Fenomen Poslanikovog, a.s., vida

Fenomen Poslanikovog, a.s., vida

Ovo je rijetka tema koju sam istraživao evo četiri godine. Ja sam zapravo, oftamolog, a mnogo me je zainteresovao hadis Poslanika, a.s., u kojem kaže:

«Kada začujete kukurikanje pijetlova, molite Allaha za blagodat, jer su oni vidjeli meleka. A kada začujete njakanje magaraca, zatražite kod Allaha utočište od šejtana, jer su vidjeli šejtana».
Iz priloženog hadisa postaje jasno da je moć očnog sistema kod čovjeka ograničena i razlikuje se od očne moći kod magarca i od očne moći kod pijetlova. Dakle, moć vizuelne percepcije čovjeka je ograničena i ne može vidjeti ispod ultra-crvenih zraka, kao ni iznad ultra-ljubičastih. Ali moć pijetlova i magaraca prelazi te granice.

Postavlja se pitanje: kako magarci i pijetlovi vide džinne i meleke?
Odgovor na to pitanje glasi:
Magarac zapaža ultra-crvene zrake, a šejtan je od džinna koji su stvoreni od vatre, odnosno ultra-crvenih zraka. Zato magarci vide džinne, a ne vide meleke.
Dok pijetlovi zapažaju ultra-ljubičaste zrake, a meleki su stvoreni od svjetlosti (nura), odnosno od ultra-ljubičastih zrakova. Zato ih pijetlovi vide.

To nam tumači zašto šjetani bježe prilikom spominjanja Allaha. Razlog tome je što meleki prisustvuju tamo gdje se spominje Allah, a šejtani bježe, što nas podsjeća na izreku koja glasi: Kada dođu meleki, odlaze šejtani.
Postavlja se pitanje: Kada su meleki prisutni zašto šejtani bježe?
Odgovor na to pitanje glasi: Kada šejtani vide nur meleka onda im to škodi. Odnosno, kada se spoje ultra-crveni i ultra-ljubičasti zraci, tom prilikom se ultra-crveni zraci izgube. Ono što je najvažnije na ovom mjestu je hadis kojeg prenosi Ibn Abbas od hazreti Aiše, r.a., koja veli da je Poslanik, a.s., mogao u tmini noći vidjeti kao što vidi u svjetlu dana.
Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:
«Vidio sam kako meleki kupaju (gasule) Hamzu ibn Abdulmutalliba i Hanzalu ibn Ar-Rahiba».

Od Enesa, r.a., se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:
«Uspostavite i poravnajte safove. Sastavite ramena i popunite praznine. Jer tako mi Onog u čijoj je Ruci moja duša, ja vidim kako šejtani ulaze u praznine safova kao da su sitne crne ovce».

Ova tri hadisa nam pojašnjavaju da je Poslanik, a.s., imao odliku da može vidjeti noću isto kao i danju. A to je nauka dokazala nakon 1426 godina i to pomoću noćnih teleskopa. I uprkos toga, Poslanik, a.s., je imao bolju vizuelnu percepciju od teleskopa, jer je vidio noću tako jasno kao što mi vidimo danju. Noćni teleskopi nam ne mogu predstaviti jasnu sliku, već samo jednobojne efekte, crvene ili zelene, recimo.
Što se tiče drugog hadisa koji govori o viđenju meleka, on nam potvrđuje da je Poslanik, a.s., mogao vidjeti iznad ultra-ljubičastih zraka. Poslije 1426 godina pa sve do sada nauka nije uspjela izumjeti aparat s kojim bi se moglo vidjeti iznad ultra-ljubičastih zraka, u protivnom, vidjeli bi meleke.
Što se tiče trećeg hadisa, mislim da je jasan i da pojašnjenje nije potrebno.

Allah, dž.š., kaže:
«Pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid». (Kaf: 22)

Prilikom opisivanja hurija rekao je:
«U njima će biti i hurije očiju krupnih». (Al-Vaki’a: 22).

Naučno pojašnjenje:

Časnom Poslaniku, Allah, dž.š., kaže:
«Pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid».
Svaki čovjek ima na očima koprenu koja mu ne da vidjeti mnogo stvari. Nakon smrti vid postaje jak nakon što se skine ta koprena s očiju. Tada čovjek vidi sve stvari; džinne i meleke.
Poslanik, a.s., je imao oštar vid kao što se navodi u ajetu, jer je Allah, dž.š., otklonio tu koprenu da bi sve vidio { فبصرك اليوم حديد } (danas ti je oštar vid), pa je mogao vidjeti meleke i klanjače iza sebe:
«Pravilno činite ruku’ i sedždu, jer vas ja, tako mi Allaha, iza leđa vidim kada činite ruku’ i sedždu».
Mogao je vidjeti noću tako jasno kao da gleda danju. Kao da je vid Poslanika, a.s., onaj isti vid kojeg ima svako od nas nakon smrti, dakle oštri vid. To nije slabi vid kojeg posjeduju živi obični ljudi.

Poslanik, a.s., veli:«Kada duša odlazi, prati je pogled».

Znaj da je duša odvojena od vida i da je pogled prati gdje god da ode. Kao da je vid nezavisan organ. Ovdje se misli na oštri, fantastični vid s kojeg je otklonjena koprena. Ne vjerujem da oči mrtvaca gledaju dušu i da je prate, jer su postale nemoćne vidjeti i pratiti dušu, a njihove su ćelije koje primaju sliku i šalju je u mozak, izumrle.
Obični vid čovjeka ne može spaziti meleke i džinne. To je isto oštri vid ali sa koprenom na njemu. Kada se otkloni ta koprena prilikom smrti, mrtvac vidi sve, čak i svoju dušu koja odlazi. Ponekad se ta koprena otkloni nekoliko trenutaka prije smrti. Zato čujemo neke dobre ljude koji su na smrtnoj postelji, da vide meleke ili džinne.
Allah, dž.š., kaže:
«Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio». (An-Nedžm: 17).
Ovdje se misli na oštri pogled kojim je Poslanik, a.s., uspio vidjeti meleke i čudesa tokom uzdignuća na Mi’radžu. Dakle, čovjek se sastoji od tijela duše i vida prekrivenog koprenom. A kada umire, kod njega ostaje duša i ošrti vid koji prati dušu. Poslanik, a.s., je čovjek koji ima tijelo, dušu i vid koji nije prekriven koprenom. Njegov vid je i na dunjaluku oštar. Kada bi Poslanik, a.s., bio na Mi’radžu samo duhovno, kao što neki smatraju, to bi značilo da nije ništa vidio, jer duša ne može vidjeti. To je dokaz da Poslanik, a.s., nije bio na Mi’radžu samo duhovno, već i tjelesno sa vidom koji nema koprenu, oštrim vidom kojim je mogao vidjeti meleke. Jačina njegovog vida je bila isto takva i na Zemlji. Poznato je da običnim vidom kojim opažamo, da se sastoji od dva oka, dva očna živca i tetiva koje su iza mozga. Postoji još oštri vid koji prati dušu koji je od nje odvojen, a to je oštri vid. Ne znamo od čega se on sastoji, jer je do sada neprimjetan. Prilikom smrti a ponekad i prije, prestaje rad običnog vida kojim vidimo. A prilikom prestanka rada običnog vida aktivira se ošrti vid koji nema koprene na sebi. Njegova prva funkcija je pratnja duše.

