Posted by admin1

Korisne odrednice ponašanja i djelovanja hadžija u džematu

Na hadžijskom sijelu u džematu AIC u Chicagu džematlija hadži Mehmed Oručević i hadži Senad ef. Agić u obraćanju novim hadžijama, naglasili su važne i korisne odrednice ponašanja i djelovanja novih hadžija u džematu.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., vraćajući se sa svojim ashabima kao pobjednici iz bitke na Bedru, rekao je: „Vraćamo se iz male bitke u veliku bitku – bitku sa samim sobom.” Ta poruka sadrži mnogo mudrosti. Allahov Poslanik je, za bitku na Bedru koja je bila „biti ili ne biti” za opstanak Islama, rekao da je mala bitka. On je dovio Uzvišenom Allahu: “Allahu moj ako ti danas ne pomogneš ovu malu skupinu muslimana, ako nas neprijatelj danas pobijedi, Islama neće biti na ovim prostorima.” Dova je bila primljena, Allah, dž.š., je nakon što su Vjerovjesnik i njegovi ashabi iskazali svoju iskrenost u vjeri i spremnost na najveće žrtve, poslao meleke u pomoć. Meleki su sami mogli pobijediti neprijatelje islama, ali tražila se čovjekova odlučnost, hrabrost, ustrajnost i apsolutna spremnost i riješenost na najveće žrtve. Bitka je dobijena jer su ashabi u nju ušli snagom i žarom svoje vjere, vođeni sa ljubavi i odanošću prema svom Gospodaru i Njegovom poslaniku. Bitka na Bedru se vodila za istinu, za pravdu, za čast, za dostojanstvo. Ako je toliko značajnu i toliko tešku bitku na Bedru, Vjerovjesnik nazvao mala bitka, onda šta može biti velika bitka? Ta velika bitka je bitka sa samim sobom! Vjerovjesnikove riječi: „Vraćamo se iz male bitke u veliku bitku – bitku sa samim sobom” na najbolji način ukazuju koliko je teška borba sa svojim slabostima, svojim nefsom i svojim lošim navikama. Ona mora trajati cijeloga života. Veoma je teško mijenjati stare uhodane navike! Dobar primjer je svjetski prvak u šahu Bobi Fišer. Bio je genijalac u šahu. Sve protivnike u šahu je s lahkoćom pobijeđivao, ali nije jedino mogao pobijediti sebe, pa je neslavno završio, čime je svjetski šah mnogo izgubio na kreativnosti, interesovanju, razvoju i napretku. Takvih je primjera u historiji čovječanstva bilo mnogo. Oni potvrđuju da je bitka sa sobom doista teška i da je to doista velika bitka.

Kako sačuvati emanet hadždža
Vi ste, drage naše hadžije i hadžinice, obavljanjem hadždža obavili veoma zahtjevan ibadet za koji je Uzvišeni Allah obećao izuzetnu nagradu – Džennet. Sada vas čeka mnogo veći, zahtjevniji i teži zadatak – sačuvati emanet hadždža. Tu bitku vodiće svako sa samim sobom sve do kraja života. Ko dobije tu veliku bitku, ko očisti svoje srce od mržnje, zavisti, oholosti, gramzljivosti, ko savlada svoju oholost, sebičnost, škrtost, umišljenost, ko se bude pokoravao Allahovim naredbama i izvršavao svoje vjerske obaveze, on će postići najviše moguće i na dunjaluku i na Ahiretu. Hadžija mora, do kraja života, biti svjestan svoje obaveze – da sačuva emanet hadždža! U tu svrhu hadžija mora biti uzoran u svom džematu u pogledu obavljanja vjerskih dužnosti, biti milostiv, strpljiv i blag prema drugim, upućivati druge da čine dobra djela na način kojim je Allah, s.w.t., zadovoljan i istovremeno odvraćati od loših djela koja bi mogla izazvati Njegovu srdžbu.

