ISLAMSKI BRAK
ISLAMSKI BRAK
Rekao je Uzvičeni Allah dž.š.:
«Udajite neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.» (En-Nur, 32)
Allahov Poslanik, a.s., veli: “Brak (nikah) je moj put (sunnet), pa ko odstupi od braka – odstupio je od mog puta (sunneta).”
DEFINICIJA BRAKA
Brak prema šeriatskim propisima znači:
Ženidbeni ugovor,zaključen između muslimana i muslimanke njihovom slobodnom voljom,uz prisustvo dva svjedoka-šahida muslimana ili jednog muškarca i dvije žene,čime stiču pravo da žive u braku i dozvoljenom halal intimnom odnosu.
U pogledu svjedoka Muhammed, a.s. kaže: “Nema braka bez svjedoka.” Prema tome, Šeriatsko pravo od svjedoka traži da su pametni i punoljetni. Da su muslimani i da nisu gluhi.
Da bi taj ženidbeni ugovor bio valjan,po šeriatskim propisima potrebno je da zaručnik i zaručnica znaju svojim riječima objasniti principe islamskog vjerovanja a to su:
AMENTU BILLAHI, VE MELAIKETIHI,VE KUTUBIHI, VE RUSULIHI, VEL-JEVMIL-AHIRI,VE BIL KADERI HAJRIHI VE ŠERRIHI MINELLAHI TEALA.
Što u prijevodu znači: Ja vjerujem u Boga dž.š.,Božije meleke,Božije knjige-kitabe,Božije Poslanike,Sudnji dan i da sve što se događa i zbiva biva sa Božijim određenjem.
Treba znati izgovoriti Kelime-i-Šehadet, klanjati pet dnevnih namaza, postiti mjesec ramazan, davati zekat, a kad se u životu bude u situaciji obaviti hadždž itd.
SVRHA BRAČNE ZAJEDNICE
Brakom treba postići slijedeće:
-udovoljenje Božijoj naredbi;
-usvajanje i slijeđenje prakse Allahovog Poslanika Muhammeda a.s.;
-zbližavanje dva suprotna spola (muškarca i žene);
-osiguranje zajedničkog poroda;
-osiguranje zakonskih nasljednika;
-obezbjeđenje moralnog života supružnika;
-odgajanje djece u islamskom moralno-etičkom pogledu
IZBOR BRAČNOG DRUGA
Brak spada među najvažnije i najozbiljnije odluke u životu čovjeka i zato je pri izboru bračnog druga potrebno dobro sagledati sve okolnosti, pa tek onda donjeti odluku s kim stupiti u bračni život.
Treba pažljivo odabrati supružnika kako je Muhammed a.s. preporučio:
“Izaberite za vaše sjeme (vodite računa koga ćete oženiti), jer djeca dosta toga nasljedžuju od roditelja.” (El- Hakim)
Allahov Poslanik Muhammed a.s. poručuje i slijedeće:
“Ženu udaju četiri stvari: njeno bogatstvo,njeno porijeklo,njena ljepota i njen vjerski odgoj.Gledaj pa uzmi onu koja je vjerski dobro odgojena,Bog ti dobro dao!”
“Ne uzimajte žene zbog njihove ljepote, jer ih ljepota može upropastiti; ne uzimajte ih zbog njihova imetka, jer ih imetak može učiniti obijesnim; uzimajte ih zbog njihove pobožnosti, jer čete imati dobro odgojene, solidne i vrijedne supruge.”
A da li je danas tako? Da li djeca pitaju roditelje kada hoće da se žene ili udaju? Da li se pazi na rod? Da li se uvažava mišljenje roditelja? Da li se danas gleda na vjeru, iman, čast i moral?
