Istinski post
Istinski post
“Onaj ko ne ostavi lažan (izmišljeni) govor i rad po njemu, pa Allahu nije potrebno da ostavlja njegovu hranu i piće.” (Bilježi ga Buharija)
Da bi post bio primljen: Potrebno je da svaki musliman čuva svoj jezik, kao i njegov rad i kretanje uopšte, od onoga što mu je Allah Uzvišeni zabranio bilo od riječi ili djela, jer je svrha i cilj posta; pokornost Allahu Uzvišenom i Slavljenom, veličanje i poštivanje Njegovih zabrana, borba protiv svojih strasti i svoje duše koja žudi da joj se udovolji, i njeno odgajanje na pokornost i poslušnost Allahu, njeno odgajanje na strpljivost u onome što je Allah zabranio, a nije svrha i cilj posta samo ostavljanje hrane i pića i ostalih stvari koje kvare post.
Obaveza je svakom postaču da se čuva svega onoga što je Allah Svemogući zabranio, a da čuva i čini djela čije je obavljanje Allah Uzvišeni naredio, sa ovime je se nadati toj osobi da mu Allah oprosti, od vatre ga spasi, a njegov post i ibadete primi . (Šejh Abdulaziz ibn Baz, Alah mu se smilovao i grijehe mu oprostio)
Istinski (pravi) post: Istinski post nije samo ostavljanje i suzdržavanje od jela, pića i spolnog odnosa, nego je (uz spomenuto) i suzdržavanje od suvišnog, bespotrebnog, povišenog i ružnog govora, kao i rasprava oko neistine ili ništavnih stvari. Istinski post je suzdržavanje od ogovaranja, laži, prenošenja tuđih riječi, lažnog svjedočenja, suzdržavanje od iznošenja potvore, ismijavanja, izrugivanja i lažnog zaklinjanja, suzdržavanje od; psovanja, potvoranja i iznošenja ljage na nevine, suzdržavanje od onoga što nije dozvoljeno slušati kao što je ogovaranje i sl., suzdržavanje od gledanja u ono što nije dozvoljeno gledati . (Šejh Abdullah ibn Ku ud, Allah ga sašuvao)
Rekao je Džabir, radijallahu a nhu: Ako postiš neka posti i tvoj sluh, neka posti i tvoj vid, neka posti i tvoj jezik; od laži i zabranjenih stvari, i ostavi uznemiravanje komšija, a okiti se smirenošću i staloženošću, i nemoj učiniti istim onaj dan koji postiš sa danom kada mrsiš .
Svrha posta: Znajte da je post propisan kako bi se čovjek okitio i ukrasio bogobojaznošću a svoje udove i dijelove tijela spriječio u činjenju stvari koje je Allah Svemogući zabranio, stoga postač ostavlja sve što je haram (zabranjeno činiti), kao što; je varanje, nepravda, umanjivanje na vagi, uskraćivanje nekome prava njegova, gledanje u zabranjeno, slušanje muzike, jer slušanje muzike umanjuje nagradu postaču. Postač ostavlja svaki zabranjen govor kao što je; laž, ogovaranje, posvanje, vrijeđanje, a ako ga neko bude psovao ili vrijeđao neka kaže ja postim i neka mu ne odgovara na njegovo psovanje ili vrijeđanje. (Šejh Muhamed ibn Usejmin, Allah mu se smilovao i grijehe mu oprostio)
Čuvaj se griješenja: Doista zlo kod nekih ljudi je u ramazanu veće nego u drugim mjesecima, to je zato što oni ne poznaju njegovu svetost, ne cijene njegovu vrijednost, i ne plaše se zapisivanja njihovih ružnih postupaka, djela i grijeha. Neki ljudi ne vode brigu o svome namazu i njegovom obavljanju u džamiji i džematu, noći provode gledajući televiziju, slušajući muziku i čineći druge oblike i vrste harama . Zapitamo se da li ti i takvi od svog posta imaju bilo kakvu svrhu i nagradu. (Šejh Salih El-Fevzan, Allah ga sačuvao)
Od Enesa ibn Malika se prenosi da je rekao: Nije postio onaj ko je ljudsko meso jeo (tj. ogovarao ih).
Rekao je Uzvišeni Allah: I sluh, i vid, i razum, za sve to će se doista odgovarati (El-Isra 36)
Dijelovi tijela ili udovi su emanet kod svakog čovjeka za koji će biti pitan kako ih je i u što koristio ili upotrebljavao. Neki ljudi su uobičajili da gledaju ili slušaju zabranjene stvari, kao što je gledanje razgolićenih djevojaka, glumica, i njima sličnih koje su na televizijskim ekranima a koje pozivaju u razvrat i smutnju. Obavezno je se klonuti svega ovoga u mjesecu ili danima posta, a i drugim danima, međutim, obaveznost ostavljanja i udaljavanja od ovih stvari u mjesecu posta je očitija i jasnija zbog svetosti mjeseca ibadeta i mjeseca oprosta . A šta je bolje i ljepše od toga da čovjek musliman uzme i iskoristi mjesec posta kao sredstvo, način i metodu kako bi presjekao sve veze i spone između njega i zabranjenih stvari odnosno harama, kao i ostalih svojih strasti. (Šejh Salih ibn Abdul-Aziz Ali Šejh)