Hutba o presudi Ratnom zločincu Karadžiću
Hutba o presudi Ratnom zločincu Karadžiću
Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Haški sud presudio sa po sat i 45 minuta zatvora
za svaku nevino ubijenu žrtvu.
Na pomenutu temu govorim dan poslije sramne presude Međunarodnog suda u Hagu ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Od juče je Sud u Hagu za mene Međunarodni sud srama u Hagu, a jučerašnji dan je dan u kojem je međunarodno pravo za mene trajno palo na ispitu. Presuda Karadžiću podrazumijeva da je ratni zločinac dobio samo sat i 45 minuta za svaku ubijenu žrtvu, tj. svaki dan zločinac odleži gotovo 14 nedužnih žrtava.
Danas je petnaest, jedanaest i šest dana nakon niza terorističkih napada u Republici Turskoj, napada koji su od strane svjetskih medija vješto zaobiđeni kao centralna vijest, a većina zemalja se nije solidarisala sa Vladom i narodom Republike Turske, isto kao da muslimanski životi i krv imaju manju vrijednost! Govorim na zadatu temu dva dana nakon terorističkog napada u Belgiji, koji je uzburkao svjetsku javnost.
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 93. ajetu Sure En-Nisa’:
Onome ko namjerno ubije vjernika kazna će biti džehennem, u kojem će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.
A u 32. ajetu Sure Al-Maide, Allah, subhanehu ve te’ala, govoreći o ubistvu kao velikom grijehu, kaže da je objavio Benu Israelćanima:
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini, kao da je sve ljude poubijao! A ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.
U Srebrenici je prema citiranom ajetu jula 1995. godine ubijeno cijelo čovječanstvo i to ne jednom, već 8372 puta. Tih dana su sve međunarodne institucije pale na ispitu, jer se pred njima dešavao najstravičniji zločin na tlu Evropre, na kraju XX stoljeća i to na oči cijeloga svijeta, zločin koji je sniman kamerama i satelitima. Tih dana je tzv. Civilizirani svijet doživio moralni sunovrat, kada smo ubijani i ponižavani i doklani, a naše je klanje započeto znatno ranije, aprila 1992. godine, pa muhurisano (ovjereno) 16. aprila 1993. godine, rezolucijom UN-a broj 819 i provedeno jula 1995. godine. Neka je proklet ubica koji je u Potočarima istrgnuo majci iz ruku dojenče koje je plakao, odsjekao mu glavu, bacio trup na jednu stranu, a glavu na drugu stranu i zalajao: “Neće ti više plakati!”
Kako će zločinac Karadžić, njegovi zločinci i inertna Međunarodna zajednica položiti račune za dvije stotine hiljada ubijenih Bošnjaka, za masovne grobnice Tomašica, Korićanske stijene, Zvornička Kemenica i druge, za četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja, za preko dvije stotine hiljada logoraša, za milion i po raseljenih Bošnjaka, za uništenu nam imovinu, za paralizovanu i nefunkcionalnu vlast i dvije trećine moje Domovine koja je faktički okupirana?
Kako će Jevreji dati dževab Allahu, azze ve dželle, za šezdesetosmogodišnju okupaciju Palestine i svakodnevna svirepa ubistva Palestinaca i terorizam, ne praveći razliku između žena, djece, staraca i muškaraca?!
Imam Tirmizija bilježi hadis:
Prenosi Abdullah ibn Amr, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Manji je grijeh kod Allaha uništiti dunjaluk, nego ubiti vjernika.“ (Tirmizija)
Osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić, koji je porijeklom iz Crne Gore, sela Petnjica u općini Šavnik, u kojem žive samo Karadžići se u rodnom selu i među velikim brojem Srba u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori doživljava kao „junak srpskog naroda u čiju je odbranu stao“.
