Allahov Poslanik Muhammed a.s.
Poslanikov način odijevanja
Ashabi su i o pitanju Pejgamberovog načina odijevanja prenijeli niz detalja. Pored toga, i Pejgamberove preporuke o tome kako se vjernici trebaju odijevati isto tako iznose značaj koji je on u ovom kontekstu davao. Ilustracije radi, u jednom svom hadisu Resulullah kaže slijedeće:
“Allah, dž. š., je lijep i voli ljepotu! Lijepo odijevanje nije oholost! Oholost je odbijanje pravednosti i ponižavanje naroda!’
“Allah, dž. š., je lijep, voli ljepotu i drago Mu je na Svome robu vidjeti tragove nimeta koje mu je da!”
Resulullahov unuk, hzr. Hasan, na slijedeći je način izrazio njegov stav o odijevanju:
“Pejgamber nam je naređivao da oblačimo najbolje što imamo i da stavljamo najprijatnije mirise koje možemo naći.”
A drugi Resulullahov hadis o ovom pitanju glasi:
“O, vjernici! Jedite, pijte i odijevajte se po želji i trošite na Allahovom Putu, ali – čuvajte se rasipanja i oholosti.”
Kada bi vidio da neko od ashaba ne pridaje značaj svom vanjskom izgledu ili da je nedotjeran, Pejgamber, a. s., odmah bi ga upozorio. U jednoj predaji o ovom pitanju Ebu-1 Havas, r. a., ovako prenosi od svoga oca:
Iako sam na sebi imao svakodnevnu odjeću, otišao sam kod Resulullaha, a. s.
“Zar ti nemaš imetka?” upitao me je.
Na moj odgovor: “Da, imam”, upitao je:
“Koje vrste?”
“Allah me je obdario raznim imetkom,” odgovorio sam.
“Kada je to tako, kada ti je Allah, dž. š., dao imetak, onda bi se tragovi i vrline tog Allahovog nimeta trebali vidjeti na tebi”, rekao je.
Drugi sličan slučaj na slijedeći način prenosi hzr. Džabir, r. a.:
Resulullah, a. s., vidio je jednog našeg čovjeka koji je tjerao našu tegleću stoku. Na sebi je imao dvodijelnu dotrajalu odjeću.
“Zar on nema druge odjeće osim ove pohabane?” upitao je. “Da, ima”, rekao sam. “U svojoj torbi za odjeću ima još dvije odjeće. Ja sam mu rekao da to obuče. ”
“Onda ga zovi i neka to obuče”, naredio je. (Pozvao sam ga, rekao da je to Resulullahova naredba) i on je to obukao. Kada se okrenuo da ide, Resulullah, a. s., je rekao:
“Šta mu je pa neće da nosi ovu novu? Zar ta nije ljepša?”
Određena Pejgamberova saopćenja o načinu odijevanja, koja prenose ashabi, slijedeća su:
Ibn Abbas, r.a., priča:
“Ja sam na Resulullahu, a. s., vidio najljepšu moguću odjeću!”
Ummu Seleme, r. a., priča:
“Pejgamberova, a. s., najomiljenija vrsta odjeće bila je košulja (kamis).”
Ashab Kurre, r. a., priča:
“Ja sam, radi priznavanja dominacije, zajedno sa jednom grupom ljudi iz plemena izašao pred Resulullaha. Reveri Pejgamberove, a. s., košulje bili su bez dugmadi…”
Enes b. Malik, r. a., priča:
“Među odjećom koju je nosio, Pejgamber, a. s., najviše je volio hibere-i jemaniju. ” (Hibere je zeleno pamučno platno crvenih pruga, koje se tka u Jemenu, što znači da platno nije jednobojno već dezenirano i u nekoliko boja.)
El-Berra b. Azib, r. a., priča:
“Nisam vidio da nekome toliko pristaje odjeća crvenih dezena kao što je pristajala Pejgamberu. Kada sam Resulullaha, a. s., vidio u ovoj odjeći, njegova mubarek kosa padala je do ramena. ”
Semure b. Džundub, r. a., prenosi:
“Nazreti Pejgamber je rekao: “Oblačite bijelu odjeću, pošto je ona krajnje čista i lijepa.
Hzr. Aiša, r. a., priča:
“Resulullah je jednog jutra izašao vani iz kuće iako je na sebi imao crni vuneni izar (peštemalj, odjeća koja prekriva tijelo od prsa na dolje).”
Poslanikova vanjska odjeća
Eša’s b. Sulejn, r. a., priča:
“Meni je ispričala tetka, a njoj njen amidža. Tetkin amidža je rekao: Jednom sam išao ulicama Medine vukući izar po zemlji. Uto sam iza sebe čuo glas: “Podigni svoj izar gore, pošto nepovlačenje izara sa zemlje osigurava da on ostane čišći i da duže traje”, govorio je. Kada sam se okrenuo i pogledao, vidio sam da je Resulullah, a. s., bio taj koji mi je to govorio.”
Od Selemea b. El-Ekvaa, r. a.:
“Hzr. Osman je nosio izar koji je dosezao do pola njegovih nogu i govorio:”I izari mog prijatelja, Resulullaha bili su isti ovakvi! ”
Pejgamberov prsten i pečat
Enes b. Malik, r. a., priča:
“Pejgamberov mubarek pečat bio je od srebra, a njegov luk od habeš-kamena!”
Kada je Resulullah htio napisati pismo liderima stranih zemalja, naredio je da mu se napravi jedan prsten-pečat.
“Još uvijek mi je pred očima sjaj prstena sa Pejgamberovog prsta”.
“Na luku Pejgamberovog mubarek pečata bila je u tri reda izgravirana fraza “Muhammed Resulullah”. U prvom redu stajalo je “Muhammed”, u drugom redu “Resul”, a u trećem riječ “Allah”.”
Pejgamberov način hoda
Ebu Hurejre, r. a., priča:
“Ja nisam vidio nikoga ljepšeg od Resulullaha; kao da se na njegovom licu sunce prelijevalo. Isto tako, nisam vidio nekoga ko je brže hodao od Pejgambera; zemlja se gotovo presavijala pod njegovim nogama kada je koračao. Idući za njim, mi smo ulagali velike napore kako ne bismo ostali iza njega.
Riječima, “Kada bi moj djed, hzr. Alija, predstavljao Resulullaha, on bi rekao slijedeće: “Kada bi koračao, Resulullah bi oštro podizao noge, gotovo kao da ide nizbrdo, jedan od hz. Alijevih unuka, Ibrahim b. Muhammed, r. a., istakao je da je Pejgamber, a. s., imao jedan prijatan hod.”
A hzr. Jezid ibn Mirsad, r. a., je rekao slijedeće:
“Kada je koračao, išao je staloženo, ali brzo. Oni pored njega ga nisu mogli sustići.”
Od hzr. Ebu Atabea, r. a., prenosi se:
“Kada je išao, hodao je snažnim koracima. ”
“…Kada bi hodao, koračao bi malo nagnut naprijed i malo podižući noge od zemlje. Nije udarao grubo o tle, kako bi podizao prašinu i izazivao zvukove; uporedo sa serijskim i dugim koracima, išao je tiho. Kada bi hodao, djelovao je kao da se spušta sa nekog nagnutog i valovitog mjesta. Kada bi se okretao na neku stranu i gledao, okretao bi se cijelim tijelom. Nije nasumce razgledao desno-lijevo. Više je gledao u tle nego u nebo. Većinom je gledao krajem oka. Kada bi hodao zajedno sa ashabima, njih bi propustio naprijed, a on bi išao iza njih. Onima koje je susretao uz put, odmah bi nazivao selam prije njih. ”
“Njegovi pokreti su uvijek bili umjereni.Kada bi negdje polazio, išao bi pravo svojim putem, dostojanstvom zrelosti, brzo i ne naginjući se ni lijevo ni desno. Ali, koračao je brzo i sa lahkoćom tako da je izgledao kao da šeta, mada su, iako su hodali brzo, oni sa njim ostajali iza njega. ”
Pejgamberov način sjedenja
Kajle binti Mahreme, r. a., priča:
“Kada sam ugledao Resulullaha, a. s., kako sjedi beskrajno skromno i ponizno, od njegove impozantnosti mi se tijelo počelo tresti!”
Džabir b. Semure, r.a., kaže:
“Vidio sam Pejgambera naslonjenog na jastuk koji se nalazio sa njegove lijeve strane!”