Allah, dž.š., veli:
«Pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid». (Kaf: 22)

Nije čudo da se oštri vid aktivira nakon smrti čovjeka, odnosno da svaki čovjek još od rođenja ima oštri vid. Ali taj vid je uspavan i ne budi se osim prilikom odlaska duše kod svojeg Stvoritelja.
Postavlja se pitanje: da li se oštri vid može probuditi dok smo još živi?
Odgovor glasi: oštri vid se budi, (aktivira) hiljadu puta tokom života. Zapravo, svako od nas svake noći posmatra oštrim vidom. Svakog puta kada se poveća dobrota i bogobojaznost čovjeka, te zuhd na dunjaluku, poveća se jačina njegove vizuelne percepcije preko oštrog vida. S toga možemo kazati da je oštri vid kod ljudi, nakon vjerovjesnika, bio najizraženiji kod Ebu Bekra, r.a.
Da li ste saznali kada se budi i aktivira taj oštri vid?
On se budi kada spavamo!
Ja ne govorim ovdje o snovima, već o onom što vidimo dok sanjamo. Da bih bio jasniji, kažem: ako si u snovima vidio Poslanika, a.s., ili nekog od vjerovjesnika, a.s., ili ashaba, meleke, šejtane, džennet ili džehennem, ili Sudnji dan, ili ako si vidio nekog ko je davno umro, itd., onda si upotrijebio svoj oštri vid. Zato nije čudo što je jedan ashab kazao Poslaniku, a.s., da je u snu vidio svoju glavu kako se ispred njega kotrljala!
Ako razmislimo o onome što smo gore naveli, vidjet ćemo da se obični vid budi i aktivira dok smo živi, a da umire kada mi umiremo. A to se tiče oštrog vida, on spava dok smo budni, a budi se dok spavamo. Tako se posljednji put budi kada duša odlazi i to nekoliko trenutaka prije njenog odlaska. Tada se posljednji put budi i više nikada ne spava.
Gospodaru naš, učini da naš vid uživa u gledanju Tvoga časnog Lica! (Amin!)

Allah, dž.š., kaže:
«Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. – On je, zaista, Uzvišen i Mudar!» (Aš-Šura: 51).

To znači da Allah, dž.š., nije s nijednim vjerovjesnikom, ako izuzmemo Musaa, a.s., govorio, osim na dva načina: putem Džibrila, a.s., ili iza zastora.
Šta je taj zastor?
On je oštri vid koji se aktivira prilikom spavanja. Odatle znamo razlog riječi Poslanika, a.s., da su snovi vjerovjesnika istiniti. Njihov vid je oštar a ta oštrina se povećava obzirom da su vjerovjesnici i odabrana stvorenja, u toj mjeri da su vidjeli Allaha, dž.š., ako ne direktno, dovoljno je to što je sa njima govorio. To nam ukazuje na intenzitet njihovog oštrog vida. To nas podsjeća na gore izrečeno pravilo, da što je čovjek bolji i bogobojazniji, to je njegova snaga i oštrina vida veća.
Vratimo se nadnaravnom vidu Poslanika, a.s. Dakle, on nije gledao očima sličnim našima, već je i prije poslanstva gledao oštrim vidom. Dokaz tome je to što je vidio Džibrila, a.s., po prvi put u pećini Hira.
Stvar za koju mislim da je najveći učenjaci nisu u stanju protumačiti su riječi Poslanika, a.s.:

«Uspostavite i zbijte safove, jer vas ja iza svojih leđa vidim».

Te drugi hadis:
«Ja vas vidim straga isto kao naprijed».

Ko može taj fenomen protumačiti!?
Najbolje tumačenje bi moglo biti sljedeće:

Poslanikov, a.s., oštri vid je bio u njegovom srcu. Dokaz tome su riječi Enesa, r.a., da su Poslaniku, spavale oči, a srce nije. Poslanikova, a.s., odlika da bude budan i trijezan u snu isto kao na javi, je bila počast od Gospodara svjetova.
Gospodaru naš, podari spas i blagoslov vjerovjesniku Muhammedu, a.s., i njegovoj porodici. Budi zadovoljan hulefaur-rašidinima koji su na pravom putu bili i njihovim drugovima. I budi s nama zadovoljan Tvojim oprostom i milošću, o najmilostiviji od svih milosnih!

Naša posljednja dova je,
neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova.

Ovo istraživanje je napravio jedan oftamolog, musliman, koji nije spominjao svoje ime.

S arapskog,
Džemo Redžematović
Muhammed Hadž Ali