Posted by admin2

Apel bh. Intelektualaca iz zemlje i dijaspore međunarodnoj zajednici i organima države Bosne i Hercegovine {BiH}

 

U prelaznom periodu, do donošenja novog Ustava Bosne i Hercegovine, vratiti pravnu snagu Ustavu Republike BiH

 

Grupa bosanskohercegovačkih intelektualaca, među kojima su akademici, književnici, univerzitetski profesori, naučnici, teolozi i umjetnici iz BiH i dijaspore uputili su apel Organizaciji Ujedinjenih nacija, OSCE-u, SAD-u, Kanadi, Europskoj uniji i zvaničnim državnim organima u kojem  izražavaju zabrinutost za stanje u BiH i mole svjetske moćnike da učine sve što je u njhovoj moći da se obnovi i učvrsti demokratski, multietnički i multikulturalni karakter BiH, kao nezavisne, jedinstvene, održive, funkcionalne i prosperitetne europske države.

 

Uz naglašavanje da je Dejtonski sporazum prekinuo rat u BiH, potpisnici ukazuju i na činjenicu da su danas neka rješenja tog sporazuma nepremostiva prepreka u svim aspektima reintegracije BiH kao jedinstvene države ravnopravnih građana i naroda.

 

“Dejtonsko-pariški sporazum promijenio je i ime naše države, isključivši iz naslova riječ “Republika” koja je, međutim, zadržana u nazivu jednog od entiteta, produkovanog agresijom na BiH i genocidom nad Bošnjacima. Nisu odstranjene snage koje su osmislile, započele i vodile agresiju i genocid.

 

Legalizovano je stanje uspostavljeno silom, agresorskom i genocidnom politikom i praksom snaga koje su osmislile, otpočele i vodile rat. Formirane su administrativne strukture kakve nemaju uporišta u našoj tradiciji, i koje nisu uobičajene u odnosu na standard drugih višenacionalnih demokratskih država.

 

Entiteti uspostavljeni Dejtonsko- pariškim sporazumom uglavnom nisu ispoštovali dvije osnovne odredbe toga sporazuma – odredbu o privođenju pravde i kažnjavanju odgovornih za počinjene zločine, i odredbu o povratku prognanih i izbjeglih u njihove domove.

 

Iz entitetskih struktura nisu odstranjene snage koje su osmislile, započele i vodile agresiju i genocid (onako kako je izvršena denacifikacija u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata), pa su one ostale politički aktivne i danas. Onemogućavanjem povratka izbjeglih i prognanih promijenjena je nacionalna struktura stanovništva BiH.

 

U takvim okolnostima zloupotrebljava se entitetsko glasanje, pa pozicija dezintegracionih nacionalističkih snaga postaje dominantna, dok se uloga demokratskih integrativnih elemenata bosanskohercegovačkog društva u potpunosti degradira i marginalizira. Na taj se način blokira svaka inicijativa da se, poboljšavanjem ustavnih rješenja ili na druge načine, ovakvo neodrživo stanje promijeni u smislu uspostavljanja istinskog, demokratskog, multietničkog i multikulturalnog društva, lišenog diskriminacije i aparthejda po nacionalnoj, vjerskoj, političkoj ili drugoj osnovi.

U prilog našoj konstataciji o neodrživosti ovakvog stanja govori ocjena Europskog suda za ljudska prava prema kojoj je ustavni sistem u BiH diskriminatorski i protivan Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. I ta ocjena i sve druge pozitivne inicijative u cijelosti se ignorira.

 

Zato su potrebne korjenite promjene. A to znači – bosanskohercegovačko demokratsko civilno društvo, zajedno sa međunarodnom zajednicom, mora ući u presudan proces da se mijenja opći, dugotrajan i negativan nacionalistički status-quo koji ne dopušta nikakav progres i nadu za budućnost. To znači, također, da se ponovo  izgradi cjelovita, multietnička, funkcionalna i europska država BiH, koja je strateški i brutalno razorena u Ragresiji i genocidu (1992.-1995.) i suštinski nije obnovljena Dejtonskim sporazumom (1995.), navodi se, između ostalog u “Otvorenom apelu”, koji su potpisale 204 osobe.

 

Potpisnici nude i neka rješenja za budući ustroj BiH kao što su unutarnje regionalizacije, bez nacionalnog predznaka. Smatraju i da bi trebalo da se u vidu modernih distrikta, poput Distrikta Brčko, organizuju najugroženija područja od genocida sa predratnim većinskim hrvatskim stanovništvom u Bosanskoj Posavini i sa predratnim većinskim bošnjačkim stanovništvom u istočnoj Bosni, gdje pripada i Srebrenica.

 

Predlaže se da se u prelaznom periodu, do donošenja novog Ustava BiH, vrati pravna snaga Ustavu Republike BiH. Također, predlaže se i da funkciju predsjednika Države obavlja građanin BiH koji se bira na četiri godine na općim izborima za cijelu državu, sa slobodnim pristupom aktivnom i pasivnom pravu glasa za sve građane.

 

Među potpisnicima “Otvorenog apela”, između ostalih, su i akademik Ferid Muhić, fra Luka Markešić, prof. dr.Ivo Komšić, književnik Dževad Karahasan, Abdulah Sidran, Hadžem Hajdarević, prof. dr. Ejup Ganić, Stjepan Kljujić, akademik Božidar Matić, prof. dr. Omer Ibrahimagić, prof. dr. Bilal Hasanović, Jakob Finci, prof. dr. Šaćir Filandra, prof. dr. Esad Ćimić, akademik Ljubomir Berebrović, prof. dr. Enes Pelidija, akademik Vladimir Premec, prof. dr. Šukrija Ramić, Mustafa ef. Saphić, prof. dr. Adnan Silajdžić, Zekerijah Smajić, prof. dr. Besim Spahić, prof. dr. Hrustem Smailhodžić, prof. dr. Edin Šarčević, akademik Ivan Šarčević, Pjer Žalica, prof. dr. Miodrag Živanović, slikar Safet Zec, akademik fra Petar Vidić, Marko Vešović, prof. dr. Naila Valjevac, prof. dr. Šemso Tucaković, akademik Zlatko Ugljen, akademik Boris Tihi, prof. dr. Nenad Tanović, prof. dr. Lamija Tanović, rahmetli Nedžad Ibrišimović, mr. sc. Emir Ramić, mr. sc. Haris Alibašić, prof. Semir Đulić i drugi.