Poslanikov način govora
Resulullah je bio čovjek poznat po svom uticajnom stilu, mudrom i kategoričkom obraćanju. Njegovo obraćanje je formiralo veoma veliki uticaj na ljude i svi su osjećali veliko zadovoljstvo slušanjem njegovih sohbeta. I rivajeti, koji su do nas dospjeli zahvaljujući njegovim ashabima, iznose ovu njegovu odliku. Određena predanja o tome su slijedeća:
Allahov Resul je bio najelokventniji od svih ostalih, onaj sa najispravnijim govorom i najslatkorječiviji (sa njegovih usana tekao je med)! On je ovako govorio: “Ja sam najjasniji medu Arapima (onaj koji govori bez greške; koji priča jasno i lijepo). ” Hzr. Aiša, r. a., na slijedeći je način opisala Resulullahove riječi:
“On nije redao riječi nabrzinu i jednu za drugom, kao što vi pričate; on je pričao malo i sadržajno, a vi, međutim, stalno vežete rečenicu za rečenicom.”
“Allahov Resul je pričao veoma kratko i vrlo jasno. Ovakav njegov govor mu je od Allaha, dž. š., donio Džibril. U kratkim rečenicama je izlagao sve svoje zamisli. Govorio je kratkim i jasnim rečenicama, u njegovim riječima nije bilo ni viška ni manjka. Riječi su harmonično slijedile jedna drugu, zastajao je između riječi i tako su slušoci pamtili njegove riječi. Glas mu je bio snažan i prijatan. Pričao je po potrebi i nije izgovarao ružne riječi. I kada bi bio ljut, a i raspoložen, uvijek je (ne za svoj nefs, već za Allahovo zadovoljstvo) govorio istinu.”
“Okretao je lice od onih koji nisu lijepo pričali. Kada bi bio primoran izgovoriti neku nemilu, ružnu riječ, on bi se koristio aluzijom. ”
Oni kod njega pričali bi nakon što bi on ušutio. Pred njim se ne bi raspravljalo.
Prema ashabima je bio krajnje nasmijan i vedar, sviđao mu se njihov govor, slušao ih pažljivo i smatrao se jednim od njih.
Hz. Aiša, r. a., priča:
“Njegovi mubarek govori su bili odabrani. Razumio ga je svako onaj ko ga je slušao.”
Hzr. Ebu Umame, r. a., kaže:
“Od svih ljudi on je bio onaj sa najnasmijanijim licem i najprijatnijom prirodom.”
Hzr. Enes, r. a., saopćio je slijedeće:
“Resulullah, a. s., bio je najdomišljatiji od sviju.”
Pejgamberov lijepi miris
Pejgamber, a. s., veliki je značaj pridavao čistoći. Sam je uvijek bio poput miska, izuzetno čist, odisao je prijatnim i lijepim mirisima, a muslimanima je, isto tako, preporučivao čistoću. U rivajetima ashaba prenose se detalji u vezi sa ovom lijepom odlikom Resulullaha, a. s. Neki od tih rivajeta su slijedeći:
Enes b. Malik, r. a., rekao je slijedeće:
“Kada bi Resulullah prošao nekom od ulica Medine, zbog toga što se odmah osjećao njegov miris poput miska, narod je govorio da je tim putem prošao Pejgamber. Mi smo dolazak Pejgambera razumijevali po ljepoti njegovog mirisa.”
Ibn Ebi Adi, Humejd, Enes, r. a., prenosi:
”U svome životu nisam dotakao nijedan vuneni štof, a ni svilu koji su bili mekši od Resulullahove ruke, a niti sam pomirisao miris koji je ljepše mirisao od Resulullahovog mirisa!”
Muaz b. Hišam, r. a., od svog oca, a Katade od Enesa je ovako prenio:
“Resulullah, s.a.v.s., bio je prepoznatljiv po svom lijepom mirisu. Resulullah, s.a.v.s., je bio lijep, a i miris mu je bio prijatan. Uporedo sa tim, volio je miris!”
“Njegovo tijelo je bilo čisto i imao je prijatan miris. Bilo da se namiriše ili ne, njegov ten je mirisao ljepše od najljepših mirisa. Ako bi se neko rukovao sa njim, cijeli dan bi osjećao njegov čisti miris, a ako bi svojom mubarek rukom pomilovao neko dijete po glavi, to dijete bi se prepoznavalo medu ostalom djecom.”
Omiljena Pejgamberova jela
“Nije volio veoma topla jela.”
“Meso je bilo njegovo najomiljenije jelo.”
