Deklaracija vjeroucitelja IZ BiH

1. KONGRES VJEROUČITELJA ISLAMSKE VJERONAUKE

(Sarajevo, 08.muharrem, 1433/03.decembar, 2011)

– Zar su jednaki oni koji znaju i oni koji ne znaju? (Kur’an, 39:9)- Stvarni smisao moje misije je usavršavanje moralnih vrijednosti! (Hadis)

Mi, vjeroučitelji Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, okupljeni na 1. Kongresu vjeroučitelja islamske vjeronauke u Sarajevu, zahvaljujemo Dragom Bogu, donosimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda a.s., prihvatamo odgojno-obrazovni program Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i poštujemo državni Ustav i državne zakone, te međunarodne deklaracije o slobodi vjere i pravu roditelja da svoju djecu odgajaju i obrazuju prema slobodi vlastite savjesti.

Deklaracija koju donosimo na 1. Kongresu vjeroučitelja islamske vjeronauke je u skladu sa Planom i programom islamske vjeronaouke u školama. Ona je potvrda naše predanosti moralnom odgoju i obrazovanju mladog naraštaja u pravcu kulture dijaloga, mira i tolerancije u ovom vremenu punom promjena i izazova. Ujedno, Deklaracija je naš odgovor na pokušaj osporavanja i jednostranog ukidanja vjeronauke u školama.

Kao vjeroučitelji u Bosni i Hercegovini, Srbiji – Sandžaku i Hrvatskoj, duboko smo zabrinuti zbog nasilja na ulici, u školi, porodici i našem društvu, čiji su, nerijetko, inicijatori i sudionici maloljetnici. Svjesni da nasilje može uzrokovati zločin protiv čovječnosti, poput genocida i terorizma, mi ovom Deklaracijom želimo naglasiti da su vrijednosti života, sloboda vjerovanja i ljudsko dostojanstvo prirodna i neotuđiva prava svakog čovjeka. Želimo ukazati na zajedničku moralno-etičku osnovu naše zajednice i našeg društva, potpuno svjesni da naš pristup kao vjeroučitelja islamske vjeronauke, koji se temelji na našem razumijevanju Božanskog, na našoj svijesti i savjesti, te našoj religiskoj tradiciji, može biti predmet rasprave, pa čak i odbacivanja od strane onih koji imaju drugačiji svjetonazor. Međutim, vjerujemo da naša predanost ljudskim pravima treba da bude shvaćena kao naše inzistiranje da puno razumijevanje ljudskog bića i ljudskog dostojanstva mora biti utemeljeno u izvoru konačnog autoriteta.

Kao vjeroučitelji islamske vjeronauke u Bosni i Hercegovini, Srbiji – Sandžaku i Hrvatskoj, mi vjerujemo da se istinska ljudska sloboda izražava u predanom izboru istine i pravde, koju osigurava Uzvišeni Bog, čime se osigurava i fundamentalno dostojanstvo čovjeka.

Želeći dati doprinos tom cilju, mi, vjeroučitelji islamske vjeronauke, usvajamo sljedeću Deklaraciju:

• 1. Duhovna dimezija vjere (vjeronauke): Vjera kultivira ljudski duh kroz duhovnu praksu, koja ima za cilj ostvarivanje istinskog unutarnjeg mira vjernika i mira sa širom zajednicom. Vjera je snaga kojom se savlađuje nesavladivo; vjera je nada i kad izgleda da nema osnove za nadu. Vjera je manifestacija ljepote ljudske duše i moralnih vrlina.

• 2. Etička dimenzija vjere: Vjera je izvor etičkih sistema koji upravljaju ljudskim životima i određuju ponašanje miliona ljudi. Misija vjeroučitelja je da na učenike prenose sistem etičkih vrijednosti koje promoviraju kulturu mira, suživota i tolerancije. Etičke vrijednosti kao što su istina, pravda, solidarnost sa slabim i nemoćnim osobama, briga za čistoću životne sredine i kultura nenasilja su u središtu vjeroučiteljske pažnje. Vjeroučitelj mora biti moralno-etički uzor svojim učenicima.

• 3. Društvena dimenzija vjere: Vjerska tradicija ima vertikalnu i horizontalnu strukturu, koja joj omogućava da ima utjecaj na privatni i javni život ljudi. U svakom gradu i svakom selu postoji mjesto za vjersko okupljanje: džamija, crkva, sinagoga ili neka druga bogomolja. Na različite načine ta mjesta su uvezana u domaću i međunarodnu mrežu, koja ima snažan utjecaj na formiranje ljudske ličnosti. Zadatak vjeronauke u školama je da djecu na vrijeme i pravilno vjerski educira i ukaže im na opasnost od krivog tumačenja vjere i nasilnog ponašanja u ime vjere. Društvena dimenzija vjere daje velike mogućnosti za komunikaciju, koju treba usmjeriti u pravcu kulture mira i tolerancije, a ne u pravcu nasilja i netolerancije.

