Poslanikova a.s., ljubav, vrhunac humanosti

Poslanikova, s.a.v.s., ljubav, vrhunac humanosti

Muhammed, s.a.v.s., čitav svoj život živio je iz ljubavi. Allahu je bio pokoran, jer Ga je neizmjerno volio, a dobročinstva je činio najviše iz ljubavi. Svojim obavezama prilazio je sa zadovoljstvom. Volio je velike obaveze pa im je prilazio s velikom ljubavi, poput zaljubljenika, a ne obveznika.

Na sedždi Stvoritelju znao je ostati dugo, dugo, pa bi se čuo i glas njegove ponizne molbe, čuo bi se njegov plač.
To je bilo stoga što je bio u stanju velike naviruće čežnje i stalne ljubavi. Zato je sa žudnjom očekivao namaz. A kad bi nastupilo vrijeme namaza rekao bi mujezinu: „Bilale, obraduj nas njime.“19
Namaz je osjećao kao radost duše, a ne kao obavezu i opterećenje. To je razlika između obaveze i ljubavi. Resulullah je, zato, mnoge teške probleme rješavao upravo ljubavlju. On je, jednostavno, liječio ljubavlju. Ljubav, u slučaju Muhammeda, s.a.v.s., nije strast, već karakter i hobi. Na njemu se nisu zaustavile oči, a da ga nisu zavoljele i da se srce njihovog vlasnika nije predalo toj velikoj ljubavi.

Neprijatelje je osvajao vedrim licem i ljubavlju, jer on je, ustvari, bio ljubav. Mnogi su ga, dok ga nisu vidjeli, izuzetno mnogo mrzili, ali poslije susreta s njim ništa im draže nije bilo od njega.

Muhammed, s.a.v.s., se u ljubavi ne pretvara, on je čak i ne daje već se ljubav iz njega sama daje. Njegovo srce je uvijek otvoreno za sve ljude, prijatelje i neprijatelje. On može da prašta zato što razumije ljude. On je okean ljubavi u koji se mogu uliti ne samo potoci i rijeke već i mora drugih ljubavi.

Poslanik, s.a.v.s., zavolio je ogromnom ljubavlju prvo Allaha. Allah je Apsolutna Istina i sve što postoji je Njegovo. Kroz prizmu Allahove svemoći on voli sve što je Allahovo. Kroz Allahovu ljubav on voli sve što Allah voli. Otud dolazi snaga oprosta stanovnicima Taifa kada su ga grubo odbili, čak i kamenovali, ali on, opet, govori: „Ja Rabbi, ako se Ti ne srdiš na mene ja ne držim do sebe.“
Njemu je važno Allahovo zadovoljstvo i ne protivi se volji Onoga koga voli. On se osjeća odgovornim za sudbine drugih. Zato ih s ljubavlju i žalom poziva u Allahovu vjeru ljubavi. On ne poziva da bi gospodario ljudima niti zbog prestiža, već poziva dobru one koje voli.

U svakom svom pozivu on pronalazi ono što iziskuje ljubav, ne nameće to silom već ljubavlju. On ne kaže Nazivajte selam, već: „Širite selam da biste se voljeli.“
Selam je Allahovo ime koje donosi spas i sreću, a Poslanik, s.a.v.s., upravo upućuje ljude ka Allahu, jer On daje ljubav, On zbližava ljudska srca kad kaže: „On je sjedinio njihova srca. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio, – On je, zaista, Silan i Mudar.“
Sva Poslanikova ljubav skoncentrisana je na Allaha, dž.š. Evo šta on kaže za one koji se vole radi Allaha, dž.š.: „Allah će na Sudnjem danu kazati: ‘Gdje su oni koji su se radi mene voljeli? Oni će u Mojem hladu biti danas kad drugog hlada nema.“

Poslanik, s.a.v.s., uvijek ističe pravu istinsku ljubav, a ne interes, jer interes nije ljubav kako neki misle. U interesu nema humanosti, to je zakon jačeg. Evo šta za takve prijatelje kaže Allah, dž.š.: „Tog dana oni koji su jedni drugima bili prijatelji bit će neprijatelji, osim bogobojaznih.“24Tada će tužiti jedni druge ali im to neće ništa koristiti, nema popravnog.

