Hutba: Muhammed a.s. i porodica

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Od Njega pomoć i oprost tražimo. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. Neka su salavat i selam na našeg voljenog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe.

 

Draga braćo i sestre,

 

U prošloj hutbi započeli smo završni dio naše serije o Allahovim poslanicima govoreći o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kao najljepšem uzoru koji trebamo slijediti. Danas nastavljamo govoriti o njemu, ali ćemo njegov primjer posmatrati tamo gdje se čovjekov karakter često najbolje vidi – unutar porodice i iza zatvorenih vrata našega doma.

 

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je Allahov Poslanik, vođa ummeta i učitelj čovječanstva. Nosio je odgovornost kakvu je teško i zamisliti, ali ga njegove obaveze prema ummetu nikada nisu navele da zanemari svoju porodicu.

 

Kada je Aiša, radijallahu anha, upitana šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio u svojoj kući, odgovorila je: „Bio je na usluzi svojoj porodici, a kada bi nastupilo vrijeme namaza, izašao bi na namaz.“ Buharija)

 

Razmislimo kakvu nam sliku pružaju ove riječi. Najbolji čovjek koji je hodao ovom zemljom nije smatrao da je pomaganje porodici ispod njegovog dostojanstva. Pokazao nam je da se istinska veličina čovjeka ne mjeri brojem ljudi koji njemu služe, nego njegovom spremnošću da služi drugima.

 

Braćo i sestre,

 

Nije uvijek teško biti ljubazan prema nekome koga sretnemo na nekoliko minuta. Mnogo je veći izazov ostati blag prema ljudima s kojima živimo svaki dan. Čovjek može biti nasmijan i ljubazan prema svima izvan kuće, a istovremeno u vlastiti dom unositi ljutnju, šutnju i napetost.

 

Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam među vama najbolji prema svojoj porodici.“ (Tirmizi)

 

Nije dovoljno biti dobar musliman samo kada smo u džamiji. Naš islam treba se vidjeti i za porodičnim stolom, u načinu na koji razgovaramo sa supružnikom, u odnosu prema djeci, a posebno onda kada smo umorni, opterećeni ili ljuti.

 

Naši domovi trebaju biti mjesta smiraja, razgovora, dove i međusobnog poštovanja, a ne mjesta u kojima se članovi porodice boje jedni drugih. Allah Uzvišeni o braku kaže: „I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara supružnike da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i milost.“ (Er-Rum, 21)

 

Obratimo pažnju na dvije prekrasne riječi: ljubav i milost.

 

Brak ne može opstati samo na materijalnim stvarima. Možemo imati kuću, automobile, dobre poslove i sve što nam je potrebno, a ipak izgubiti mir u porodici ako nestanu poštovanje, razgovor, strpljenje i zahvalnost.

Ponekad jedna lijepa riječ može početi popravljati ono što je mjesecima bilo narušeno, dok jedna gruba riječ može ostaviti ranu koja traje godinama. Brak u islamu zato nije samo život dvoje ljudi pod istim krovom. To je zajedničko putovanje prema Allahu na kojem muž i žena pomažu jedno drugome, opraštaju greške, zajedno nose životne terete i podstiču jedno drugo da budu bolji ljudi i bolji vjernici.

 

Braćo i sestre,

 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazivao je veliku nježnost i prema djeci. Ljubio ih je, uzimao u naručje, provodio vrijeme s njima i otvoreno im pokazivao ljubav. Njegov odnos prema unucima Hasanu i Husejnu, radijallahu anhuma, uči nas da pokazivanje ljubavi prema djeci nije slabost, nego dio poslaničkog načina njihovog odgoja. Danas nam je takva bliskost možda potrebnija nego ikada.

 

Naša djeca odrastaju okružena internetom, društvenim mrežama, pritiskom vršnjaka i bezbrojnim porukama koje pokušavaju oblikovati njihov pogled na sebe i svijet oko njih. Ako roditelji nisu prisutni u životima svoje djece, vrlo brzo će neko ili nešto drugo ispuniti taj prostor.

 

Našoj djeci potrebno je više od dobre škole, lijepe odjeće, telefona ili kompjutera. Potrebni su im roditelji koji ih slušaju, razgovaraju s njima, zagrle ih, povedu u džamiju, podučavaju Kur’anu i svojim ponašanjem pokažu šta znači živjeti kao musliman.

Jednog dana naša djeca možda će zaboraviti mnoge stvari koje smo im kupili, ali teško će zaboraviti kako su se osjećala dok su bila s nama.

 

Braćo i sestre,

 

Ne smijemo zaboraviti ni svoje roditelje. Allah nam naređuje da samo Njega obožavamo, a odmah nakon toga podsjeća nas na obavezu dobročinstva prema roditeljima: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite.“ (El-Isra, 23)

 

Dok smo zauzeti odgojem vlastite djece i izgradnjom svojih porodica, sjetimo se onih koji su nekada veliki dio svoga života posvetili nama.

Telefonski poziv, posjeta, lijepa riječ, strpljenje kada ostare i naša prisutnost kada smo im potrebni možda nam izgledaju kao male stvari, ali kod Allaha mogu imati ogromnu vrijednost.

 

Draga braćo i sestre,

 

Kao muslimani koji živimo u Kanadi, trebamo biti svjesni da se islamski identitet naše djece neće sačuvati sam od sebe.

Ne možemo svoju djecu zaštititi samo kritikujući sve što se nalazi oko njih i stalno im govoreći šta nije dobro u društvu. Moramo im pokazati i ono što je lijepo u islamu. Trebaju osjetiti vjeru koja u dom donosi milost, uči poštovanju, daje životu smisao, povezuje generacije i pruža im zajednicu kojoj znaju da pripadaju.

 

Neka džamija postane produžetak naših domova, a naši domovi produžetak džamije. Neka naša djeca razumiju da islam nije samo ono što doživljavaju nedjeljom u mektebu ili petkom na džumi. Islam trebaju vidjeti u načinu na koji njihovi roditelji razgovaraju, opraštaju, vole, pomažu drugima i suočavaju se sa životnim teškoćama.

 

Draga braćo i sestre,

 

Prije nego što danas odemo svojim kućama, neka svako od nas sebi postavi jedno iskreno pitanje: Kakav islam moja porodica vidi kada mene vidi kod kuće?

 

Možda je to jedno od najvažnijih pitanja koje možemo postaviti sebi.

 

Unesimo primjer Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u svoje domove. Budimo blaži jedni prema drugima, provedimo više kvalitetnog vremena sa svojom djecom, pokažimo zahvalnost svojim supružnicima i, dok nam Allah još daje priliku, pokažimo ljubav, dobročinstvo i poštovanje svojim roditeljima.

 

Molimo Allaha Uzvišenog da podari bereket našim porodicama, učvrsti naše brakove, sačuva i uputi našu djecu i smiluje se našim roditeljima. Molimo Ga da naše domove učini mjestima imana, ljubavi, smiraja, milosti i međusobnog poštovanja.

 

Molimo Allaha, džellešanuhu, da nam pomogne da slijedimo primjer Njegovog voljenog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne samo u džamiji nego i na mjestu gdje se naš karakter iskušava svakoga dana – u našim vlastitim domovima. Amin, ja Rabbel-’alemin.

Ismail ef. Fetić