Posted by admin1

POSLJEDNJI ALLAHOV POSLANIK MUHAMMED A.S.

Ljepote Poslanikove prirode

Ashabi Muhammeda, a. s., prenijeli su niz detalja vezanih za ljepotu vanjskog izgleda ovog mubarek insana, od njegove impozantnosti, koja je očevice ostavljala zapanjene, do njegove svjetlosti, i od njegovog držanja do osmijeha. Mnogobrojni ashabi su o ovoj ljepoti dali niz različitih detalja i muslimane, koji nisu živjeli u tom periodu, višesmjerno upoznali sa Allahovim Poslanikom. Dok su ga određeni ashabi opisivali generalnim odlikama, drugi su iznosili duga i detaljna objašnjenja. Neka od ovih objašnjenja su slijedeća:

Poslanikov vanjski izgled i ljepota

Ljepotu Muhammeda, a. s., ashabi su opisivali na slijedeći način:
“Resulullah, s. a. v. s., bio je veoma privlačan. Njegovo mubarek lice sijalo je kao mjesec četrnaestoga dana u mjesecu. (…) Imao je vrlo lijep nos. (…) Imao je gustu bradu, krupne oči i glatke obraze. Usta su mu bila široka, zubi blistavi poput bisera. (…) Vrat poput srebrenog snopa. (…) Imao je širok razmak između ramena, a vrhovi ramenih kostiju su mu bili krupni…
Enes b. Malik, r. a., priča:
“Resulullah nije bio ni previše visokog, a ni previše niskog rasta. Boja kože, isto tako, nije bila ni čisto bijela, a ni previše crna. A kosa je bila ni ravna, a ni kovrdžava. Kada je došao u četrdesetu godinu života, Allah, dž. š., ga je poslao kao pejgambera. Nakon što je postao pejgamber, deset godina živio je u Mekki, a deset u Medini i u šezdesetim godinama je preselio na ahiret. Kada se ovaj smrtnik rastao sa životom, nije imao dvadeset sijedih dlaka u kosi i bradi.’
“Resulullah je bio bijel, lijep i mu’tedil (skladnih proporcija).”
Enes b. Malik, r. a., priča:
“Pejgamber je bio srednjeg rasta; ni visok, ni nizak; imao je prijatan izgled. Kosa ni kovrdžava, a ni ravna. Boja njegovog mubarek lica bila je nurli (sjajno) bijela”.
Bera b. Azib, r. a., priča:
“…Nisam vidio nikoga ljepšeg od Resulullaha. Imao je kosu koja udara po ramenima. Razmak između ramena bio je dosta širok. Niti je bio visokog, a niti niskog rasta. ”
Ibrahim b. Muhammed, r. a., jedan od unuka hzr. Alije, prenosi:
“Kada je pričao o Muhammedu, a. s., moj djed hzr. Alija ga je opisivao na slijedeći način:
‘Pejgamber nije bio ni pretjerano visok, a niti pretjerano nizak; on je bio srednjeg rasta u zajednici u kojoj se nalazio. Njegova kosa nije bila ni kovrdžava, a ni ravna; bila je pomalo valovita. Njegovo mubarek lice bilo je bijele boje koja vuče na crveno; oči crne; trepavice guste i duge; ramena krupna. (…) Bio je najdarežljiviji, najiskreniji, najmekše prirode i najprijateljskiji. Oni koji bi ga neočekivano ugledali snažno bi se uzbudili naspram njegove impozantnosti; a oni koji bi se, svjesni njegovih izuzetnih kvaliteta, našli u razgovoru sa njim, zavoljeli bi ga više od svega ostaloga. Onaj ko je nastojao opisati njegove superiornosti i ljepote riječima ‘Ja ni prije njega, a ni poslije, nisam vidio nekoga poput njega’, priznavao je svoju nedovoljnost i slabost u njegovom opisivanju. Neka Allahova milost i spas bude nad njim.”
