je tražio lijek za tijelo, zaboravljajući na bolesti duše.

Draga braćo i sestre, ramazan je najbolji kućni ljekar, koji nam dolazi kući da nam lijeći dušu postom, da nam probudi dušu sehurom, da nam obraduje dušu iftarom, da nam osvježi dušu teravijom, da nam omekša dušu zekatom, da nam otvori dušu razgovorom, da nam očisti dušu od mržnje i pakosti, da nam izlijeći dušu od pohlepe i oholosti, da nam opere dušu od grijeha i pokvarenosti.

Onaj čiju dušu ni ramazan ne može izliječiti od opakih bolesti, onaj za čiju duši ni lijek posta nije dovoljan, mora znati da je njegova duša obolila od teške bolesti, pa on svoju dušu treba da liječi, jer bolest duše je opasnija od bolesti tijela.

Jer, duša je sam čovjek, dušom i tijelom, pa ako je duša bolesna, bolestan je čovjek i dušom i tijelom, bolesno je cijelo čovječanstvo. Otuda je nefs (نَفْسٌ) čovjek, kojem se Allah Uzvišeni obraća, opominje i poučava kad kaže:

وَاتَّقُواْ يَوْماً لاَّ تَجْزِي نَفْسٌ عَن نَّفْسٍ شَيْئاً وَلاَ يُقْبَلُ مِنْهَا شَفَاعَةٌ وَلاَ يُؤْخَذُ مِنْهَا عَدْلٌ وَلاَ هُمْ يُنصَرُونَ.

– I budite svjesni Dana kad niko ni za koga (ni jedna duša ni za jednu drugu dušu) neće moći ništa učiniti, kada se ničiji razgovor neće prihvatiti, kada se ni od koga otkup neće primiti i kada im niko neće u pomoć priteći (Kur’an, 2: 48).

لاَ تُكَلَّفُ نَفْسٌ إِلاَّ وُسْعَهَا.

– Niko, nijedna duša, neka se ne zadužuje preko svojih mogućnosti (Kur’an, 2:233).

وَاتَّقُواْ يَوْمًا تُرْجَعُونَ فِيهِ إِلَى اللّهِ ثُمَّ تُوَفَّى كُلُّ نَفْسٍ مَّا كَسَبَتْ وَهُمْ لاَ يُظْلَمُونَ .

– I budite svjesni Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kad će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, – nikome krivo neće biti učinjeno (Kur’an, 2:281).

يَوْمَ تَجِدُ كُلُّ نَفْسٍ مَّا عَمِلَتْ مِنْ خَيْرٍ مُّحْضَرًا وَمَا عَمِلَتْ مِن سُوَءٍ تَوَدُّ لَوْ أَنَّ بَيْنَهَا وَبَيْنَهُ أَمَدًا بَعِيدًا وَيُحَذِّرُكُمُ اللّهُ نَفْسَهُ وَاللّهُ رَؤُوفُ بِالْعِبَادِ .

– I upamtite da onoga dana kad svaka duša, tj., svaki čovjek, pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i rđavo djelo koje je učinio, poželjet će da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema ljudima (Kur’an, 3:30).

يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ .ارْجِعِي إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً .فَادْخُلِي فِي عِبَادِي .وَادْخُلِي جَنَّتِي .

I napokon čovjek je miran i siguran samo onda kad je njegova duša mirna i sigurna, a to će biti onda kad joj Stvoritelj kaže:

– A ti, o dušo smirena, tj. o čovječe smireni, vrati se svom Gospodaru zadovoljan, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među pokornike Moje, uđi u džennet Moj (Kur’an, 89:27-30).

Zar ne vidite, draga braćo i sestre, da je duša nemirna, da je čovjek nesiguran zato što osjeća opasnost od svega i svakoga a najviše od samoga sebe, jer se udaljio od Boga, jer misli da može da živi kao da Boga nema, jer misli da može da se ne boji Boga, jer misli da će proći da ne odgovara za svoja djela!

Ramazan je vrijeme a post je način da liječimo dušu od kufura i kibura, od gibeta i nemimeta, od haseda i fesada, od keziba i khijaneta, od kesla i džahiluka.

Zato danas i ovdje ućimo ovu dovu:

Allahu Uzvišeni, ako pogriješimo,

Podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja.

Ako nas zamrači krivovjerje,

Osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem.

Ako nas zadesi nesreća,

Pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa.

Ako nas uhvati strah od silnika,

Osposobi nas Musaovom (a.s.) hrabročću.

Ako nam se ponudi mržnja,

Spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju.

Ako budemo protjerani iz domova naših,

Osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim.

Molimo Te, Bože, da tuga bude nada,

da osveta bude pravda,

da majčina suza bude molitva

da se više nikada i nikome ne dogodi genocid!

Bože, budi s nama, a ne protiv nas! Bože, sretno okončaj kraj našeg života, uvećaj naše nade, u zdravlju spoji naše dane i noći, naš put i naša očekivanja upiši u Tvoju milost,  polij grijehe naše Tvojim oprostom, pouči nas da ispravljamo naše mahane, uvećaj nam pobožnost, obdari nas znanjem da  čitamo nove znakove iz Tvoje vjere, Bože, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo!

Bože, učvrsti nas na pravom putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre, o Savršeni  i Svepraštajući, o Plemeniti i Svezaštićujući, o Sveznajući i Svemoćni.

Hurmentom ovih šehida ovdje molimo Te, Bože, da nam grijeh nestane, da nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas ljenost ne uhvati, da nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam  domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da nam društvo bude pošteno, da nam povratak kući bude uspješan, da borba za istinu i pravdu bude trajna, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam život sa komšijama bude dragovoljan.

O Allahu, o Allahu, o Allahu, o Svemilosni, Ti koji si početak za sve početke i kraj za sve krajeve, Ti koji si savršena moć, Ti koji si milostiv prema nemoćnim – miskinima, Ti koji si najmilostiviji od svih milostivih – Ti si Allah, jer drugog boga osim Tebe nema, slava neka je Tebi, mi smo nepravedni prema sebi, Bože, neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i njegove ashabe, i neka je naša zadnja dova: – Hvala Allahu gospodaru svih svjetova! Amin!

يَا أَللهُ يَا أَللهُ يَا أَللهُ، بِرَحْمَتِكَ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، وَيا أَوَّلَ الأَوَّلِينَ، وَيَا آخِرَ الآخِرِينَ، ويا ذَا القُوَّةِ الْمَتِينِ، وَيَا رَاحِمَ المَسَاكِينِ، وَيَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، لا إِلهَ إِلا أَنْتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنْتُ مِنَ الظَّالِمِينَ. وَصَلَّى اللهُ عَلَى سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ وَآلِهِ وَصَحْبِهِ أَجْمَعِينَ، وَالْحَمْدُ للهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ.