ISPOVIJEST IBLISA POSANIKU MUHAMMEDU A.S.

ISPOVIJEST IBLISA POSANIKU MUHAMMEDU A.S.
Hazreti Musa Ibni Džebel r.a. veli, da je Ibni Abas rekao slijedeće: “Sabrali smo se zajedno sa Poslanikom Muhammedom a.s. u kući jednog ensarije. Iznenada je neko povikao: “O stanovnici ovog doma, dozvoljavate li mi da uđem, jer mi nešto trebate?” Božiji Poslanik tada reče: “Znate li vi ko to zove, ko viče?”

Prisutni ashabi rekoše da ne znaju, i da to jedino Allaha i Njegov Poslanik znaju. Muhammed a.s. tada reče: “To je prokleti Iblis (Šejtan), on traži dozvolu da uđe, pa hoćete li mu dozvoliti?”

H. Omer skoči na noge i reče: “O Poslaniče, dozvoli mi da izađem i da ga ubijem, i oslobodim narod od te nemani.” Pejgamber reče: ” Smiri se Omere, zar ne znaš da je on od onih kojim je odgođena smrt do kijametskog dana. Nego otvorite mu vrata i neka uđe, jer on nije došao svojom voljom. Pazite dobro šta će vam reči i šta će vam saopštiti.”

H. Ibni Abas r.a. nastavi: “Vrata je neko otvorio, a on je već bio među nama. On bijaše jedan ćoravi i golobradi starac. U bradi mu je bilo najviše sedam dlaka poput konjske grive. Oči mu bijahu izdreljene i razvučene. Glava mu je bila poput velikog slona. Zubi, očnjaci poput svinjskih očnjaka. Pošto je ušao reče: “Esselamu alejkum o Muhammede! Esselamu alejkum, o muslimani!”

Pejgamber mu tada reče: “Selam je Allahov, o prokletniče, a Allah daje selam kome On hoće. Obaviješten sam da nešto hoćeš i želiš, pa reci.” “O Muhammede, ja ti nisam došao dobrovoljno, već sam došao prisilno”- reče Iblis.
“A šta te je natjeralo”- upita ga Pejgamber.

“Došao mi je jedan melek od Gospodara, pa mi je rekao: “Svevišnji ti Allah naređuje, o Iblisu, da odeš Muhammedu, s poštovanjem i uvažavanjem i da mu saopštiš kako varaš ljude i kako ih zavodiš i skrećeš s pravog puta. Melek mi je još rekao: “Naređuje ti Allah da mu sve istinito kažeš što te bude pitao, jer je Allah rekao: “Tako mi Moje slave i veličine, ako mu budeš slagao jednu jedinu riječ, i ako mu ne budeš sve istinu rekao, Ja ću te sigurno pretvoriti u pepeo, koga će vjetar raznjeti, a tvoje ću dušmane izvijestiti i time obveseliti. Pa evo sam ti došao o Muhammede kako mi je naređeno, pa izvoli pitati što hoćeš. Ako ti ne kažem istinu moji dušmani će se razveseliti belaju koji me je zadesio.”

“Kada si obećao da češ istinu govoriti, prvo mi reci, koga ti najviše mrziš?”-upita Muhammed a.s. Iblis mu odgovori: “Najmrže Allahovo stvorenje, o Muhammede, to si mi ti i svako ko je tebi sličan.” “A koga još mrziš?” Iblis reče: “Svakog moralnog mladića koji se posveti Allahu dž.š.” “Koga dalje mrziš?” “Mrzim svakog učenog pobožnog čovjeka, a uz to da je marljiv i ustrajan, mrzim još svakog onog ko je trajno pod tahterom (čista tijela, odijela i mjesta gdje boravi).” Koga još mrziš?” “Mrzim siromašna čovjeka koji je strpljiv i izdržljiv, koji ne kazuje svoje siromaštvo niti se na to tuži.” “A kako ti znaš da je neko strpljiv?” “O Muhammede, ako se neko tuži na svoje jade i muke, onom ko je kao on – obično stvorenje, tri dana uzastopno takvog čovjeka Allah ne upisuje u strpljive svoje robove.” – odgovori Iblis.

“Koga još mrziš?” “Mrzim svakog imućnog čovjeka koji je zahvalan Allahu za svoje bogatstvo.” “A kako ti znaš da je neko zahvalan Allahu?” “Kada vidim da takva osoba uzima ono što mu je od Allaha dozvoljeno a ostavlja ono što je zabranjeno i troši svoju imovinu u dozvoljene svrhe.” “A kako se ti ponašaš i kako djeluješ kada moj sljedbenik stupi u namaz?” Iblis reče: “O Muhammede, kada tvoj sljedbenik stupi na namaz, mene spopadne groznica da se sav tresem i plamtim naizmjenično.” “Zašto te spopadne takva muka?” Iblis reče: “Zbog deredže (stepena prema džennetu) koji Allah daje nekom robu zbog obavljene sedžde.” “Kako se ti osjećaš kada moji sljedbenici uče Kur’an?” Iblis odgovori: “Kada oni uče Kur’an ja se topim kao olovo na vatri.” “A šta veliš za Ebu Bekra?” Iblis reče: “Ebu Bekr me nije slušao ni prije primanja islama, pa kako bi me slijedio kad je primio islam.” “A šta veliš za Omera?” Iblis reče: “Tako mi Allaha kad god ga sretnem pobjegnem od njega, on je jako ljut i ja ga se bojim.” “A šta veliš za Osmana?” “Ja se njega stidim kao što ga se stide svi Allahovi meleci.” “A šta veliš za Aliju?” Iblis reče: “Kamo sreće da ja od njega budem miran, pa da on mene ostavi kao što sam ja njega ostavio na miru, ali on to nikako ne čini, stalno me progoni.”

Muhammed a.s. tada reče: “Hvala Allahu koji je usrećio moj ummet, a koji je tebe učinio nesretnim do određenog dana.” Ali tada Iblis reče: “Daleko je to, daleko je to Muhammede. Gdje je sreća tvojih sljedbenika, kad sam ja još živ i neću umrijeti do Kijametskog dana. Kako se ti možeš radovati svome ummetu kad ja hodam po njima poput njihove krvi kroz njihove krvne sudove i meso, a oni mene ne vide. Tako mi onoga koji me je stvorio sve ću ljude ja zavesti, pobožne, pismene i nepismene, jedino priznajem da neću moći ništa Allahovim robovima koji su muhlisi.”
Pejgamber na to reče: “A koji su to muhlisi kojima nećeš moći ništa?” Iblis odgovori: “Zar ne znaš o Muhammede, da ko god voli i miluje zlatnike i srebrenjake, ko god voli kapital nije iskreni vjernik Allahu. Kad vidim čovjeka, a ne voli kapital a osim toga ne voli ni slavu ni hvalu, znam da je on pravi i iskreni vjernik, muhlis, pa ga ja ostavim i ne navaljujem na njega. Zaista čovjek dok želi kapital i karijeru i dok mu je srce vezano za ovozemaljske užitke, on mi je pokornije više i nego bih vam mogao reći. Zar ne znaš Muhammede, da je ljubav prema malu i ovom svijetu jedan od najvećih grijeha. O Muhammede, zar ti ne znaš da ja imam sedamdeset hiljada sebi sličnih šejtana, i da svaki od njih ima po sedamdeset hiljada djece. Neke šejtane oporučim isključivo učenim ljudima, a neke pak, oporučim starcima i staricama. Zar ti ne znaš o Muhammede, da sam se ja lažno zaklinjao Ademu i Havi sa Allahom i govorio im: “Tako mi Allaha, ja sam vaš savjetnik i prijatelj.”

Što se tiče omladine, između nas i njih ne postoji spor i nesporazum, a što se tiče male djece, sa njima se mi igramo kako hoćemo. Poneke šejtane ja specijalno zadužim za pobožne ljude, pa šejtani njima dolaze sve dok ih ne prevedu i ne navrate da uzmu sebi za cilj i želju nešto drugo, osim Allaha. Kad to ovi učine ja im uništim ihlas (iskrenost), a vjera im ostane jer mi tu ništa ne možemo, pa oni vjeruju Allaha i Njemu robuju, ali bez ihlasa, a da to i ne znaju.

Zar ti Muhemmede nisi čuo za Berhisa Rahiba (jedan veliki pobožnjak od Musaovih sljedbenika), koji je robovao Allahu sa ihlasom sedamdeset godina, tako da je svojom dovom ozdravljao bolesne, pa ga ja nisam pustio sve dok on nije učinio zinaluk (blud), pa poslije toga ubio jednu osobu, i na koncu dok se nije pokafirio. To je onaj što ga Allah spominje u Kur’anskom ajetu: “Nemojte biti kao Iblis, koji zavodi čovjeka da se pokafiri, a poslije mu rekne: ‘Od tebe sam ja siguran, odričem te se, jer se ja zaista bojim Allaha, Gospodara svjetova'” Zar ne znaš o Muhemmede, da je laž i nevjerstvo od mene i da sam ja prvi koji je slagao i postao nevjernik. Onaj koji laže je moj osobni prijatelj.

Lažna zakletva je radost moga srca, a ogovaranje, klevetanje i prenošenje tuđih riječi od jednog do drugog, to je moje slatko voće. A onaj ko se lažno zaklinje razvodom braka sa svojom ženom, govoreći joj pustit ću te, razvest ću se od tebe, oženit ću drugu, pa makar to bilo i u šali takav će sebi svoju ženu brzo učinit haramom. Takve će se osobe oplođavati i rađati sebi djecu a ona će im biti vanbračna, krenut će u džehennem samo radi jedne riječi kao što je zakletva za razvod braka.

O Muhammede, zaista će tvoji sljedbenici odgađati sa namazom, sat po sat. Kad god tvoj sljedbenik hoće da klanja ja mu poristupim i zabluđujem ga, zagovarajući ga riječima: “Ima još vremena, završi započeti posao pa onda klanjaj, i sl.” Ja to sve radim dok ne uspijem odvratiti tvoga sljedbenika, da klanja namaz na vrijeme. Ako me ipak tvoj sljedbenik svlada onda ga ja ostavim dok ne stupi u namaz, a onda mu reknem, i navraćam ga da se obazire desno i lijevo u namazu, pa kad to učini, ja ga onda pomilujem po licu i poljubim ga među oči i tad mu reknem: “Već si učinio nešto što ništa ne vrijedi.” Ti znaš Muhammede, da oni koji se okreću u namazu desno i lijevo da ih Allah takvim namazom udari po glavi. Pa ako se ne obazire u džematskom namazu, ja ga tu ostavim i sačekam dok sam ne počne klanjati, tada mu ja naredim da žuri sa klanjanjem, da se brzo spušta i diže u namazu, kao horoz kad kljuca zrnevlje. Pa ako me tvoj sljedbenik i tu pobijedi, ja ga ponovo čekam da stupi u namaz u džematu. Tada mu stavim uzdu, kao konju, pa mu dižem glavu prije njegova imama i spuštam prije njegova imama. Ti znaš Muhammede, koji tako čini, da mu je namaz pokvaren i da mu Allah njegovu glavu tada pretvara u magarećiju glavu i tako može da ostane do kijameta.

Ako me i tu pobijedi, ja onda naređujem da se igra i zabavlja u namazu pucketajući prstima. Pa ako me i tu pobijedi, onda mu ja pušem u njegov nos, da bi on zijevnuo za vrijeme namaza, a onda moj šejtan uđe u njegovu unutrašnjost i na taj način se povećava ljubav za dunjalukom, pa onda on postaje pokoran meni.
Pa gdje je onda sreća, o Muhammede, za tvoj ummet?

Ja isto tako, o Muhammede, odvraćam siromašne od namaza. Siromašnima govorim da oni nisu dužni klanjati, te da su dužni klanjati namaz samo oni kojima je Allah dao bogatstvo. Bolesnicima govorim da ne klanjaju i da oni nisu dužni klanjati, to je dužan samo onaj ko je zdrav-govorim im. Kad ozdraviš, onda naklanjaj ono što si propustio. Tako ja navraćam bolesnike da umru u nevjerstvu. Ako koji umre a sotavi namaz u svojoj bolesti, susrest će se sa Allahom, a Allah će biti srdit na njega. O Muhammede, ako sam ti išta slagao i prevario, molim Allaha da me pretvori u pepeo.

Pejgamber tada reče Šejtanu: Da li si ikad išta molio svoga Gospodara Allaha dž.š.?” A Iblis mu tada reče: “Ja sam molio svoga Gospodara za deset stvari, i to:
1. Molio sam Allaha da me učini sudrugom u malu (imetku) i porodu od sinova Ademovih, pa mi je odredio da to budem. O tome govore riječi Allahove: “O Iblisu, budi ti sudionik njihov u imetku i djeci. Obećaj im što god hoćeš, a sve što šejtan obeća to je prevara.” Molio sam Ga da mi bude hrana svako jelo u kojem se zamiješala kamata i ostali harami. Molio sam Ga da slobodno koristim imovinu kada ta imovina nije stečena Euzu-bismillom.

2. Molio sam Ga da učestvujem u polnom općenju sa svakim onim koji pristupi svojoj ženi radi polonog općenja, a da prije toga nije proučio Euzu i bismillu. Zaista šejtan polno opći sa takvim čovjekom, pa djeca rođena iz takvog braka su meni pokorna i poslušna.

3. Molio sam ga da jašem na jahaćim životinjama i drugim prevozima sa onim koji putuju ne tražeći ono što je dozvoljeno (halal), nego ono što je zabranjeno (haram). Tako, kad neko nekud pođe radi harama, ja mu se pridružim prateći ga na tom putu. O tome govore riječi Allaha u Njegovoj knjizi “Vozi se sa njima, idi sa njima, i kad se voze i kad idu pješice.”