Pouke koje bi trebao svaki hadžija, nakon obavljenih obreda hadždža i umre, ponijeti sa sobom i zadržati ih do kraja života su brojne. Navodimo samo one svakidašnje: da apsolutno bude svjestan da Uzvišeni Allah prima samo one ibadete i ona dobra djela koja su obavljena isključivo u Njegovo ime, radi Njega, za Njegovo zadovoljstvo i na način kako je On to propisao.
– da Uzvišeni Allah, iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote, daje brojne prilike da se očistimo od grijeha i da zaslužimo Njegov oprost i milost. Jedna od tih prilika je i hadždž Sjetimo se blagodati Lejletu-l-kadr vrjednije od hiljadu mjeseci, prvih deset dana zul-hidždžeta, mjeseca ramazana i njegovih blagodati, posta na dan Arefata i mnogih drugih. S obzirom da hadžija sada zna koje su to blagodati, kada one dolaze i koje nagrade nam Allah nudi ako učinimo ta djela, nastojat će da što više tih blagodati iskoristi, jer niko ne zna da li će mu se ikada takve prilike još ukazati. Moramo činiti dobra djela i pripremati se za Ahiret kao da ćemo sutra preseliti (tad nećemo imati prilike stanje izmijeniti i popraviti), a pripremati se za ovodunjalučki život kao da ćemo vječno na njemu ostati.
– da naročito čuva namaz u njegovim vaktovima, jer je namaz najveća i najvažnija obaveza vjernika za koju će prvo biti pitan. Mnoge hadžije griješe kada obavljaju nafile hadždža a propuštaju redovne namaze, ne znajući da je namaz kod Uzvišenog Allaha čak na višem stepenu vrijednosti od hadždža. Dokaz tome je dozvola Uzvišenog Allaha hodočasnicima da u toku obavljanja obreda hadždža skraćuju namaze podne, ikindiju i jaciju na Mini, da skraćuju i spajaju podne i ikindiju na Arefatu, akšam i jaciju na Muzdelifi, kako ne bi propustili koji redovan namaz.
– Obavljajući obrede hadždža hadžija je spoznao neizmjernu dobrotu i milost našeg Stvoritelja i brojne blagodati koje nam svakodnevno daje, postao svjesniji svojih obaveza i odnosa prema Stvoritelju i Njegovim stvorenjima, što mu je povećalo ljubav prema Gospodaru i odlučnost u pokoravanju Njegovim naredbama. Hadžija je spoznao da je sabur osnova života vjernika i da je bogobojaznost najbolja priprema za obavljanje hadždža, shvatio je da se mora često vraćati i preispitivati temeljna pitanja vjerovanja, održavanje rodbinskih i drugih odnosa, posebno odnosa prema roditeljima, svakodnevno činiti dobra djela i upućivati druge da čine dobro. Dužnost je svih muslimana da se pokoravaju naredbama Uzvišenog Allaha, da se međusobno potpomažu u činjenju dobrih djela i da svome bratu i sestri u vjeri žele dobro kao i sami sebi.
– Obavljanje hadždža je učvrstilo iman i odlučnost hadžije da istraje na putu koji vodi Allahu i Njegovom Džennetu, da radi samo ono čime je Allah zadovoljan, a kloneći se svega što može izazvati Njegovu srdžbu. Hadždž je učinio hadžiju strpljivijim i odlučnijim u dosljednom slijeđenju Allahovih uputa, u pokoravanju i izvršavanju Njegovih naredbi, u slijeđenju Sunneta Vjerovjesnika. Hadžija će stalno i sve dublje promišljati o neizmjernoj Allahovoj milosti i Njegovim brojnim blagodatima koje nam svakodnevno daje. Obaveza hadžije je da poučava druge, upozorava i savjetuje u ime Allaha. On će voljeti u ime Allaha, činiti sva dobra djela u ime Allaha,voljeti, mrziti, pomagati, moliti i pozivati druge da slijede isti princip.