Veoma malo. Djeca danas i ne traže dozvolu za ženidbu. Ne pitaju roditelje za mišljenje. A što je najgore slabo se gleda na iman,čast i moral a sve više da li je djevojka lijepa, gdje joj babo i majka rade, je li bogata, ima li auto, stan i dr…
A naš Poslanik a.s. nam poručuje: “Ko oženi ženu radi njenog položaja, Allah mu neće povećati ništa osim poniženja. Ko se oženi radi imetka žene, Allah mu neće povećati ništa drugo osim siromaštvo. Ko se oženi radi ugleda i imena žene, Allah mu neće povećati ništa osim bijede. A ko se oženi da sačuva svoj pogled (svoju vjeru), i uspostavi srodstvo i sačuva rodbinske veze, Allah će njega i nju blagosloviti. (Taberani)
SMETNJE ILI ZAPREKE U ŠERIATSKOM BRAKU
Prema šeriatskim propisima smetnje za stupanje u brak su slijedeće:
-krvno srodstvo;
-srodstvo po tazbinstvu;
-srodstvo po mlijeku, koje ima isti stepen kao i srodstvo po krvi;
-ostale privremene smetnje
VJERIDBA (ZARUKE)
Vjeridba (zaruka) u šeriatskom pravu je preporučena,ali nije obavezna. Prema tome brak se može zaključiti i bez prethodne vjeridbe.
KO IMA PRAVO DA OBAVI VJERSKO VJENČANJE
Vjenčanje prema šeriatskim propisima može obaviti imam koji je ovlašten za taj čin od pretpostavljenog vjerskog organa ili imam koji posjeduje dozvolu za obavljanje vjenčanja od državnog organa u Kanadi i SAD,koji je nadležan za izdavanje takvog ovlaštenja.
ČIN VJENČANJA
Kada mladić i djevojka koji namjravaju stupiti u brak dođu kod nadležnog imama i izraze želju da čin vjenčanja hoće izvršitii po šeriatskim propisima, ovlašteni imam će utvrditi identitet zaručnika i zaručnice.
Zatim je imam dužan ispitati sve okolnosti koje bi bile zapreka za sklapanje braka po šeriatskim propisima,kao što je krvno srostvo,srostvo po mlijeku i tazbinstvu, a ako je zaručnica raspuštenica ili hudovica,moguće je obaviti vjenčanje tek nakon isteka iddeta,a to je otprilike tri mjeseca ako je rapuštenica ili četiri mjeseca i deset dana poslije muževe smrti.Kad se ustanovi da u tom pogledu nema nikakvih zapreka,zaručnici će se sporazumjeti o visini mehra i to “mu’adždžela i muedždžela” i u prisustvu najmanje dvojice svjedoka (šahida) obaviće se čin vjenčanja po šeriatskim propisima. Na samom početku vjenčanja imam upoznaje mladence s pravima i dužnostima muža i žene koje proizilaze iz islamskog braka. Odmah zatim izgovarajući ime i prezime, te očevo ime mlade pita mladu: da li uzima za bračnog druga, izgovarajući ime i prezime te očevo ime mladoženje, drage volje, bez ičijeg nagovora ili prisile Poslije dobivenog pozitivnog odgovora od zaručnice, imam se obraća istim pitanjima i zaručniku.
Kada imam dobije jasan i pozitivan odgovor i od mladoženje, obraća se prisutnim svejdocima-šahidima pitanjem: da li ste čuli izjavu mladenaca? Svi odgovori su zapisnički konstatovani. Nakon svega sto je ovlašteni imam utvrdio i upisao u zapisnik, upučuje mladencima potrebne vjerske upute i životne savjete vezane za islamski brak, kojih bi se trebali pridržavati i po njima život uskladiti u interesu njihove bračne i porodične sreće.
Sklapanje islamskog braka obavlja se u džamiji ili prostoriji odbora islamske zajednice ili prostoriji koju za taj čin odredi islamska zajednica.
MEHR
Mehr znači obavezni vjenčani dar ženi od muža,drugim riječima to je vjenčani dar koji muž mora dati bilo odmah nakon sklapanja braka (mu`adždžel), bilo kasnije, poslije razvoda ili poslije smrti muža (muedždžel). Mogu se ugovoriti oba mehra.
