Posted by admin1

VAŽAN APEL BOŠNJAČKE ISLAMSKE ZAJEDNICE “GAZI HUSREV-BEG”

Draga braćo i sestre, ponosni Bošnjaci i Bošnjakinje!
Selameći vas i moleći vama i vašim najmilijim sve najbolje od Allaha dž.š., obraćam vam se u vrijeme kad pokušavamo da realiziramo posljednju fazu renovacije/rekonstrukcije zgrade našeg džemata.
Već smo duboko ušli u 35.u godinu od osnivanja džemata BIZ Gazi Husrev-beg i u 30. godinu njegovog kontinuiranog djelovanja. Prve godine aktivnog djelovanja bile su teške iz razno-raznih razloga. Počeli smo, tako reći, s nule, u tuđem prostoru, u nimalo lahkim okolnostima i sa tek oko stotinjak naših familija. Ipak smo, Allahovom dž.š. pomoći i jedinstvom i spremnošću na žrtvovanje, uspjeli vlastitim snagama utemeljiti skroman mesdžid na 4146 Dundas Street W., istočno od Royal York Rd. Pri njegovom utemeljenju, vjerovali smo da je to samo prvi korak u našem rastu i stasavanju i bili smo u pravu.

Danas, el-hamdu lillah, možemo reći da imamo nešto s čim možemo biti ponosni.
Kao što znate, trenutno smo u finalnoj fazi radova kojim ćemo, ako Bog da uskoro, okruniti naše višegodišnje napore i učiniti našu džamiju-naš bošnjački islamski centar potpuno funkcionalnim i spremnim da odgovori svojoj zadaći na planu daljeg podizanja i jačanja naše islamske i bošnjačke svijesti.

Izgradnja munare je dominantan segment ovog dijela renovacije objekta, kojim će on dobiti i svoje zasluženo vanjsko obilježje, a na ponos i ugled svima nama-učesnicima ovog zajedničkog projekta. Pozivam vas sve, uključujući i one koji iz bilo kojih razloga do sada nisu učestvovali sa svojim finansijskim prilozima, da budemo u ovom zajedno. Izvanredna prilika za to je predstojeća DONATORSKA VEČERA koju organiziramo u subotu 28. aprila ove godine sa Imamom Dr. Zijadom ef. Delićem kao predavačem. Ovo je šansa da ponosno i s ljubavlju damo svoj doprinos obezbjeđenju sredstava za dovršetak tog projekta, kao trajnog hajrata-dobročinstva, koje će, ako Bog da, biti naša najbolja ostavština našim potomcima u ovom dijelu dijaspore i u isto vrijeme izvor sevapa i nakon što napustimo dunjaluk.
Prema učenju Islama, život je neprekidan proces izgrađivanja i popravljanja sebe i svijeta oko sebe, proces koji treba provoditi u okvirima koji su propisani Kur`anom i Sunnetom, kao putokazima za koje je Poslanik a.s. rekao da su garancija muslimanima da će ići pravim putem i da će čak biti dominantni, sve dok budu slijedili ove putokaze.
Braćo i sestre, Islam, utemeljen na Kur`anu i Sunnetu kao svojim glavnim izvorima, nudi nam program za cjelokupan život, bez izostavljanja ičeg imalo relevantnog. Za sve, apsolutno sve, postoje uputstva i rješenja u Kur`anu i Sunnetu: za život pojedinca i njegov odnos prema bilo kojoj formi ili segmentu egzistencije; za brak, porodicu, društvene relacije, zajednicu, obrazovanje, ekonomiju, ekologiju i dr. Kroz potpunu i iskrenu pokornost Allahu, vjernik nastoji da se adekvatno postavi u svakoj od životnih situacija, govoreći ispravno i pozitivno, radeći iskreno, marljivo i pošteno, ponašajući se korektno i dostojanstveno, i sve to isključivo zarad sticanja Allahovog zadovoljstva. U Kur`anu (5:35) Svevišnji Allah nas poziva “da budemo muttekije (svjesni Njega kao svog Stvoritelja) i da (kroz poslušnost Njemu) tražimo put do Njegove blizine i rizaluka”. A to se ne postiže samo jezikom, nego srcem, djelom i lijepim odnosom prema svim Allahovim stvorenjima.

