Koga birati u organe IZ-e?
Koga birati u organe IZ-e?
Ovdje je jedan jedini interes: da se prepoznaju najbolji koji će putem “glasanja” biti privoljeni da rade za interese islama i islamske sadašnjosti i budućnosti nas i naših potomaka, a sve samo i jedino radi sticanja Allahovog zadovoljstva
Prenosi se od Ebu Musaa el-Eš’arija, radijallahu anhu, da je rekao: “Ja i moja dva rođaka jedne prilike došli smo kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jedan od njih dvojice rekao: ‘Allahov Poslaniče, postavi nas za upravnike u vlasti koju ti je Allah dao.’ Drugi reče isto to, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Tako mi Allaha ovaj posao nećemo dati onome ko ga traži i ko za njim žudi.'”
Omer, radijallahu anhu, je rekao: “Kome bude dato da upravlja nečim što pripada muslimanima, pa u tome postavi čovjeka pored kojeg ima bolji za muslimane, iznevjerio je Allaha i Njegova Poslanika.” Postavljanje rođaka, poznanika i istomišljenika na pozicije, bez obzira da li su za njih sposobni ili ne, smatra se pronevjerom emaneta, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Kada se izgubi emanet očekuj Kijametski dan.” Upitali su: “A kako se gubi emanet?” “Kada se uprava (vlast) dadne onima koji je ne zaslužuju i koji je nisu dostojni.” (Buhari)
Na pozicije u IZ-i treba birati one koji su, prije svega, osvjedočeni praktični vjernici, jer osvjedočeni praktični vjernik je okićen osobinama kao što su: bogobojaznost, pravičnost, poštenje, nesebičnost i čestitost, a te osobine mogu samo dobro donijeti, kako njemu samom, tako i zajednici koju zastupa. Vlast i upravljanje treba povjeriti onima koji su pošteni i sposobni i koji ne žude za vlašću.
Naša djeca ne mogu glasati – a glasanje i izbori upravo njih ponajviše afektiraju, jer se prilikom izbora odlučuje o tome ko će dobiti povjerenje da se brine o oblikovanju njihovog islamskog karaktera i identiteta. Tu činjenicu se ne smije smetnuti s uma prilikom donošenja velikih odluka.
Izbori se ne bi trebali pretvarati u nadglasavanja i političku utrku s ciljem da bude izabran neko ko će zadovoljiti svoje bolesne ambicije, svoj ego ili kapric određene interesne grupe. Ovdje je jedan jedini interes: da se prepoznaju najbolji koji će raditi za interese islama i islamske sadašnjosti i budućnosti nas i naših potomaka, a sve samo i jedino radi sticanja Allahovog zadovoljstva.
Senad Agić