Srebrenico, tugo naša

Srebrenico, tugo naša

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
“Uzvisen je Onaj u Cijoj je ruci vlast – On sve moze! Onaj Koji je dao smrt i zivot da bi iskusao koji ce od vas bolje postupati; On je Silni, Onaj Koji prasta” El-Mulk 1-2

Draga braco, cijenjeni dzemaate!

Danas kada pripremam ovu hutbu, 11 je juli, dan kada se u Potocarima vrsi ukop 409 identifikovanih , na najgrozniji nacin umorenih Bosnjaka iz Srebrenice i njene okoline. Jutros sam gledao na sehuru promociju knjige Fikreta Hodzica, „I ja sam iz Srebrenice“, prepun sam dojmova i jedva se suzdrzavam da ne vrisnem, zapomazem, zavicem na ulici, da iskazem sta osjecam, da sav svoj bol i tugu zbog nepravde nanesene mome narodu, i ne samo u julu 95, vec i jos gore svih ovih godina negirajuci ono sto je svakom jasno da je bilo, praveci se ludim jal biti beskrajno okrutan i neosjetljiv na bol muslimana Bosnjaka. Ta ravnodusnost, sramno cutanje onih koji ne bi smjeli, ako ni zbog cega drugog, a ono pa izabrani su da brane interes tog naroda, koji bez imalo stida svake godine dolaze u Potocare, slikaju se, vidjaju i bivaju vidjeni, nadajuci se jos jednom mandatu u debeloj hladovini raznih parlamenata, ministarskim mehkim foteljama, vozajuci se u prekrasnim i preskupim autima, kupljenim od sredstava te iste sirotinje, bez ikakva osjecaja za surovu stvarnost koju zive mase u nasoj domivini, bez ikakve obaveze i odgovornosti. Kad ce vec jednom prestati patnja Srebrenicana, koji svako godine nanovo prezivljavaju tragediju, koji sa svakom novom grobnicom i sa nadjenim posmrtnim ostacima ponovo prezivljavaju umorstva svojih najmilijih. Srebrenicani su odavno prepustani samima sebi. Hvala Allahu da se od one djece koja su transportirana u kamionima, autobusima, koji su nekako stigli do slobodne teritorije, danas izrastaju u istinske borce za istinu o svojim najblizima, o svom gradu, koji su ujedno i borci za nasu domovinu, jer nasa domovina nije manje ugrozena danas nego prije 18 godina. Kao najpozitivniji primjer isticem koaliciju „Prvi mart“ i dr. Suljagic Emira, kojima zelim iskazati podrsku u svakom pogledu, moleci sve i jednog protjeranog, a koji su se u medjuvremenu skrasili na nekim lokacijama kako u Bosni tako i svijetu, da se udruze i stanu u safove ove koalicije, prijave se za glasanje i glasaju 2014, u mjestima gdje su prebivali prije rata. Molim Svevisnjeg Allaha da im podari snage, hrabrosti i volje da istraju u toj borbi, koja je sve samo ne pravedna.Rabb kaze: ٱلَّذِى خَلَقَ ٱلۡمَوۡتَ وَٱلۡحَيَوٰةَ لِيَبۡلُوَكُمۡ أَيُّكُمۡ أَحۡسَنُ عَمَلاً۬ „Onaj Koji je dao smrt i zivot da bi iskusao koji ce od vas bolje postupati…” Prihvatimo braco ovo veliko iskusenje hrabro, ma kakve posledice bile, niti mogu niti smiju biti izgovor za ne cinjenje, jer valja stati pred Uzvisenog Allaha, valjat ce odgovoriti na svako pitanje. Zato ne propustimo da se svi ukljucimo na ovom hairli projektu.

Saosjecajmo sa majkama, zenama sestrama surovo umorenih Bosnjaka, dajmo im podrsku materijalnu i moralnu, jer kusnja koja je navedena u citiranom ajetu nije prestala, ona traje i trajace zasigurno jos dugo. Imamo na jednoj strani izvrsioce genocida, koji se slobodno i uzdignute glave kerecu Srebrenicom i drugim gradovima rs, susrecu se sa zrtvama, sa djecom cije su roditelje umorili na najokrutniji nacin. Imamo na drugoj strani inferiornu medjunarodnu zajednicu, EU ciji predstavnici ponavljaju kao papagaji o nekakvom dogovru svih u BiH, a bice prihvatljiv za sve, svjesni unaprijed da to nece doci, jer je svima stalo da se konstitutivnost nas Bosnjaka nekako unisti. Cetnici su nagradjeni cetnitetom, zabetonirali prednost iz agresije, i sada samo podebljaju granicu. Nista ih ne interesuje sto je vezano za BiH, osim silnih primanja koja kasiraju po raznim osnovama. I imamo na trecoj strani smusenu, zbunjenu i razjedinjenu bosnjacku politicku elitu, koji sve mogu osim da imaju zajednicki stav, barem minimum jedinstva, koji su kao takvi vise nego lahak plijen jastrebovima iz Banjaluke i Mostara. Uzviseni Allah kaze: “Kada se Sunce smota i izgubi sjaj”. Nad Srebrenicom Sunce je odavno tamno, grije ono ali je tuga koja pritisce prezivjele jaca. Mnoga lica su zaledjenih izraza jos od 95 i nista ih nece otkraviti osim pravde, a nje nejma, a kako stvari stoje nece je ni biti do Sudnjega dana. Zar bas mora tako biti? Mnogo je onih koji ce reci da mora, ali imali iko od Bosnjaka na funkciji i u mogucnosti, da bez svojih licnih interesa stane pred medjunarodnu zajednicu pa da trazi pravdu? Medjunarodna zajednica je u mogucnosti da pravdu istjera, ali cini se da se nasi politicari izmedju sebe kose za sitan gros i korist nase stete. Znajte dragi predvodnici naseg naroda, da ce na Sudnjemu danu sirocad pitati zasto su rasla bez roditelja, zbog cega su bila uskracena za ljubav babe kad im je najvise trebao, zasto ne znaju gdje su mezari njihovi da im barem mogu fatihu prouciti, zasto se bogatite na nasreci koja je zadesila njih, kako je moguce da i 18 godina poslije oficijelnog kraja rata i danas nesmiju slobodno hoditi svojim kucama? Danas se mozete pravditi svim i svacim, i pravdajte se, ali pred dragim Allahom necete moci izbjeci odgovornost. Jel tesko docekati Sudnji dan, jeste, ali ce on doci i nejma nikakve sumnje morat cete odgovoriti, zasto ste ganjali svoje tersove i hatore u vrijeme ove silne nepravde? Ni istorija vam nece oprostiti, ostacete upamceni kao poltroni i sitne sicardzije, koji za svoj sitni (rekao bih krvavi gros) unistavate zemlju koju su sehidi natopili svojom krvlju skraja na kraj.

Dok mi popnavljamo dovu da se Srebrenica nikad i nikom ne dogodi, cetnici se smiju nasoj nemoci, uzivaju u svojoj nadutosti, sa smijehom govore da nije bilo genocida, a ako ga je i bilo onda je nad njima bio. A kokarde se i dalje promoviraju, crkva iz dvorista nane Fate se ne mice, a uz memorijalni kompleks gradi se inat crkva, a nerijetko se cuje i slogan, noz zica Srebrenica. Emire, Allah te pomogao u nastojanju da animiras raseljene Bosnjake da glasaju za svoj dom.Uzviseni Allahu pomozi nama i nasoj domovini. Amin
Nedzad ef. Becic