Hzr. Hasan, r. a., prenosi:
“Karakter Muhammeda, a. s., bio je veličanstven i jedinstven. Njegovo mubarek lice je, poput punog mjeseca, zračilo svjetlošću. Bio je viši od onih srednjeg rasta, a niži od visokih. Kosa mu je bila između ravne i kovrdžave; u slučaju da se od sebe razdvojila, puštao bi je na dvije strane glave, a ako ne, on je ne bi razdvajao. Kada je duga, kosa bi mu prelazila usne resice. Resulullahova boja bila je ezher’ul-levn (veoma bijela i blistava boja), bio je, dakle, nurli bijele boje. Čelo mu je bilo otvoreno. Obrve, poput polumjeseca, guste i međusobno blizu. Njegov vrat bio je srebrene čistote, kao da je izvajan od mramora. Svi dijelovi njegovog tijela bili su u međusobnom skladu, bio je lijepo građen…”
Ebu Herejre, r. a., priča:
“Hazreti Pejgamber je bio nurli bijel, kao da je bio stvoren od srebra; a kosa mu je bila lagahno valovita. ”
“Resulullah je bio miješane ružičaste i bijele boje, crnih očiju, gustih i dugih trepavica. ”
“Allahov Resul je imao široko čelo i obrve u obliku polumjeseca. Razmak između obrva bio mu je otvoren i poput čistog srebra. Oči su mu bile veoma lijepe, zjenice sasvim crne. Trepavice su bile toliko guste da su se međusobno prepletale. (…) Kada bi se nasmijao, zubi bi mu zablistali kao kada grom udara. Usne su mu bile besprimjerno lijepe. (…) Brada mu je bila gusta. Vrat veoma lijep, ni dug, ni kratak. Dio vrata koji je bio izložen suncu i vjetru sijao je kao ibrik od srebra pomiješanog sa zlatom, reflektirajući srebrenu bjelinu i crvenilo zlata. (…) Prsa su mu bila široka, njihova glatka površina podsjećala je na ogledalo, a bjelina na mjesec. (…) Imao je široka ramena. (…) Ruke i ručni mišići su bili prilično krupni. Njegovi dlanovi su bili mekši od svile. ”
Ummu Ma’bed, žena čiji je šator posjetio Resulullah u toku Hidžre i koja je poznata po svojoj darežljivosti, poštenju i hrabrosti, nije poznavala Muhammeda, a. s., ali ga je na slijedeći način opisala svome mužu, koji je Pejgambera poznavao iz onoga što je čuo o njemu:
“Bio je svijetlog lica i lijepe ćudi; nije bio suhonjav i mršav. Crnilo i bjelina njegovih očiju bili su međusobno vidno odvojeni. Njegova kosa, trepavice i brkovi bili su gusti, a glas dubok. Kada bi šutio, bio je ozbiljan i dostojanstven, a kada bi pričao, bio bi impozantan, čovjek koji uliva duboko poštovanje. Kada se posmatra iz daljine, izgledao je najljepši i najprijatniji od svih drugih, a kada se posmatra izbliza, imao je, isto tako, jedan lijep i ugodan izgled. Pričao je veoma prijatno. Bio je srednjeg rasta; onaj ko ga posmatra osjećao je da on nije ni nizak, a ni visok. Među trima osobama bio je onaj koji najljepše izgleda i najuvaženiji. Kada je bio medu njima, njegovi ashabi su uvijek slušali njega; kada bi nešto zahtijevao, zahtjev bi odmah bio izvršen. Njegov govor je bio čvrst i odlučan.”
Kao što se vidi i iz onoga što su ispričali oni koji su ga vidjeli, Resulullah je bio izuzetno lijepo građen, lijepog stasa i lica koje je zaustavljalo dah posmatrača. Osim toga, bio je krajnje dojmljive i atletske građe i veoma snažan.