Resulullah, s.a.v.s., želi na vrijeme skrenuti pažnju na pravu ljubav pa kaže: „Kada Allah zavoli čovjeka pozove Džibrila (i kaže mu): ‘Allah je zavolio tog čovjeka, pa ga voli i ti.’ Kada ga Džibril zavoli, pozvat će stanovnike neba: ‘Danas je Allah zavolio tog čovjeka, pa ga volite i vi.’ Kada ga zavole stanovnici neba, tog čovjeka će okruživati zadovoljstvo na Zemlji.“

Blago onima koji su više poznati na nebesima nego na Zemlji. Poslanik se upravo tako i ponašao. Skromno je živio, kao i ostali ashabi. U njegovoj kući po nekoliko dana nije ložena vatra. Poslanik je preselio na ahiret, a nikad se nije najeo; Allah ga je hranio. Ljubav ga je nosila u nebeska prostranstva aškullaha. On nas uči da volimo, i kad nekog volimo da mu to kažemo: „Kada zavolite svoga brata, recite mu da ga volite.“ Dalje nam kazuje kako da se još više volimo, pa veli: „Darujte poklone jedni drugima pa ćete se voljeti.“
Poslaniku, s.a.v.s., ljubav je osnovno pravilo za shvatanje morala. I u najtežim situacijama kad ga Kurejšije proganjaju, on trenutno mrzi njihove postupke, ali za kratko vrijeme, poslije oslobođenja Mekke, on im kaže: „Idite kući, slobodni ste!“ Zato on poručuje: „Umjereno mrzi neprijatelja, možda će ti sutra postati prijatelj.“

Poslanik, s.a.v.s., nije volio samo ljude, on je volio i zemlju po kojoj je hodao. Prostor između minbera i svoje sobe nazvao je džennetskom baščom (Revda Mutahhera). Za brdo Uhud je rekao: „Uhud je brdo koje voli nas i koje mi volimo.“

Prije nego što je napravljen minber, Muhammed, s.a.v.s., se petkom za vrijeme hutbe peo na palmino deblo. Kad je napravljen minber i kada je prvi put krenuo da govori s njega, okrenuo se u pravcu debla (panja) na kojem je stajao, a u očima su mu se pojavile suze. Sišao je s minbera, uputio se panju i zagrlio ga. Ashabi su tada čuli jecaj panja od žalosti za Poslanikom što više njegove mubarek noge neće na njemu stajati. Iz poštovanja prema palminom deblu (panju) Resulullah je naredio da se taj panj ugradi u krov džamije. Ovdje se očituje vrhunac Poslanikove ljubavi i čovječnosti. Poslanik, s.a.v.s., voli sve, bez razlike. Ko još može tako da voli? Tu komentar nije potreban. Treba samo zastati zadivljeno i ganuto. I, to je dovoljno.

S ljubavlju Poslanik, s.a.v.s., i završava svoju misiju na dun’jaluku izgovarajući riječi: „Najuzvišenijeg li Druga.“ Te dvije riječi ‘najuzvišenijeg druga’ (er-Refikul-ea’la) kojima je Muhammed, s.a.v.s., završio svoj govor na ovom svijetu, ustvari, su priča njegovog života. Nisu to obične riječi, već neumitna činjenica i istina nad kojom je Muhammed, s.a.v.s., otvorio svoje oči kao dijete i nad kojom ih je zatvorio u času smrti.

Tako je svoju misiju završio najveći humanista ljubavi. Njegove oči su se zatvorile, ali je ostalo njegovo djelo, njegov život pun ljubavi da bude uzor sve do Sudnjeg dana. Nije ni čudo što su ga ashabi toliko voljeli i oponašali. I, na kraju još jedan ajet: „Reci: ‘Ako vi volite Allaha, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! – a Allah prašta i samilostan je.“

„Muhamed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom…“

hfz. Husejn ef. Čajlaković