• 4. Kulturna dimenzija vjere: Vjera je čvrsto uvezana u kulturu i zato može značajno pridonijeti izgradnji tradicije i običaja, koji promoviraju mir i suživot umjesto nasilja i mržnje. Vjera je istovremeni tumač života u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Posredno ili neposredno, vjerski govor formira identitet ljudi i određuje njihov odnos prema drugom i drugačijem. Vjeronauka ima moć da ustanovi pozitivne vrijednosti ljudskog života kao općeg dobra zajednice i društva.

Na temelju razumijevanja gore spomenutih dimenzija vjere, mi, vjeročitelji islamske vjeronauke, ovom Deklaracijom 1. Kongresa vjeroučitelja, obećavamo:

• 1. da ćemo promovirati znanje i moral kao dva temeljna načela za uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu, kao glavnim vrijednostima Časnog Kur’ana, Sunneta Božijeg Poslanika i stoljetne tradicije bosanskohercegovačkih muslimana;

• 2. da ćemo štititi prava roditelja da svoju djecu odgajaju i obrazuju prema slobodi vlastite savjesti, a na temelju zakona o slobodi vjere, te relevantnih međunarodnih deklaracija o pravima djeteta i obavezama roditelja da djeci osiguraju zdrav razvoj;

• 3. da ćemo kroz vjeroučiteljski rad naglašavati ono što podstiče međuljudsko poštivanje i prihvatanje;

• 4. da ćemo jasno i otvoreno govoriti, i, ako bude trebalo, ustati protiv netrpeljivosti i diskriminacije. Mi ćemo uraditi sve što je u našoj moći da spriječimo govor mržnje ili druge oblike kažnjive mržnje, bilo da se radi o islamofobiji, antisemitizmu, napadima na kršćane ili sljedbenike bilo koje vjere ili ideologije. Mi prihvatamo odgovornost da poduzmemo akciju, naročito ako su postupci netrpeljivosti i diskriminacije vjerom motivirani;

• 5. da ćemo se zalagati za pravo da sve vjere budu vidljive u javnom životu. U tolerantnom društvu ljudi imaju pravo na promociju svoje vjere, te da svoju vjeru javno očituju, bez stida i straha. To podrazumijeva javno pokazivanje vjerskih simbola, oblačenje vjerske odjeće i nošenje simbola vjerskih uvjerenja. Mi vjerujemo da je manifestacija vjerskih simbola i oblačenja u javnom životu bogatstvo jednoga društva i dobar znak uvažavanja drugog i drugačijeg;

• 6. da ćemo biti lijep primjer u vjeri i moralu svojim učenicima, poučavajući ih da sve eventualne nesporazume rješavaju na miran način, kroz dijalog i međusobno poštivanje. Trudit ćemo se da kod učenika razvijamo duhovnost, koja život olakšava, a ne otežava, koja duši donosi radost, a ne žalost;

• 7. da ćemo se truditi da vrijednosti istine, pravde, mira i pomirenja u društvu budu poznate i promovirane u svim školama i institucijama, gdje ima vjeronauka ili se obučavaju djeca kako bi se osiguralo da se mladi naraštaji odgajaju i obrazuju u duhu mira i tolerancije i kako bi se osposobili za izazove pluralnih društava, gdje ljudi i narodi različitih vjera i kultura žive zajedno u miru i suživotu;

• 8. da ćemo raditi na promociji kulture mira i pomirenja u Bosni i Hercegovini, Srbiji -Sandžaku, Hrvatskoj, Balkanu, Evropi i svijetu, na načelima i normama koje stoje u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima (član 18.); Deklaraciji UN-a o eliminaciji svih oblika netolerancije na osnovu religije ili uvjerenja (član 1.); Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (član 9.); i Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini.

Na Kongresu su usvojene i sljedeća tri zaključka:

• 1. Dajemo punu podršku autentičnim vjeroučiteljima, predstavnicima Islamske zajednice u Srbiji, odnosno Sandžaku.
• 2. Osuđujemo svako miješanje politike u odabir vjeroučitelja u Republici Srbiji.
• 3. Poručujemo kolegama u Republici Srbiji da nisu sami i da uvijek mogu računati na našu pomoć i podršku.