Poslanikov šemail

Jedan od značajnih alima osmanlijskog perioda, Ahmet Dževdet- paša, napisao je tekst u kome je dao jedan siže odlika koje opisuju Pejgambera. Ovaj tekst, pod naslovom ‘Određena visoka svojstva Muhammeda, a. s.’, (Bazi Evsaf-i Seniyye-i Muhammediyye), uvršten je u njegovo djelo Kisas-i enbiya’:
“… Njegovo mubarek tijelo je bilo lijepo, svi dijelovi tijela u jednoj izuzetnoj proporcionalnosti, stas prilično lijep; čelo, prsa, razmak između ramena i njegovi dlanovi bili su široki; vrat dug, srazmjeran i čist poput srebra; ramena, ručni mišići i nožni listovi krupni i snažni; predručje dugo, prsa poprilično duga i jaka, šake poprilično krupne. A mubarek ten bio je mekši od svile!
Imao je krajnje srazmjernu veliku glavu, obrve u vidu polumjeseca, pravilan nos, ovalno lice.

Imao je duge trepavice, oči lijepe i crne, razmak između povelikih obrva bio mu je otvoren, ali su obrve bile međusobno blizu.
Taj odabrani Pejgamber je imao nurli, svijetlo lice; dakle, ni bijelo ni tamnocrno, možda između toga, a na mubarek, nurli i vedrom licu bijele boje koja, poput ruže, vuče na crveno, zračio je nur.
Njegovi zubi su bili svijetli i sjajni poput bisera, a kada bi pričao, sa prednjih zubi bi mu se širio nur; kada bi se smijao, blažena usta bi se otvarala šireći svjetlost kao neka prijatna munja.
Kada mu je naređeno da napusti dunjaluk, brada mu je tek počela sijediti; u kosi malo, a u bradi je imao oko dvadeset sijedih.
Imao je izuzetno jaka čula; čuo je sa velike udaljenosti i vidio sa udaljenosti sa koje niko drugi nije mogao vidjeti. Ukratko, njegovo blaženo i mubarek tijelo bilo je stvoreno na jedan izuzetan i najsavršeniji način. (…) Uživao je ljubav od onih koji bi ga iznenada ugledali, a srdačno bi ga zavoljeli i postali odani prijatelji oni koji bi stupili u kontakt i razgovarali sa njim. Plemenitim alimima je, prema njihovim stepenima, ukazivao poštovanje. Obilno je ukazivao počast čak i njihovoj rodbini. Međutim, nije im davao prednost nad onima koji su bili časniji i bolji od njih.
Veoma srdačno se odnosio prema onima koji su ga usluživali. I njih je čak hranio onime što je i sam jeo i odijevao ih onime što je i sam nosio.
Bio je darežljiv i korisniji od svih, saosjećajan i merhametli, junak i mehke naravi. Bio je čvrst u obećanju i odan u riječi. Ukratko, njegova moralna ljepota i oštroumnost bili su iznad svih ostalih i bio je dostojan svakojake hvale.
U jelu i odijevanju zadovoljavao se stepenom siromašnosti i ustezao se od pretjeranosti.”

Poslanički znak Muhammeda, a. s.

Allah, dž. š., odabrao je Muhammeda, a. s., nad ostalim svjetovima i saopćio da je on “posljednji vjerovjesnik” (Al-Ahzab, 40). Nakon njega više neće biti pejgambera, a Kur’an, koji je poslan kao vodič na Pravom Putu, posljednja je Allahova Objava. Ovu jedinstvenu odliku Muhammeda, a. s., Allah, dž. š., obilježio je jednim znakom na njegovom mubarek tijelu.
Ovaj znak, koji se nalazi između dvije plećke, u islamskim se izvorima i predajama naziva “pejgamberskim pečatom”. Od Vehba b. Munebbiha se na slijedeći način prenosi da su, poput Muhammedovog, a. s., pečata i drugi poslanici posjedovali pejgamberske znakove, ali da su njihovi znakovi bili drugačiji od znaka koji je imao Muhammed, a. s.:
“…Allah, dž. š., nije poslao ni jednog pejgambera, a da na desnoj ruci nije imao pejgamberski ben. Međutim, naš pejgamber, Muhammed, a. s., predstavlja izuzetak toga pošto njegov pejgamberski ben nije bio na desnoj ruci, već između plećki. Kada bi Resulullah bio upitan za to, odgovarao bi: ‘Ovaj ben koji se nalazi između plećki je poput bena pejgambera prije mene…”‘
Džabir b. Semure, r. a., priča:
“Vidio sam pejgamberski znak našeg Pejgambera, koji se nalazi između njegove dvije plećke. To je bila jedna crvenkasta izraslina veličine golubovog jajeta.”
Jedan od hzr. Alijinih unuka, Ibrahim b. Muhammed prenosi:
“Kada bi iznosio odlike našeg Pejgambera, moj djed, hz. Ali bi, cijelom njegovom dužinom, spomenuo hadis o Resulullahovim izuzetnim svojstvima i rekao:
‘Između dvije plećke imao je pejgamberski znak, a on je posljednji Allahov poslanik.”
Ebu Nadre, r. a., priča:
“Pitao sam ashaba Ebu Saida el-Hudrija kako izgleda pejgamberski znak. Rekao mi je da je to komad mesa na mubarek leđima, nalik na ružin pupoljak.”
“Pejgamberski znak se nalazio između dvije plećke. Bio je bliži desnom ramenu. ”
Od Muhammeda b. Musennaa, Muhammeda b. Hazma, Šu’bea Simaka, r. a., prenosi se:
“Čuo sam kako je Džabir ibn Semure rekao: Na Resulullahovim leđima sam vidio znak: bio je poput golubljeg jajeta. ”