Jadnog li junaka i jadne li podrške zločincu ko je bio na čelu srpskoga naroda u vrijeme stravičnog genocida koji je provodila Srpska vojska tamo gdje je stizala čizma srpskog vojnika i dokle je dosezala njihova artiljerija?
Jadne li Međunarodne zajednice koja nam je nakon međunarodnog priznanja uvela Embargo na uvoz naoružanja i time nam vezala ruke i pustila nas dželatima da se nad nam iživljavaju i to pune tri i po godine!
Jadne li Međunarodne zajednice koja je punih 45 mjeseci nijemo posmatrala naša ubijanja, mučenja, silovanja, pljačkanja i uništavanja naših imanja i materijalne kulture!
I kada su srebrenički heroji u noći 10./11. juli 1995. godine pripremili kontra-ofanzivu, komandant Holandskog bataljona Ton Keremans ih je od toga odvratio, jer su navodno tu noć srpski položaji trebali da budu potpuno uništeni avijacjom NATO-a. Umjesto najavljenih avio-udara uslijedila je još žešća četnička ofanziva i Srebrenica je definitivno okupirana.
Umjesto da unište četničke položaje oko Srebrenice borbeni avioni NATO-a su se tog 11. jula 1995. godine ujutro iznad Srebrenice vratili u baze u Italiji neobavljenog posla, jer su se brinuli za „vlastite snage“, tj. 30 vojnika Holandskog bataljona, koji su imali mandat zaštite tako-zvane „Zaštićene zone Srebrenica“, a njima su u suštini bili važni samo njihovi životi. Samo su dva aviona bacili tri avio-bombe, ali niti jedna nije pogodila željeni cilj!
Jadne li Međunarodne zajednice koja je nakon toga punih osam dana satelistski snimala ubijanje 8372 Bošnjaka i presretala razgovore četničkih komandanata, a ništa nije poduzela!
Jadne li Međunarodne zajednice koja dozvoljava da se na Palama prije 5 dana otvori Studentski dom zločinac Radovan Karadžić, a taj isti OHR prije nekoliko godina nije dozvolio da Međunarodni aerodrom Sarajevo ponese ime Alija Izetbegović, koji je simbol neponovljivog državnika, najvišeg morala, hrabrosti i tolerancije!
Naša krvava povijest u posljednjih 137 godina nas stalno podsjeća na stravične zločine i genocide i upozorava da moramo biti budni, jer zločinci nikada ne odustaju od svojih ciljeva.
Krvava Drina, ta najveća masovna grobnica koja u svojoj utrobi do Sudnjega dana čuva mnoge tajne, koje će se objelodaniti, okrvavljeni Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, plahovita Neretva koja pamti ustaške zločine, neukrotivi Vrbas, Sana i Sanica ne zaboravljaju četničke zločine i mnoge naše rijeke, potoci, ćuprije, brda i doline svjedoče stravične zločine nad nama, zločine koje je nijemo posmatrao cijeli svijet i očekivao našu predaju i naše potpuno biološko nestajanje, a mi smo se hvala Allahu uz Njegovu, subhanehu ve te’ala, pomoć ipak odbranili i opstali.
Mi Bošnjaci se hvala Allahu nismo dali i svojom bespoštednom borbom smo uz Alahovu, azze ve dželle, pomoć svijetu održali lekciju iz borbe u kojoj smo poštovali međunarodne konvencije, u kojoj nas je mudro vodilo naše političko rukovodstvo na čelu sa našim Predsjednikom Alijom Izetbegovićem.
Bošnjače, budi budan, tuži, pamti, piši, pričaj, uči dove i proklinji i znaj da je potpuna pravda tek na Kijametu!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Palestini, Siriji i Burmi spasi zuluma zulumćara i da im skoru pobjedu i slobodu, da zločince kazni još na dunjaluku i ostavi bez poroda i pomena, da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas Allahovom voljom prenijeli svjetlo islama, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote, ukabuli dobra djela, sačuva džehennemske vatre i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Nezim Halilović Muderris