Posted by admin1

Žaoke

Autor: Bilal Hodžić

Prije nekoliko dana žaoku komarica sam osjetio na tri mjesta u lijevoj ruci. Reakcija moga tijela je bila otečenost kompletne ruke i neizdržljiv svrab. Uzeo sam tablete protiv alergije i počeo ruku mazati hidrokortizonom uz konstantno hlađenje ne bi li otok popustio. Tek nakon nekoliko dana ruka se ohladila, otok je popustio ali su ostali ožiljci kao svjedoci žaoka koje su bile u mojoj ruci.

U ovim ljetnim vremenima ovakve i slične priče ima svako od nas. Jedan spominje kako ga je os ubo, drugog pčela, trećeg stršljen, četvrtog zmija ujela, petog neki drugi insekat i tako dalje. Svim ovim ubodima i ugrizima je identično da nakon njih slijedi bol, otok, svrab, češanje, temperatura i na kraju ožiljci.

Allah je svakom živom organizmu dao život i podučio ga kako da živi, kako da se hrani, da napada i da se brani. Mnoge insekte, bube i kukce je naoružao preciznim a ponekad i otrovnim žaokama kojima se oni brane ili napadaju svoj plijen.

Takođe i čovjeku je Allah podario sve ono što treba za život. I njega je podučio kako da se bori za opstanak na ovom svijetu, kako i čime da se hrani i kako i od čega da se brani. I ljudi imaju takođe svoje žaoke koje ponekad mogu biti tako otrovne da se posljedice njihovog otrova osjećaju ne danima nego mjesecima pa čak i godinama.

Primjere ljudi možemo porediti i nalaziti sličnosti sa životinjskim svijetom. Tako ima onih koji su nečujni, tihi, koji nam se tako podmuklo prikradu i koji nas bocnu poput komarice a čije prisustvo i bockanje osjetimo tek kada je već toksin u našoj ruci. Takve osobe su podmukle, njihovim ubodima se i ne nadamo, ali zato taj iznenadni bol zna da bude izuzetno jak.

Ima i onih koji su žučni i bučni kao stršljenovi, koji brundaju svo vrijeme i od kojih očekujemo da će nas napasti. Njihovi ubodi znaju biti takođe bolni, otok je svima vidljiv i ostavlja duboke rane. Oni nam jasno daju do znanja svoj stav, zato čim ih vidimo mi zauzimamo gard i spremamo se na odbranu.

Neki zuje oko nas, ali nas ne napadaju sve dok se ne osjete ugroženim ili napadnutim poput pčela ili osova. Pčela niti os neće nikada napasti bez razloga. Pčela kada napada čini to u krajnjoj nuždi jer zna da taj napad znači i njen kraj. Njena žaoka koja je povezana sa njenom utrobom prilikom uboda se odvaja od tijela što znači njeno neminovno ugibanje. Zato neki i ne isturaju svoju žaoku, povlače se, jer nisu spremni da ulaze u konfrotaciju koja bi imala kobne posljedice. Osovi, naprotiv kada se osjete ugroženi oni bez oklijevanja uzvraćaju, jer i nakon uboda oni idu dalje. Oni su spremni da se bore bez obzira kakva posljedica bila pa čak i da završe pod muhalicom bijesnog domaćina. Oni su spremni i po nekoliko puta ponoviti svoj napad i nastoje da nikada i nikome ne ostanu dužni.

Nakon svih ovih uboda slijedi neminovan tretman kojeg sam na početku teksta opisao, a neki moraju čak antibiotike ili inekcije primiti. Oni koji su alergični nakon ujeda ili uboda u potpunosti oteknu i ako ne prime antibiotik ili antialergijsku inekciju mogu od tih žaoka umrijeti.

Šta učiniti kada osjetimo na sebi ubod nečije žaoke, kada nas neko bocne, kada svoj bijes, frustraciju ili mržnju i zavidnost ispolji na nama? Ono što možemo učiniti jeste da se zapitamo da mi nismo slučajno prvi izazvali neželjenu reakciju? Da nas možda neko ne bocka jer smo ga mi prvi bocnuli?

Često ljudi polaze od visokog mišljenja o sebi smatrajući da su u pravu i da mogu reći sve što žele ne razmišljajući da su riječi poput lavine koju ponekad obična grudva pokrene. Ako smo mi ti koji su nekoga naljutili priđimo mu i ponudimo mu kremu iskrenog halal. Premažimo tim lijekom njegovu ranu pa ćemo na taj način otupiti njegovu žaoku, jer Poslanik a.s., kaže da bi trebali halaliti i onome ko nama neće.

Ako uvidimo da mi nismo ti koji su namjerno svojim djelovanjem nekoga bocnuli, zapitajmo se kojoj kategoriji pripada taj što nas je bocnuo? Na osnovu toga možemo zauzeti stav. Ako smo u pravu onda treba da se branimo ali i prilikom odbrane moramo sačuvati dostojanstvo, a ne kao ludak mlatarati rukama oko glave.

Žaoka će uvijek biti kao što će biti i zlih jezika koji će nas napadati i bockati, ali moramo uvijek imati na umu da su Allah i istina najbolji zaštitinici.

(Preporod.com)