Maksimalan iznos mehra nije određen po šeriatskim propisima.Taj vjenčani dar ne mora biti u zlatu ili novcu,on može biti i u nekretninama.
Mehr je po šeritaskim propisima garancija za ženu da u slučaju razvoda braka ili smrti muža osigura sebi materijalnu egzistenciju,kako se ne bi napatila i pala drugom na teret.
Poslije smrti muža prvenstveno se mora izmiriti ugovoreni mehr ženi iz muževe ostavštine,pa tek onda ostale njegove obaveze.Nakon isplate svega toga dijeli se ostatak ostavštine na zakonske nasljednike,među koje spada i njegova žena.
Na osnovu Kur’ana i Sunneta Muhammeda a.s. stupanjem u brak, supružnici stiću određena prava i dužnosti.
Allah džellešanuhu kaže u Kur`anu: “…One imaju toliko prava koliko i dužnosti,prema zakonu, – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. A Allah je Silan i Mudar!” (Bekara,228).
Muhammed alejhisselam je rekao na Oprosnom hadždžu: “Vaše supruge kod vas imaju svoja prava, a i vi imate svoja prava kod njih…”
PRAVA I DUŽNOSTI U BRAKU
I muž i žena imaju u braku prava i dužnosti.Ako oba bračna druga budu valjano izvršavala svoje dužnosti i obaveze,onda neće medu njima dolaziti do nesporazuma,pa će i njihov brak teći u ljubavi i slozi.Nasuprot tome,ako bračni drugovi ne budu savjesno ispunjavali bračne obaveze,tada će, bez sumnje,među njima nastupiti nesloga,mržnja i svađa, a to sve skupa često dovodi do razvoda braka.Zato je islam precizno odredio prava i dužnosti muža i žene.
PRAVA MUŽA U BRAKU
Muž ima pravo na lijep i uljudan način upozoriti ženu :
-na ličnu higijenu,ako tome ne poklanja dovoljno pažnje;
-na lijepo i pristojno odjevanje,i to u granicama šeriatskih propisa;
-ako bez razloga i šeriatskog opravdanja uskrati seksualne odnose;
-ako bez razloga i šeriatskog opravdanja zanemaruje islamske dužnosti: namaz, post i slično;
-ako bez potrebe i muževog odobrenja odlazi od kuće;
-ako ga vrijeđa,ponižava, naziva nepristojnim imenima ili ga psuje;
-ako ne izvršava svoje dužnosti koje je kao supruga i majka dužna izvršavati.
DUŽNOSTI MUŽA U BRAKU
Muž je u braku dužan:
-da izdržava svoju ženu i to prema svojim imovinskim mogućnostima;
-da unaprijed preda svojoj ženi ugovoreni vjenčani dar (mehri muadždžel);
-da sa svojom ženom lijepo i uljudno postupa,jer je to jedan od najbitnijih uslova za sretan,uspješan i harmoničan brak;
-da čuva i poštuje autoritet žene;
-da učestvuje u valjanom odgoju djece;
-da cijeni i poštuje ženinu rodbinu
PRAVA ŽENE U BRAKU
Žena ima pravo :
-samostalno raspolaže svojom imovinom ;
-da sedmično jedanput posjeti svoje roditelje,a po potrebi i više puta,ako žive u blizini ;
-da godišnje jedanput posjeti bližnju rodbinu,kao što su :braća,sestre,amidže,tetke itd., a ako su u blizini i više puta ;
-da se obrazuje i usavršava u nauci, a naročito iz područja islama ;
-da obavi hadždž,ukoliko je dužna,uz pratnju muža ili bližnjeg rođaka s kojim po šeriatskim propisima ne može stupiti u brak ;
-da odbije poslušnost mužu ako od nje traži da radi ono što je u suprotnosti sa islamskim propisima
DUŽNOSTI ŽENE U BRAKU
Ženine dužnosti u braku su slijedeće :
-da čuva čast i dostojanstvo svoga muža;
-da dozvoli intimni odnos,ako nema nekog opravdanog razloga ili šeriatske zapreke kao što su hajz i nifas (hajz je mjesečno čiščenje -krvarenje odrasle ženske osobe a nifas je čiščenje –krvarenje žene porodilje);
-da čuva kuću i imetak svoga muža i da ga ne rasipa;
-da savjesno obavlja poslove koje ima kao žena ili majka;
-da čuva njeguje i odgaja djecu
ZAJEDNIČKE DUŽNOSTI BRAČNIH DRUGOVA
Bračni drugovi imaju i zajedničke bračne dužnosti:
-da njeguju međusobnu ljubav i uzajamno poštivanje;
-da svojoj djeci dadnu lijepa islamska imena ;
-da učestvuju u odgajanju i obrazovanju djece ;
-da vode računa o svojim bračnim obavezama ;
-da čuvaju i njeguju svoju bračnu intimu i toplinu ;
-uzajamno poštivanje porodica ;
-da zajednički učestvuju u materijalnom zbrinjavanju domaćinstava ;
-pridržavanje općih adaba i propisa sa kojima se produžava bračna veza itd.