Poslanikova kosa

O pitanju dužine Pejgamberove kose postoje različita predanja, a sasvim je normalno postojanje te različitosti zato što su oni koji su prenosili ta predanja Pejgambera vidjeli u različitim vremenima, pa je možda i bilo razlike u dužini njegove kose. Međutim, ono što se razumije iz predanja je da je Muhammedova, a. s., kosa bila najkraća do u visini ušiju, a najduža do ramena.
Enes b. Malik, r. a., priča:
“Hazreti Pejgamberova kosa narastala je do sredine ušiju.’
Hazreti Aiša, r. a., priča:
“Resulullahova mubarek kosa bila je dužine između ušiju i ramena. Neka su spas i milost Allahova na njega.’
Berra b. Azib, r. a., priča:
“Resulullah je bio srednjeg rasta. Imao je poširoka ramena, a kosa je dodirivala usne resice.”
Ebu Talibova kćerka Ummu Hani priča:
“Kada je došao u Mekku, Resulullah je ukazao čast svojom posjetom našoj kući. U to vrijeme je na mubarek glavi imao četiri pletenice!”

Poslanikovo održavanje kose i brade

Zato što je izuzetan značaj pridavao čistoći, Pejgamber je pridavao značaj i održavanju kose i brade. U određenim izvorima se navodi da je on sa sobom uvijek imao češalj, ogledalo, misvak, čačkalicu, makaze i bočicu za surmu. Isto to Pejgamber je preporučivao i ashabima i rekao: “Ko pusti kosu neka pazi na njeno održavanje”. Ostala predanja u vezi sa Pejgamberovom kosom i bradom su slijedeća:
Od hzr. Adda ibn Halida, r. a.:
“Mubarek brada je veoma lijepa.”
Hzr. Aiša, r. a., priča:
“Resul-i Ekrem, s. a. v. s.,(…) kada bi začešljao i nauljio svoju kosu…” Simak b. Harb, r. a., prenosi:
“Čuo sam od Džabira b. Semurea. Upitan je o osijedjelosti kose Muhammeda, a. s., a on je odgovorio: Kada bi nauljio svoju mubarek glavu, sijede se ne bi uočavale; ali u trenucima kada ne bi nanosio ulje na glavu, bijele bi se pojavljivale.”
Značajem koji je pridavao vanjskom izgledu i čistoći, Resulullah je bio lijep uzor vjernicima. Resulullahov stav o ovom pitanju se na slijedeći način saopćava u jednom predanju:
“Jednog dana, kada je trebao izaći pred ashabe, Muhammed, a. s., je, ogledavši se u vodi u ćupu, dotjerao saruk i bradu i rekao slijedeće: ‘Allah, dž. š., voli kada se Njegovi robovi dotjeruju kada izlaze pred svoju braću.”