Biti vakif je nešto posebno

Biti vakif je nešto posebno, a pogotovo za prvu bošnjačku džamiju u Stoney Creek

Veliki je značaj džamije u životu Bošnjaka, posebno onih u dijaspori. Zato i nije čudo što su neprijatelji tako bestijalno vršili genocid, urbicid i memoricid  nad Bošnjacima. Stoga budimo ponosni što gradimo bošnjačku džamiju na mjestu gdje nikada nije bilo džamije u kojoj će se očuvati Allahov dž.š. din, Allahovo dž.š. svjetlo na ovim kanadskim prostorima.

Izgradnja džamije kao duhovnog prostora, kao svetosti, kao blagoslovljenog mjesta na Dunjaluku od svakog od nas traži i poseban odnos prema njoj. Kada uđemo u džamijski prostor i kada pređemo džamijski prag, trebamo nastojati da u njoj sebe savladamo, da u njoj sebe odgojimo, da u njoj pronađemo svoj bitak.

Izgradnja džamije je bošnjački zajednički trud za dobro ne samo Bošnjaka i njihove djece, ne samo kanadskih muslimana na ovim prostorima, već za dobro svih ljudi dobre volje koji radi za svjetliju i ljepšu budućnost čovjeka i civilizacije uopšte. Džamija u bošnjačkoj dijaspori ima višestruku upotrebu. Ona je za članove islamske zajednice jedan slobodni prostor gdje se lakše diše, slobodnije govori, gdje se doživljava svoja vjera, domovina, rodni kraj, nacija, kultura, tradicija. Zbog toga ljudi u džamiji provode svoje slobodno vrijeme. Zato je razumno i razložno poređenje džami je sa džennetskim baščama na ovome svijetu. To nas, članove Bošnjačkog islamskog centra Hamilton, podstiče na gradnju džamije. Članovi naše zajednice žele se nadmetati u ovom hairli  poslu, nastojeći uložiti što više svoga truda i imanja kako bi gradnjom džamije omogućili širenje Islama i ispovijedanje Allahove vjere.

Znamo da su džamije mjesta gdje se Allah dž.š. moli, škole gdje se pismenost stiče i mjesta za svako dogovaranje. Stoga želimo da naša džamija zbog svoje značajne uloge u svakodnevnom životu vjernika bude žile kucavica ovdašnjih Bošnjaka u kojoj ćemo sticati znanje iz plemenite vjere Islama, okupljati radi služenja Bogu, svakodnevnog dogovaranja i uzajamne pomoći, gdje ćemo se napajati novom snagom za poslove koji su od općeg interesa i značaja, gdje čemo čuvati pa i jačati našu naciju, naš jezik, kulturu, tradiciju. Bošnjaci Hamiltona i njegove okoline mogu biti sretni što će biti svjedoci postojanja veleljepne džamije, sretni što mogu vidjeti kako se žrtvuje imatek na Allahovom put u. Želimo da putniku namjerniku zastane dah pred ljepotom i gradioznošću naše džamije.

Zato mislimo da je ovo najbolji podsticaj da u granicama svojih mogućnosti budete uz one koji grade džamiju. Samo tako ćete moći biti u džennetskom društvu brojnih graditelja džamije. Gradnjom džamije pravimo sebi mjesto u džennetu. Biti u ulozi graditelja džamije ili onoga koji bar djelimično potpomaže njeno podizanje veličanstveno je djelo. Ne treba biti mnogo bogat da bi dobio stepen onoga ko je sagradio džamiju. Dovoljno je da prilikom izrgadnje žrtvujemo onoliko koliko stvarno možemo. Ne zaboravimo da džamiju gradimo za onaj svijet (ahiret) i našu vječnu kuću u njemu.