DUŽNOSTI RODITELJA PREMA DJECI
Na mnogim mjestima u Kur’anu govori se o dužnostima roditelja prema djeci.
Allah dž.š. kaže: “O vjernici,čuvajte sebe i svoju porodicu od džehennemske vatre…”(Et-Tahrim 6)
U Kur’anu Allah dž.š. nas upoznaje kako je Lukman a.s. savjetovao svoga sina: “Sine moj,nemoj za Boga priznavati nikog i ništa osim Allaha.Zaista je priznavanje drugih i lažnih božanstava veliko nasilje (prema istini). (Lukman 13)
“Sine moj,obavljaj namaz,usmjeravaj druge na dobra djela i odvraćaj od zlih djela strpljiv u nevoljama.To su velika i hrabra djela.” (Lukman 16)
Allahov Poslanik Muhammed a.s upučuje na odgajanje djece riječima:”Roditelj ne može darovati svome djetetu ništa bolje od lijepog odgoja.”
Osnovu porodice sačinjavaju muž i žena. Sreća i blagostanje u porodici i domu ovisi na prvom mjestu od sloge,jačine međusobne veze između muža i žene.Kruna ljubavi bračnih drugova,a ujedno i produženje njihove loze ,jesu djeca.Da bi djeca bila sposobna preuzeti na sebe obaveze koje ih očekuju u životu i ujedno da bi stariji imali kome u sigurne ruke predati na čuvanje najveći emanet-uzvišenu vjeru islam,roditelji se moraju o tome na vrijeme pobrinuti,jer to od njih traži Uzvišeni Allah.
Mnogobrojni faktori utiču na formiranje djece kao: društvo,sredina,škola itd.,ali nema sumnje da su roditelji najodlučniji faktor,jer je roditeljski dom prva škola,a roditelji prvi i najvažniji učitelji od kojih djete može da nauči najviše i dobrog i lošeg.
Pitanje koje se često postavlja glasi: Kada početi sa odgajanjem djece? Odgovor bi bio slijedeći : S odgojem treba početi od rođenja a i prije (tj. prvo roditelji treba da budu odgojeni). Prvi ispit roditeljske zrelosti i islamske svijesti jeste nadjevanje imena djetetu. Božiji Poslanik Muhammed a.s., preporučuje da se izabere lijepo ime novorodženčetu, kad kaže: “Vi ćete, na Sudnjem danu, biti prozivani po vašim imenima, i po imenima vaših očeva. Zato, nadijevajte vašoj djeci lijepa imena!”
Kako ime obilježava čovjeka, potrebno je da ono bude lijepo,jer ga prati ne samo od rođenja do smrti,nego i poslije smrti. Stvar je slobode i savjesti svakog pojedinca kako će postupiti u sveri svog vlastitog života.Davanje imena nije beznačajna stvar. Davanjem imena određuje se vjerska ali uglavnom i nacionalna identifikacija.Novorođenom djetetu se ta vjerska pripadnost nagovještava davanjem imena,uobičajenog za sredinu i duh u kojem se želi odgojiti djete.
Imena koja imaju neislamsko obilježje ne treba nadjevati muslimanskoj djeci iz više razloga.Takav postupak upučuje na slab iman i labilnost roditelja,jer je to potcjenjivanje samoga sebe,svojih roditelja i svojih predaka.Nije rijetkost da izvjestan broj današnjih muslimana,bilo iz neznanja ili nekakvog kompleksa,nadijevaju djeci radije kanadska,američka,njemačka ili bilo čija imena,umjesto imena svojih roditelja.Pokušaj da se iskoči iz vlastite kože upučuje na bezličnost pa i zaostalost.
Onaj ko nosi lijepo islamsko ime nema se čega stidjeti,niti ima potrebe da pred nekim krije svoje ime.Kome čini čast sto je musliman,taj je sigurno ponosan na svoje islamsko ime. Aktu davanja imena treba dati svečan islamski karakter.Sedmi dan poslije rođenja dijete se okupa,lijepo obuće, a zatim, okrenuvši ga prema kibli,prouči mu se ezan na desno, a ikamet na lijevo uho.Poslije proučenog ezana i ikameta,prouči se odlomak iz Kur’ana a zatim se prouči i dova.Ovakav islamski način nadijevanja imena,obavezuje roditelje da odgajaju djecu u duhu svečano datih obaveza pred Allahom dž.š. saopćenih na uho novorođenčeta.Ta simbolika utkana u ovaj lijepi islamski običaj ima svoj veliki smisao i značaj.
Jednu od roditeljskih dužnosti prema muškom djetetu predstavlja obrezivanje-sunečenje. Obrezivanje je islamski propis koji datira jos od vremena Ibrahima a.s. Vjekovima su muslimani osuđivani od strane neupučenih i zlonamjernih ljudi zbog obavljanja ovog čina,jer ga se smatralo suvisnim,veoma grubim i nehumanim.Međutim, muslimani nisu nikada poklekli,za njih je bilo dovoljno da je to islamski propis i da sumnjaju u njegovu ispravnost.Savremena medicinska znanost odgonetnula je ovu zagonetku,jer obrezivanje-sunečenje ne samo da ne šteti nego nasuprot,veoma je korisna higijenska mjera,koju sve više praktikuju svi napredni narodi.
Pored nabrojanih obaveza i dužnosti,roditelji su dužni voditi računa o čistoći,zdravlju i pravilnoj ishrani svoje djece.Redovna ljekarska kontrola je obaveza roditelja prema svojoj djeci.Sve druge vrste « lijećenja » :gatanjem,pisanjem hamajlija ili drugih zapisa i slično,islam zabranjuje.Medicinski način liječenja i kontrolisanja je islamsko pravilo,potvrđeno praksom Muhammeda a.s.
Osim fizičke njege i odgoja,roditelji su dužni voditi računa i o umnom i psihičkom razvoju svoje djece. Dječiji mozak je sličan magnetofonskoj traci,jer što god vide i čuju od roditelja biva uklesano u njihovom mozgu. Jedna arapska poslovica glasi: “Znanje u mladosti je kao uklesvanje u kamenu”.
Stoga podučavanje djece islamu još od najranijih godina,i to i riječima i djelom,najefikasnija je metoda pravilnog odgoja djece.Takvim načinom odgajanja sigurno ćemo postići dobar uspjeh i postaviti solidne temelje za dalje razvijanje i napredovanje djeteta.Na taj način odgojićemo sebi dostojne nasljednike u kući i na radnom mjestu,džamiji i društvu.Tada ćemo moći reći da smo ispunili svoju islamsku i ljudsku obavezu na ovom svijetu,jer smo emanet islama predali u sigurne ruke našim nasljednicima.
Dakle,dužnost roditelja je da ne dozvole da im djeca odrastaju ne znajući ni ko su ni šta su.
Molim Allaha da nas poduči onom što ne znamo, i učini da se okoristimo onim što smo naučili, pomozi nam Gospodaru naš da našu djecu odgojimo u duhu islama i da budu dobri i vrijedni muslimani i muslimanke.
… Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju! (Furkan, 74.)
RAZVOD BRAKA-TALAK
Razvod braka u islamu nije poželjan,ali je u opravdanim slučajevima dozvoljen. Ukoliko vladanje i ponašanje jednog bračnog druga ili obadva,ne može da se spoji s osjećanjima,čašću i dostojanstvom drugoga bračnog druga,pa i pored najbolje volje i svih nastojanja ne mogu da nađu zajednički jezik,niti da se slože,tada je po islamu dozvoljen razvod braka.
O tome je Muhammed a.s. rekao: “Razvod braka je najmrži halal Allahu dž.š.”
Veoma je bitno da odnosi unutar braka budu zasnovani na temeljima vjerskih propisa i da islam sa svojim propisima bude sudija u međusobnim sporovima, a ne batine, šamari ili dužina jezika,što najčešče dovodi do razvoda braka.
NEKOLIKO PRAVILA ZA SRETAN BRAK
1. Kažite jedno drugom da volite jedno drugo.
2. Nikad nemojte biti ljuti oboje u isto vrijeme.
3. Ako morate kritizirati, uradite to s ljubavlju.
4. Nikad ne spominjite stare greške.
5. Nikad ne idite spavati sa neriješenom prepirkom.
6. Radije zanemarite cijeli dunjaluk nego jedno drugo.
7. Klanjajte zajedno makar jednom dnevno.
8. Zapamtite da iza svakog uspješnog supružnika stoji njegov
premoren partner.
9. Imajte na umu da je za svađu potrebno dvoje.
10. Kada pogriješite, priznajte to.
11. Makar jednom dnevno, recite svome partneru nešto lijepo
ili mu učinite kompliment.
12. Nemojte ići u krevet više od deset minuta nakon svoga partnera.
13. Slušajte kada vaš partner govori.
14. Zapamtite da je vaš bračni drug važniji od televizije,
utakmice, videa itd.
15. Primijetite novi komad odjeće ili novu frizuru na vašem partneru.
16. Sjetite se godišnjica.
17. Zahvalite vašem partneru na poklonu, ili zbog napora koji
je učinio za vas.
18. Ko zadnji ustaje, pravi krevet.
19. Primijetite kada vaš bračni drug izgleda umorno, i učinite
nešto u vezi s tim.
20. Nikada ne izdajte svoga partnera, niti ga javno kritikujte.
Allahov Poslanik a.s. nam oporučuje:
“Oporučujem vam lijep postupak sa svojim suprugama.”
“Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema ženama.”
“Prema ženama su velikodušni i pažljivi samo plemeniti ljudi, a žene ponizuju i zlostavljaju samo oni koji su loši i niske naravi.”
ZAKLJUČAK
Na kraju, želio bih dodati još jednu važnu stvar, koju supružnici treba da imaju u vidu,naročito u momentima iskušenja i poteškoća. Njih dvoje treba da gledaju jedno na drugo kao na neizbrušeni dijamant.Da bi ta dva dijamanta u potpunosti pokazala svoju ljepotu,mora da se podvrgu procesu brušenja i poliranja u radionici koja se zove brak.U toku tog procesa može se naići na neke poteškoće,može sijevnuti pokoja iskrica ili neka druga neugodnost,ali isplati se proći kroz sve to i otrpjeti-osaburiti, jer je to jedini način da se dože do cilja da dijamant zasja svojim punim sjajem i pokaže potencijalnu ljepotu.
Supružnici trebaju biti spremni da ponude znatno više od ljepote i sjaja ukoliko se iskaže spremnost da se s voljom i strpljenjem podvrgnu procesu brušenja i poliranja. Supružnici koji iskažu takvu spremnost, bivaju nagrađeni višim stepenom razumjevanja, jačom i razumnijom ljubavi i čitavim nizom drugih plodova koji se sa vremenom umnožavaju i zajednički život čine ljepšim,zadovoljnijim i smilenijim.