U Kur`anu često nailazimo na singamu koja objedinjuje vjerovanje i činjenje dobra, kao 2 dijela jedne nerazdvojne cjeline.
Ovo što smo, daleko od rodne grude, kao narod postigli na materijalnom i duhovnom planu, bilo je moguće steći jedino sa vama koji ste vjerovali i s ljubavlju djelom potvrđjivali to vjerovanje. Kur`an nam u 2:177 jasno stavlja do znanja da nema vjere bez dobrih djela, a među najvrijednijim dobrim djelima je spremnost da trošimo na Allahovom putu od onog što nam je On, kao najveći Darovatelj, podario iz Svog obilja. Taj ajet definira istinsko vjerovanje, koje se spominje pod terminom “birr”, kao nešto što nije stvar puke forme, nego iskrenog nutarnjeg osjećanja prema Stvoritelju i Njegovoj Uputi, osjećanja koje se dokazuje čistim i vjerom ispunjenim srcem, kontinuiranom pozitivnom praksom, dobrim djelima i demonstriranjem moralno-etičkih kvaliteta dostojnih čovjeka kao najsavršenijeg Allahovog stvorenja i Njegovog namjesnika (halife) na Zemlji.
Važnost trošenja na Allahovom puta potvrđuje i podatak da je namaz, kao “Allahu najdraži ‘ibadet”, spomenut u Kur`anu na oko 100 mjesta zajedno sa Zekatom kao obavezom materijalnog karaktera, što nedvosmisleno ukazuje na nerazdvojivost sedžde i darežljivosti. Onda se darežljivost i napose spominje u brojnim ajetima, od uvodnog dijela sure el-Bekare, a u kontekstu 1. opisa vjernika, do 38. ajeta sure Šura, i dalje. U tim ajetima Allah dž.š. darežljivost ističe kao svojstvo pravih mu`mina, kao dokaz njihove iskrene ljubavi prema Islamu, kao put materijalnog i civilizacijskog rasta, kao znak altruizma, kao garant uspjeha i kao smjer u pravcu Allahove milosti i dženneta.
Vjernike se podstiče da daju na Allahovom putu u raznim prilikama, diskretno ali i javno da bi podstakli druge; u obilju i oskudici; da daju od onog što im je drago, što cijene, jer bez toga nema pravog vjerovanja. Prenosi se da je musliman iz prve generacije, Ebu Talha r.a., odmah po objavljivanju ajeta “Len tenaalul-birre hattaa tunfikuu mimmaa tuhibbuun” (Nećete postići birr/istinsko vjerovanje/ dok ne budete dijelili od onog što volite) došao Poslaniku a.s. i rekao mu ”da mu je najdraži voćnjak Bejruhaa` i da ga daje u vakuf u ime Allaha.”
U nizu ajeta, darežljivim se obećaje povećanje nafake na dunjaluku i obilna nagrada i sigurnost od straha i brige na Sudnjem danu. Uvjerava ih se da je trošenje na Allahovom putu njima na korist. A Poslanik a.s. se zaklinje “da se imetak neće umanjiti zbog davanja u ime Allaha” i podstiče svoje sljedbenike “da dijele dok su mlađi i u dobrom zdravlju, kad većina ljudi teži bogatstvu i boji se siromaštva, a ne da čekaju do pred smrt, kad ih samo koji trenutak dijeli od rastanka sa imetkom i od njegovog prelaska u ruke nasljednika. Allah dž.š. i Njegov Poslanik upozoravaju da “one koji škrtare i druge nagovaraju da ne daju, i time pokazuju nezahvalnost prema Allahu na ni’metima koje im je dao, čeka sramna patnja.”

Braćo i sestre, materijalna dobra koja stičemo zahvaljujući sposobnostima (fizičkim i drugim) koje nam je Allah dž.š. podario, treba posmatrati kao sredstva a ne cilj života. U isto vrijeme, nužno je da stalno držimo na umu da su nam ona iskušenje, kao i sve drugo čime privremeno raspolažemo u ovom prolaznom životu i čime se u njemu suočavamo. Ono što potrošimo u hajr, pogotovu u trajnu sadaku kakva je davanje za izgradnju džamije, škole, i sl., čeka nas, ako Bog da, na Sudnjem danu, i za to možemo slobodno reći da je naš neotuđiv kapital; ono što ostane iza nas, to je kapital nasljednika, kako je to Poslanik a.s. rekao u jednom hadisu.
Na kraju, još jednom vas pozivam da dođete na Donatorsku večeru u veliku salu naše džamije na 122 North Queen Street u subotu 28. aprila od 6:30 PM. Ovo je jedinstvena prilika, koja će, ako Bog da, omogućiti da već predstojeći Ramazan, koji počinje početkom posljednje trećine mjeseca jula, upaljeni kandilji sa naše munare oglašavaju ramazanske iftare, baš kao u našoj BiH, a na ponos svima nama kao muslimanima i Bošnjacima u ovom dijelu dijaspore.

Vaš Imam i brat u Islamu,
Tajib ef. Pašanbegović