“Tikvu je mnogo volio. ”
“Jeo je meso ulovljene ptice. ”
“Od hurmi je najviše volio adžve hurmu. ”
U vezi sa Pejgamberovim omiljenim jelima, hzr. Aiša, r. a., rekla je slijedeće:
“Volio je slatko i med. ”
“Jedan dio jela koje je, kao dodatak, jeo hazreti Pejgamber se mogu ovako navesti: prednje noge i leđa ovce, kotlet, ćevap, piletina, veliki potrk, čorba od mesa, čorba sa prženim hljebom, tikva, maslinovo ulje, usireno mlijeko, dinja, halva, med, hurma, blitva, glavata riba (uljarka)…”
Hzr. Aiša, r. a., je, kao dodatak, saopćila slijedeće:
“Dinju i lubenicu jeo je sa neosušenom hurmom. ”
Hzr. Džabir, r. a., kaže:
“Često je jeo svježu hurmu i dinju i govorio ‘Ovo je lijepo voće’. ”
“Nikada nije ismijavao neko jelo. Ako bi mu se svidjelo, jeo bi, a ne bi jeo ako mu se ne bi svidjelo. Kada mu se jelo ne bi svidjelo, ne bi ga hulio pred nekim drugim.”
A određeni Pejgamberovi hadisi u kojima govori o nekim omiljenim jelima su slijedeći:
“Najljepši dio mesa su leđa. ”
“Sirće je veoma lijep dodatak.” “Gljiva je halva snage. ”
“Nastavite jesti med koji se stavlja u mješinu sa maslom, pošto u ovome dvoma, nesumnjivo, ima lijeka za sve bolesti, osim smrti. ”
“Jedite i koristite maslinovo ulje, pošto je to ulje mubarek. ”
Omiljeni Pejgamberovi napici
Hzr. Aiša, r. a., saopćava:
“Od šerbeta volio je slatka i hladna šerbeta!”
“Pejgamber, a. s., volio je napitke poput šerbeta od meda i šire od hurme i suhih grožđica.”
“Najomiljeniji Pejgamberovi napici su bila hladna i slatka šerbeta. ”
” Od šerbeta je najviše volio šerbe od meda. ”
“Od onoga što se pije najviše je volio mlijeko. ”
Pejgamber, a. s., za mlijeko je rekao slijedeće:
“Kada Allah, dž. š., nekoga nahrani, neka taj čini dovu: ‘Allahu, učini nam berićetnim ovo jelo i daj nam u tome hajirli opskrbu. ‘A i kada Allah, dž. š., nekoga napije mlijekom, neka i taj čini dovu: ‘Allahu, učini nam berićtenim ovo mlijeko i podari nam još više mlijeka’ pošto, osim mlijeka, ne znam ništa drugo što bi moglo nadomjestiti hranu i piće.”
Ono što je Pejgamber rekao o vodi
Pejgamber, a. s., je, naročito prilikom putovanja, dijelio vodu ashabima. Na primjer, prilikom jednog putovanja zaustavio se najednom mjestu i od saputnika zatražio vode. Nakon što je oprao ruke i lice, napio se vode i rekao ashabima pored sebe: “Pospite i vi jednu količinu po svome licu i vratu!”
Nakon što bi se napio vode, Resulullah, a. s., ovako bi činio dovu:
“Hvala Allahu, koji je Svojom milošću vodu stvorio slatkom, a ne ljutom i slanom.”
A u drugom svome hadisu Resulullah, a. s., rekao je slijedeće o vodi:
“Allah je stvorio vodu kao sredstvo za čišćenje. Ništa je ne može zaprljati osim materija koje joj mijenjaju ili okus, ili boju, ili miris. ”
Neke od lijepih Pejgamberovih ćudi
Prikupljanjima od velikih islamskih alima kao što su Tirmizi, Taberani, Buhari, Muslim, Imam-i Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madže poznat kao Hudždžetul-islam, Imam Gazali je na slijedeći način rezimirao određene ćudi Muhammeda, a. s.:
“Resulullah je bio najmekše naravi, najhrabriji, najpravedniji i najčasniji od svih ljudi. Među svima je bio najdarežljiviji. Hurma, ječam, bilo šta bilo, onime čime ga je Allah opskrbljivao, ostavljao je samo ono što će jesti u toku godine, a ostatak je trošio na Allahovom Putu. Davao je kada bi se tražilo nešto što se nalazi kod njega.
I u pogledu stidljivosti je bio najsavršeniji od svih drugih. Ljutio bi se radi Gospodara, a nije se srdio radi svoje individue.
Primjenjivao je pravdu pa makar to štetilo njemu samome ili njegovim ashabima.
Allahov Resul je bio najskromniji od svih, onaj koji je, bez otezanja, najrječitije govorio, onaj sa najvedrijim licem. Ništa od ovosvjetskih poslova nije ga moglo gurnuti u zabrinutost. (Glas islama)