– Nakon obavljenog hadždža pa sve do kraja života, hadžija se ne smije vratiti starim navikama i grijesima za koje je tražio oprost na hadžu. Svevišnji Allah je, za obavljen hadždž, obećao Džennet a to obavezuje na drukčije ponašanje prema Gospodaru, i pokoravanje Njegovim naredbama. S obzirom da je hadžija, obavljajući obrede hadždža, postao svjesniji svojih obaveza i odnosa prema Stvoritelju i Njegovim stvorenjima, to bi grijeh učinjen u takvom stanju svijesti i u takvom stanju spoznaje propisa vjere, bio neuporedivo veći i teži negoli ranije. Sve do kraja života, hadžija je obavezan biti uzorit i primjeran u svakom ibadetu, u svakom obavljenom poslu i u svakom susretu s ljudima, mora biti merhametli, prijatan, blag, strpljiv, milostiv prema svojim najbližim, prema svim muslimanima i prema svim Allahovim stvorenjima, da potpuno odvikne svoj vid od gledanja u nedopušteno (stoga su razumljiva nastojanja žena da sa mužem obave hadždž čim se ukaže prva prilika, dok oni govore ima vremena, mladi smo) i sluh od slušanja nedopuštenog i da očisti svoj jezik od psovke, ružnih riječi, ogovaranja, proklinjanja i prenošenja tuđih riječi. Kako pjesma kratko i jasno kaže: ”Ne daj svome srcu da luta” ili suštinski, molimo Stvoritelja da nas uputi na pravi put.
– Cilj hodočašća, je da hadžiju učini strpljivijim da ga ojača u podnošenju ovosvjetskih nedaća, da ga disciplinira i navikne na pokoravanje Allahovim naredbama.Strpljivost je najveći dar koji je Stvoritelj dao čovjeku. Od hadžije se očekuje da svoje strasti stavi pod kontrolu razuma i da se potpuno kontroliše u ljutnji. Poslanik, s.a.v.s., je lijepo kazao: „Nije jak onaj koji pobjeđuje ljude svojom snagom, već je jak onaj koji kontroliše sebe u ljutnji.”
– Hadžija po povratku sa hadždža mora biti jačeg imana i snažnije uživati u ibadetima. Ukazana počast uživanja u ibadetu, čini vjernika, na najljepši način, zadovoljnim i sretnim. Odmaranje duše u toku namaza i postignuti smiraj srca a što se ogleda u rasterećenosti, smirenosti, zadovoljstvu i olakšanju u duši i srcu, često je praćeno suzama i glasnim plakanjem. Slast uživanja u ibadetu postiže se kroz stalnu pokornost Uzvišenom Allahu i svakodnevno činjenje ibadeta samo Njemu. Mnoge hadžije su se uvjerile da u najtežim trenucima indisponiranosti, skrhanosti, bezvoljnosti, kad se od sikiracije i pritiska ovosvjetskih teškoća sa svih strana, ne može zaspati, nego se zakratko sjedne, potom ustane i kratko hoda, ponovo sjedne i ustane, te se nema kuda pobjeći niti skloniti od navale i silnog pritiska brojnih teškoća, tada je za takvo stanje jedini lijek sjećanje na Allaha i činjenje ibadeta samo Njemu. Tada treba uzeti abdest (detaljnije i mirnije nego obično) i mirno klanjati. U namazu razmišljati o neizmjernoj milosti i dobroti našeg Stvoritelja, što će izazvati suze, isplakati se, što je tihi uvod u miran i kratak san iz kojeg se budite kao nova osoba sa vjerom u Svemoćnost i Samilost Stvoritelja i nadu u Njegovu milost, oprost i pomoć. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je da slast koja se krije u ibadetu može osjetiti samo vjernik kod koga je ispunjeno slijedeće troje:
1) da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega drugoga,
2) da voli i čini dobra djela isključivo u ime Allaha, i
3) da mrzi da se vrati u nevjerstvo kao što mrzi da bude bačen u vatru“.

Naši dobri prethodnici su govorili da su najveći siromasi oni stanovnici dunjaluka, koji su otišli sa njega a nisu osjetili (okusili) ono što je najbolje i najljepše na njemu a to je ljubav prema Allahu Uzvišenom, spoznaja svog Stvoritelja i Gospodara svih svjetova i koji nisu osjetili slast ibadeta koji činimo Uzvišenom Allahu.

Da li će hadždž biti primljen?
Nakon obavljenih svih obreda hadždža, srce hadžijino je puno neizvjesnosti, zebnje, straha i želje da sazna da li će mu hadždž biti primljen kod Uzvišenog Allaha. Može li hadžija dokučiti da li mu je hadždž primljen?
Poznato je da bi hadždž kao i svaki drugi ibadet, bio primljen kod Uzvišenog Allaha, mora ispunjavati dva uvjeta:
1. Da bude iskreno obavljen u ime Allaha i da se hadžija ne nada ničijoj nagradi osim nagradi Gospodara svjetova. Ako se hadžija nada i očekuje kao nagradu pohvale ljudi, ugled i razna pretvaranja, od tog hadždža nema ništa.
2. Da hadždž bude obavljen na način kako ga je obavljao Allahov Poslanik. U hadisu Poslanika, s.a.v.s., je rečeno: ”Ko uradi djelo suprotno našim postupcima, ono se odbacuje”, a u drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Obavljajte obrede hadždža onako kako ih ja obavljam.”
Može li hadžija saznati da li mu je hadždž primljen? Polazeći od ovih saznanja i osnovnog postulata da Uzvišeni Allah prima samo ona djela koja su obavljena u Njegovo ime, za Njegovo zadovoljstvo i po pravilima koja je On propisao, hadžija će:
a) prisjetiti se i preispitati kako je obavio pojedine obrede hadždža: obred ihrama, tavaf oko Kjabe, sa’j između Safe i Merve, stajanje na Arefatu, bacanje kamenčića, klanje kurbana, da li je namaze obavljao skraćeno i spojeno, kako nalažu Allahovi propisi i kao što je to činio Poslanik, s.a.v.s.;
b) prisjetiti se i preispitati da li se ponašao na hadždžu kao što se ponašao Poslanik, s.a.v.s., na Oprosnom hadždžu, a to znači upućivao da se čine dobra djela, ukazivao na propuste, bio na usluzi kome je pomoć trebala, ophodio se prema svim hodočasnicima blago i nasmijano, dijelio sadaku, itd.).
c) Svaki obred hadždža sadrži tajne pouke i izuzetne poruke. Na ponašanje hadžije poslije obavljenog hadždža uticat će spoznaja i razumijevanje poruka i simbolike obavljenih obreda hadždža.

Potrebne i očekivane pouke i poruke hadždža
Potrebne i očekivane pouke iz obavljanja obreda hadždža su u najkraćem:
1) poruka ihramske odjeće – sjećanje na smrt i povratak Gospodaru svjetova,
2) poruka tavafa oko Kjabe – činjenje ibadeta samo Uzvišenom Allahu i veličanje Njegovog imena, poslušnost, pokoravanje Njegovim naredbama.
3) poruka sa’ja – hodanje između Safe i Merve – sjećanje na Hadžerino mukotrpno traženje spasa za tek rođenog Ismaila,
4) poruka bacanja kamenčića – kamenovanje šejtana je kamenovanje i uništavanje svakog zla u sebi, kao što su strasti i nagoni da čini šejtanska djela, tjeranje šejtana dovoljno daleko od sebe da ga više ne ometa u izvršavanju Allahovih naredbi, potpuno odbacivanje slijeđenja strasti, požude, oholosti, gramzljivosti, mržnje, a potvrda spremnosti na odricanje i najveću žrtvu u ime Stvoritelja.
Neke znakove i signale o primljenosti hadždža kod Allaha, s.w.t., treba tražiti putem srca a to znači odnosa hadžije prema dunjalučkim i ahiretskim vrijednostima. Suštinsko pitanje je u kojoj će mjeri obavljanje hadždža uticati na poboljšanje njegovog stanja u vjeri, na njegov preostali dio ovodunjalučkog života, na promjenu njegovog ponašanja prema Gospodaru i izvršavanje vjerskih obaveza.

Ako hadžijino srce pokazuje manji interes za dunjalučkim vrijednostima a daje prednost ahiretskim vrijednostima, ako manje juri za imetkom, lakše i češće daje sadaku i više pomaže siromašne, više pažnje posvećuje namazu. Džematlije će radoznalo gledati novog hadžiju kako se ponaša u namazu, kako uživa i kako doživljava slast u namazu, kako čini sedždu, koliko je smiren u namazu ili mu se žuri, ponekad će vidjeti i suze na licu. Lijepo je da hadžija pokaže ostalim da ga je hadždž poučio, da se drugi ugledaju na njegovo mirno i skrušeno obavljanje namaza, da i oni nastoje uživati u namazu, što će u njima pobuditi želju da i oni obave hadždž, čime će dati veliki doprinos napretku i razvitku džemata. Hadžija, koji je na taj način uticao da se druge džematlije odluče i obave hadždz, imati će od tog hadždža nagradu s tim što se onome ko obavlja hadždž nagrada neće umanjiti. Ako hadžija po povratku sa hadždža redovno izvršava svoje vjerske obaveze, čini ibadet svome Gospodaru, više vremena provodi u džamiji i džematu, ako je splahnula želja za zadovoljenjem ovodunjalučkih prohtjeva i čežnja za slijeđenjem strasti, ako je potpuno odbacio gledanje u nedozvoljeno, slušanje nedozvoljenog, prenošenje tuđih riječi, ogovaranje i potvaranje drugih, ako traži da se čine dobra djela, odvraća od činjenja loših djela, strpljivo podnosi sve što ga zadesi jer je uvjeren u kader – da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo da ga nije moglo zadesiti; drugim riječima, svjestan je da je njegova sudbina, život, čast, imovina u rukama njegovog Stvoritelja, i još mnogo toga, sve to ukazuje da hadžija napušta grijehe koje je ranije činio, da je svoje strasti ukrotio i stavio pod kontrolu razuma, da se pokorava naredbama svog Gospodara, da izvršava svoje vjerske obaveze, to ukazuje da je njegovo pokajanje bilo iskreno, da je njegov nijjet bio iskren, da je izvukao pouke iz obavljanja hadžskih obreda na blagoslovljenim mjestima, da je primio pouku i da ga je hadždž poučio o tajnama i značenjima obreda hadždža, i može se nadati da će njegov hadždž biti primljen kod Uzvišenog Allaha. Ako se hadžija, nakon obavljenog hadždža, potpuno odrekne svih grijeha koje je činio prije hadždža, ako se potpuno pokorava naredbama Uzvišenog Allaha, ako ispunjava svoje vjerske obaveze, to je znak primljenog hadždža, siguran znak da će pobijediti svoje slabosti i dobiti tu veliku bitku sa samim sobom. Po povratku sa hadždža se hadžijino srce više boji Allahove kazne, jer je postao svjestan veličine Njegove kazne i stoga se neće usuditi činiti grijehe, kojima bi izazvao Allahovu srdžbu i kaznu.
Molimo Uzvišenog Allaha da svim novim hadžijama hadždž bude mebrur, da ostatak života provedu u jačem imanu, u miru, sreći, rahatluku i da sa uživanjem izvršavaju Allahove naredbe i svoje vjerske obaveze.

Hadži Mehmed prof. Oručević,
Hadži Senad ef. Agić
Chicago, Muharem, 1434.