Posted by admin1

Osobine Poslanika, s.a.v.s. – 5 dio

Allahov Poslanik, s.a.v.s., najodabranije Allahovo stvorenje koje je hodilo Zemljom, prvak svih Ademovih sinova i predvodnik poslanika, s.a.v.s., živio je običnim ljudskim životom prolazeći kroz sve životne situacije i prilike zajedno sa svojim sljedbenicima, poučavajući ih stazi koja će im osigurati sretan život i na ovom i na budućem svijetu, ukoliko budu njome hodili.
U ovom našem druženju upoznat ćemo se sa nekim prilikama u kojima se nalazio Allahov Poslanik, s.a.v.s., zajedno sa svojim vjernim drugovima, i njegovoj, s.a.v.s., praksi postupanja u njima.
Tako nam Džabir ibn Semure, r.a., pripovijeda: ”Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako sjedi naslonjen na jastuk sa svoje lijeve strane.”

A Ebu Bekr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Hoćete li da vam kažem koji je grijeh najveći od svih?”
Odgovoriše: ”Želimo, o Allahov Poslaniče.”
A on, s.a.v.s., reče: ”Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima.” ”Zatim se”, reče Ebu Bekr, ”Poslanik, s.a.v.s., malo pridiže i sjede, a bio je naslonjen, i reče: ‘I lažno svjedočenje, i lažno svjedočenje.’ I toliko je ponavljao ove zadnje riječi da smo pomislili: ‘Da hoće bogdom prestati.”’

Allahov Poslanik, s.a.v.s., oslanjao se u pojedinim prilikama i u hodu, kada bi se zbog bolesti ili slabosti oslanjao na svoje drugove kao što nam to prenosi Enes ibn Malik, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u danima svoje bolesti prije preseljenja na ahiret, izašao u svoju džamiju oslonjen na Usamu ibn Zejda i predvodio im namaz.
Od načinu sjedenja Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u prilikama poniznosti i skrušenosti prema Allahu, dž.š., prenosi nam Kajla, r.a., kada kaže: ”Vidjela sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako sjedi u džamiji priljubljenih stegana uz prsa i obavijenih ruku oko nogu. Kada sam ga vidjela kako ponizno sjedi, zadrhtala sam od straha.”
Ovo nam potvrđuju i riječi Ebu Seida el-Hudrija, r.a., koji kaže: ”Kada bi sjedio u džamiji, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rukama bi priljubio koljena uz prsa.”

A kada bi se odmarao u džamiji, Poslanik, s.a.v.s., to bi činio na opušteniji način, o kojem nam Abdullah ibn Jezid, r.a., kazuje: ”Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako leži u džamiji prebacivši nogu preko noge.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., poučio je svoj ummet kako će postupati i u svakodnevnim poslovima sa kojima se i nekoliko puta u toku dana susreću. On, s.a.v.s., svojim savjetima i ličnim primjerom uspostavlja jedinstveni bonton ponašanja u tim prilikama, jedan od tih bontona svakako je bonton jela i pića, a njegova obilježja vjerno nam prenose njegovi, s.a.v.s., odani ashabi.
Tako Ebu Džuhajfe, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio: ”Ja ne jedem naslonjen”, tj. ne jedem u naslonjenom položaju.
A Enes ibn Malik, r.a., kazuje: ”Neko je donio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., datule, i tada sam ga vidio kako, zbog velike gladi, jede sjedeći na petama dok su prsti njegovih stopala bili podvijeni.”
Enes ibn Malik, r.a., također pripovijeda: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije jeo na stolu ili na siniji, niti je jeo mehki hljeb.”
”Na čemu su onda jeli?” , neko upita. ”Na soframa”, odgovori Enes, r.a.
Ka’b ibn Malik, r.a., pripovijeda: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., jeo bi sa tri prsta koja bi po završetku jela oblizao.”

Omer ibn Ebi Seleme, r.a., pripovijeda da je jedne prilike, dok je još bio dječak, došao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a pred njim je bilo postavljeno jelo. Tada mu je Poslanik, s.a.v.s., pozvavši ga, rekao: ”Dječače moj, primakni se, spomeni Allaha, jedi desnom rukom i uzimaj ono što je ispred tebe.”

Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada neko od vas zaboravi da spomene Allahovo ime prije jela, neka u toku jela kaže: Bismillahi fi ewwelihi we ahirhi – u ime Allaha i na početku i na kraju.”
Aiša, r.a., u ovom kontekstu prenosi zanimljiv događaj: ”Jedne prilike je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jeo u društvu šesterice svojih drugova. Tada im se pridružio jedan nomad iz pustinje koji je pojeo u dva zalogaja sve što je bilo pred njima, na što Poslanik, s.a.v.s., reče: ”Da je proučio bismillu, svima bi vam bilo dovoljno.”
A nakon jela i pića sunnet je izgovoriti riječi zahvale Uzvišenom Gospodaru Koji nas je opskrbio ovim blagodatima, a u tom kontekstu
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Allah je zadovoljan onim Svojim robom koji Mu zahvali kada nešto pojede ili popije.”

A kakav je bonton prilikom pijenja vode ili nekog drugog pića pojašnjava nam Abdullah ibn Abbas, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pio zemzem-vodu stojeći.

Amr ibn Šuajb prenosi od svog oca, a on od svog djeda, da je vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako pije i sjedeći i stojeći.
Ove dvije predaje govore nam da je u nekim prilikama dozvoljeno piti u stojećem položaju, jer je općepoznato da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se pije stojeći i da to treba raditi u sjedećem ili čučećem položaju.
Tako možemo zaključiti da je sunnet postupiti onako kako je Poslanik, s.a.v.s., preporučio, tj. piti sjedeći ako smo u mogućnosti i ako nam to ne predstavlja problem, u suprotnom, dozvoljeno je to raditi i u stojećem položaju ili onako kako nam to prilike dozvoljavaju.
A kako je pio Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi nam Enes ibn Malik, r.a., koji kaže da je Poslanik, s.a.v.s., kada bi pio, to bi činio na tri oduška, i pritom bi rekao: ‘Ovako je zdravije i bolje odagnava žeđ.”’
Kako u svemu ostalom, tako i u jelu i piću Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije pretjerivao, i bio je umjeren, upozoravao je na prekomjerno jelo i piće i riječima i djelom. Jedno takvo upozorenje su i njegove, s.a.v.s., riječi: ”Mi smo narod koji ne jede do sitosti.” A na drugom mjestu kaže: ”Nikada nije sin Ademov napunio goru posudu od svog stomaka, a ako baš mora, neka jedna trećina bude za hranu, trećina za piće, a trećina za zrak.”

Ovo je samo dio hadisa i predaja iz bontona Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u jelu i piću, tu su i mnoge druge koje su pristupačne svakome ko se želi dodatno upoznati sa njima i nalaze se u svim hadiskim zbirkama u poglavljima koja tretiraju ovu tematiku.

Iz svega navedenog vidimo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vodio brigu da svoj ummet pouči stvarima koje će mu donijeti ljepši život na ovome svijetu, a mudrosti sadržane u ovom bontonu tek današnja medicina otkriva. Tako npr. praksa Poslanika, s.a.v.s., da onu hranu koja se može jesti rukom obavezno jede desnom rukom i to sa tri prsta, a savremena medicina danas potvrđuje da čovjek ako može neku hranu držati u ruci i ukoliko je pojede, ta hrana neće naškoditi njegovim probavnim organima, za razliku od onoga koji hranu uzima kašikom ili nekim drugim predmetom, i koji ne može procijeniti temperaturu hrane, često u svoj organizam unosi hranu čija vrelina štetno djeluje na njegov probavni sistem što prouzrokuje razne čireve i druga oboljenja, a savremena medicina od svih metoda liječenja danas najviše preferira prevenciju, pa tako onaj ko jede rukom štiti svoj organizam od ovih oboljenja koja izaziva konzumiranje vrele hrane, jer ono što je vrelo ne može ni doći do njegovog organizma.

Mnoge mudrosti kriju se u ovom bontonu, nama znane i neznane, ili će tek u nekoj budućnosti postati znane, a možemo ih u našim životima uživati ukoliko slijedimo primjer posljednjeg Božijeg Poslanika, s.a.v.s