4. Molio sam Ga da mi dadne kuću za stalni boravak, pa mi je dao kupališta, plaže i banje gdje se otkriva ono što je za pokriti, i razna smetljišta i bunjišta gdje se istresa smeće i otpatci.

5. Molio sam Ga da mi dadne i stvori džamiju, gdje ću skupljati ljude, pa mi je dao pijace kafane i čaršije i kockarnice.

6. Molio sam Ga da mi dadne jednu knjigu s kojom ću pozivati sinove Ademove mome putu, pa mi je to učinio davši mi pjesme.

7. Molio sam Ga da mi dadne ezan, s kojim ću pozivati svijet, pa mi je dao frulu, svirale, svirku, muziku i alkohol.

8. Molio sam Ga da mi dadne nekog da spava i liježe u postelju samnom, pa mi je dao pijanicu. Svaki onaj koji legne pijan u postelju neka zna da sam ga ja zagrlio, nek se ne brine.

9. Molio sam Ga da mi dadne pomoćnika u mom poslu, pa mi je dao ljude koji se pouzdavaju u svoju moć, uticaj i svoju imovinu i svoju ličnu volju.

10. Molio sam Ga da mi dadne braću i prijatelje, pa mi je dao one koji traže svoj mal u griješenju, kao što kaže Allah u svom ajetu: “Zaista su rasipnici šejtanova braća.”
Nakon ovog Muhammed a.s. reče: “Da mi nije potvrde od strane Allahove Knjige, ne bih ti vjerovao”

A Iblis mu tada odgovori: “Muhammede, ja sam molio Svevišnjeg Allaha da ja vidim Ademove sinove, a da oni mene ne vide, pa mi je to dao. Također, dao mi je da mogu hodati i prolaziti kroz njihove krve sudove poput krvi, pa ja po njima kružim i vitlam kako god hoću u jednom času. Meni je Allah rekao: “Eto ti što si tražio.” Ja se time ponosim do Sudnjeg dana. Sa mnom, o Muhammede, ima više svijeta nego s tobom. Većina potomstva Ademova bit će uz mene do Kijametskog dana.
O Muhammede, ja imam svoje jedno dijete, kome sam dao ime Tama (pomrčina), koji se navali na oči svijetu da bi ih uspavao od noćnog namaza jacije. Da nije tog šejtana, ne bi bilo ljudi koji bi otišli na spavanje, a da prije toga ne klanjaju jaciju. Isto tako, ja imam jedno svoje dijete koje se zove Kuhejl (surmadija), koji zavarava, zamazuje surmom oči ljudima koji sjede si sijele sa ulemom, te za vrijeme džume namaza i predavanja, kunjaju i zaspu.”

Ibiz dalje reče: “O Muhammede, koja god žena izađe na ulicu bez propisane odjeće, jedan od šejtana zajaše joj straga, a drugi joj se uvuče u njedra, pa se gledaocima hvali i uljepšava i govori joj: “Otkri se, otkri se, pokaži svoje ukrase.” Pa kada to učini, onda su šejtani završili svoj posao.”

Zatim Iblis nastavi: “O Muhammede, ja ne mogu nikoga lično zavesti, koga ja želim i hoću, ali ja stalno došaptavam razne loše želje, poslove i misli, bodreći na loša djela i prikazujući ih lijepim i privlačnim. Kada bi zabluđivanje bilo u mojoj ruci, onda ja ne bih nikoga ostavio na Zemlji da kaže La ilahe illallah, ne bih dopustio da iko posti i klanja. Kao što ti nisi vlasnik imana, nisam ni ja vlasnik zabluđivanja.Kad bi iman bio u tvojoj ruci, ti nikog ne bi ostavio kafirom.”

Tada mu Muhammed a.s. reče: O oče gorčine, bili se ti pokajao i povratio Svevišnjem Allahu, a ja ti garantujem džennet?”

Iblis odgovori: “O Božiji Poslaniče, emer je izrečen, kalem je osušen, o svemu što će biti do Sudnjeg dana. Slava Onome Ko je tebe učinio prvakom svih poslanika i upravnikom džennetlija, Koji te je oblikovao i odabrao, a Koji je mene učinio predvodnikom džehennemlija. Ja sam proganjani nesretnik. Ovo je moja posljednja ispovijest tebi, i posljednje moje riječi koje su istina. Zahvaljujem Allahu, Gospodaru svjetova. Allah je blagoslovio salavatom Muhammeda, Pejgambera majčinske naravi, njegovom rodu i ummetu. Selam svim poslanicima. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova….