Hutba reisu-l-uleme u Potočarima

Hutba reisu-l-uleme u Potočarima
Potočari, 18. maj 2012. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić imamio džumu namaz i održao hutbu u Potočarima.

Kao što je poznato na prijedlog Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica, muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović donio je odluku da se na musali, u prostoru Memorijalnog centra u Potočarima, obavlja džuma namaz, od 4. maja do 11. jula 2012. godine, odnosno od 14. džumade-l-uhra do 21 ša´bana 1433. h. godine, kako bi se animirala akcija za registraciju Srebreničana na sljedećim lokalnim izborima .
MINA u cjelosti prenosi današnju hutbu reisu-l-uleme u Potočarima:
إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و نستغفره، و نعوذ بالله من شرور أنفسنا و سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و أشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له، و أشهد أن محمداً عبده و رسوله، قال الله تعالي في القران الحكيم و هو اصدق القائلين: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُونُواْ قَوَّامِينَ بِالْقِسْطِ شُهَدَاء لِلّهِ وَلَوْ عَلَى أَنفُسِكُمْ أَوِ الْوَالِدَيْنِ وَالأَقْرَبِينَ إِن يَكُنْ غَنِيًّا أَوْ فَقَيرًا فَاللّهُ أَوْلَى بِهِمَا فَلاَ تَتَّبِعُواْ الْهَوَى أَن تَعْدِلُواْ وَإِن تَلْوُواْ أَوْ تُعْرِضُواْ فَإِنَّ اللّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا (4:135)

Milostivi Allahu učimo Ti dovu da nam omiliš vjeru, da nam olakšaš čuvanje i prenošenje amaneta, da nam osnažiš volju, uvećaš znanje i osiguraš snagu da nosimo i pronosimo emānet do uzvšenih visina Tvoga rizaluka i velike časti i slobode našeg naroda!

Neka si hvaljen i slavljan Ti koji nisi rođen, koji nisi rodio, Ti kojem nije niko i ništa ravno, Ti koji sve stvaraš i rastvaraš, Ti koji daješ da sunce izlazi svakim danom na pravom mjestu i u pravo vrijeme, Ti koji daješ da ima dovoljno zraka da slobodno dišemo, Ti koji daješ da ima dovoljno vode da slobodno živimo, ti koji daješ da ima dovoljno hrane da slobodno hodamo!

Neka ti je hvala, Bože Dragi, što si nam omilio ljubav i zajedništvo u vjeri, koja nas uči da ovaj dunjaluk počiva na stubu učenosti mudroga; na stubu pravde snažnoga; na stubu dove pravednoga, na stubu odlučnosti hrabroga i na stubu vjernosti povjerenoga!
Draga braćo i sestre,

Šta je narod? Narod je skup pojedinaca koji čine jednu cjelinu istovjetnog ljudskog roda, poroda, odnosno naroda. Dakle, narod je viši stupanj ljudske zajednice od roda i plemena. Narod ima kolektivno vlastito ime; narod ima svijest o zajedničkom porijeklu i zajedničkim precima; narod ima zajedničku vjeru, kulturu i tradiciju; narod ima zajedničko povijesno pamćenje; narod ima domovinu; narod ima državu; narod ima zajednički osjećaj solidarnosti u radosti i žalosti, u pobjedi i porazu; narod ima zajedničke znakove i simbole koji ga čine prepoznatljivim u odnosu na druge narode.

Dakako, narod ima svoje čelnike koji su na čelu da pokažu svom narodu pravi put do željenog cilja; narod ima svoje predstavnike koji predstavljaju volju svog naroda; narod ima svoje zastupnike koji zastupaju prava i interese svoga naroda; i narod ima svoje branitelje koji bdiju nad čašću i slobodom svog naroda.
Zbog toga nalazimo da korijen riječi, iz koje se na arapskom jeziku izvodi imenica qawm (قوم) za “narod”, upućuje na one u narodu koji su ustalice, koji bdiju, koji su budni, koji se brinu o narodnim pravima, a to su narodni “čelnici”, narodni “predstavnici”, narodni “zastupnici” i narodni “branitelji” ili “stražari”, bez kojih narod nema svoju glavu, nema svoj mozak, nema svoju pamet, nema svoju suverenost, nema svoju zaštitu, nema svoju slobodu, nema svoje pravo, nema svoju samostalnost, nema samopouzdanje i zato ga onda svako može okretati na svoju stranu, i zato ga onda svako može ponižavati i prava mu kršiti, i zato ga onda svako može progoniti iz doma i domovine, kćerke i žene mu silovati i protiv njega genocid činiti.

Iako su žene nebrojeno puta pokazale da su hrabre i sposobne da bdiju nad narodom i da se bore za narodna prava kao i muškarci, šta više ponekad su hrabrije i uspješnije od muškaraca, Kur’an Časni upire prstom na odgovornost muškarca za sudbinu qawma-naroda, označavajući ih kao qawwāmuūn (الرِّجَالُ قَوَّامُونَ عَلَى النِّسَاء) – Muškarci su dužni da bdiju nad ženama,(Kur’an, 4:34), tj., muškarci su odgovorni za mir i sigurnost žena, odgovorni su kao “čelnici” naroda (qawma), kao “predstavnici” naroda, kao “zastupnici” naroda, kao “branitelji” naroda da osiguraju da cijeli narod ima ono što mu pripada – pravo na život, pravo na vjeru, pravo na slobodu, pravo na dom, pravo na domovinu, pravo na državu, pravo na povratak, pravo na odštetu, pravo na glasanje, pravo na imetak i pravo na čast.

Značenje kur’anske riječi qawwāmūn, kojom se naglašava odgovornost muškaraca za narod (qawm), a ne dominacija, posebno je važno u ova dva ajeta:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُونُواْ قَوَّامِينَ بِالْقِسْطِ شُهَدَاء لِلّهِ وَلَوْ عَلَى أَنفُسِكُمْ أَوِ الْوَالِدَيْنِ وَالأَقْرَبِينَ إِن يَكُنْ غَنِيًّا أَوْ فَقَيرًا فَاللّهُ أَوْلَى بِهِمَا فَلاَ تَتَّبِعُواْ الْهَوَى أَن تَعْدِلُواْ وَإِن تَلْوُواْ أَوْ تُعْرِضُواْ فَإِنَّ اللّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا (4:135)
– O vi koji ste pouzdani u Allaha budite budni i aktivni kako biste svoje preuzete obaveze ispunjavali na vrijeme i pravedno i svjedočite pravo Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, jer Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako nebiste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, – pa, Allah zaista zna ono što radite (Kur’an, 4: 135).

Dakle, qawm-narod ima svoje qawwāmūne-budne muškarce koji bdiju nad narodnim
interesima na vrijeme i pravedno. Oni ne smiju biti opterećeni ličnim sujetama; oni ne smiju biti podložni utjecajima na štetu prava i slobode naroda; oni ne smiju biti pod bilo kakvim ucjenama na račun narodnih interesa; oni moraju biti uvijek i na svakom mjestu prisutni tamo gdje narod ima potrebu za njihovim nadležnostima i odgovornostima.

Da bi se ova poruka dobro upamtila i da bi qawwāmūni-odgovorni ljudi za qawm-narod dobro shvatili svoju odgovornost pred Bogom i narodom, Kur’an Časni nas još jednom podsjeća u sure-i Maide, pa kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُونُواْ قَوَّامِينَ لِلّهِ شُهَدَاء بِالْقِسْطِ وَلاَ يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَى أَلاَّ تَعْدِلُواْ اعْدِلُواْ هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَى وَاتَّقُواْ اللّهَ إِنَّ اللّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ (5:8)
– O vi koji vjerujete, budite uspravni i hrabri u ispunjavanju dužnosti koje ste preuzeli da nosite i pravedno svjedočite. Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima imate nikako ne navede da nepavedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite (Kur’an, 5:8).
Iz ova tri arapska slova qāf, wāw i mīm (ق و م), kao tri korijena za riječ qawm (قوم) , što znači narod, izvedeno je još značenja, osim značenja qawwāmun, koja upućuju na osobine koje narod mora imati da bi bio i opstao kao takav u povijesti.
Jedno od tih značenja je qīmet, pl. qijem (قيمة – قيم), što znači vrijednsot naroda u biološkom, moralnom, duhovnom, kulturnom i političkom smislu, vrijednost koja je neotuđiva i o kojoj moraju voditi brigu narodni “čelnici”, “predstavnici”, “zastupnici” i “branitelji”, prije svih punodobni muškarci, koji ne smiju dovesti sebe i svoj narod da plaču kao žene za onim što su trebali i što su mogli odbraniti kao muškarci na vrijeme i pravedno.

Dugo značenje je u riječi el-musteqīm (المستقيم), što znači pravi, uspravni i ispravni put kojim narod ide do cilja zajedno, bez odvajanja i razdvajanja, bez podjele i podvajanja, bez straha i uzmicanja, bez izdaje i otuđivanja, a to je registracija za glasanje i povratak svih protjeranih u svoj dom, u svoju domovinu, u svoj grad, u svoje selo, u svoj džemat, u svoju državu. To je naš zajednički cilj! To je naš narodni interes! To je naš pravi put! To je naš uspravni hod! To je naš ispravni povijesni zadatak!

Treće značenje je u riječi meqām (مقام), što znači mjesto ili položaj naroda na kojem stoji i opstaje po rođenju i po povijesnom i nasljednom pravu. Dakle, qawm-narod ima svoje mjesto, ima svoj položaj, ima svoju vrijednost, koju qawwāmūni-narodni poslanici moraju čuvati od onih koji bi da tu vrijednost, to mjesto i taj položaj nasilno ukradu i otuđe. Zato smo mi danas ovdje da se vidi i čuje da prognani Srebreničani ne odustaju od svog prirodnog prava na meqām-mjesto, gdje su rođeni a odakle su nasilno protjerani i nad kojima je izvršen genocid. Mi smo danas ovdje i zato da jasno i nedvosmisleno kažemo cijelome svijetu da je nagrada za genocid prvi znak qijāmeta (القيامة), tj., moralne odgovornosti zbog koje će morati ustati i odgovarati pred Bogom svako ko šuti i dopušta da zlo genocida u Srebrenici nastavi da živi. Ako bi se to dogodilo, odnosno ako bi se zlo genocida u Srebrenici ponovilo, to bi bilo najružnije, najtužnije i najporaznije moralno posrnuće u povijesti čovječanstva, posebno u europskoj povijesti.

Znamo šta nam se dogodilo kad smo naivno mislili da su bili iskreni kad su govorili da će štititi naš narod u “Zaštićenoj zoni” i znamo šta smo doživjeli kad smo naivno čekali da spase naš narod od genocida – obećanje nisu ispunili; naš narod je doživio genocid u Srebrenici.

Naš narod je platio visoku cijenu za to znanje. Prema tome, to životno iskustvo koje, kao narod, nosimo u duši mora sve nas disciplinirati i uozbiljiti, posebno naše qawwāmūne, tj., naše odgovorne zastupnike, da shvatimo da oko Srebrenice, oko registracije Srebreničana za izbor načelnika, oko održivog povratka našeg naroda, ne samo u Srebrenicu, nego i u Bratunac, Vlasenicu, Zvornik, Višegrad, Foču, Čajniče i sva druga mjesta odakle je naš narod protjeran, oko svih tih pitanja moramo biti složni, moramo imati jedan glas, moramo imati jedan pravac i cilj, moramo biti savjesni i odgovorni pred Bogom i pred našim potomstvom, moramo nadići sve naše razlike, moramo pobjediti sve naše sujete, moramo shvatiti da se ovdje u Potočarima, kao i one kobne 1995. god., prelama naše “biti ili ne biti”.

Ali ovoga puta, uz Allahovu pomoć, naša je odluka da budemo, da nas ima i da će nas biti, ako Bog da, protiv njihove odluke da “ne budemo”, da nas “nema” i da nas “neće biti”.
Ovoga puta ne smijemo im dopustiti da nas dijele i odvajaju jedne od drugih, da nam žene i djecu pakuju u autobuse a muškarce vode na kolektivno klanje i ubijanje.
Ovoga puta moramo biti ovdje u Potočarima na džumi-namazu kako bi se zavjetovali našoj braći, koji su se ovdje zauvijek nastanili kao šehidi da svjedoče o našoj sudbini – njima se moramo zavjetovati da ih nikad nećemo zaboraviti, da ih nikad nećemo ostaviti, da ih nikad nećemo prepustiti njihovim ubicama da ih nadgledaju, da ih vrijeđaju, da im iznova dušu vade i njihovoj rodbini prkose pokazujući im u Hagu prst da im se sprema ponovno klanje.
Ovoga puta moramo pokazati da smo narod koji ima svoju vrijednost (qīmet), koji zna svoj pravi put (el-tarīq el-musteqīm), koji ima svoje zasluženo mjesto (meqām) ovdje i sada na Balkanu i u Europi, koji ima svoje qawwāmūne, odgovorne i sposobne muškarce koji neće plakati i kukati, koji se neće predavati pred srebreničkim izazovom, već će ozbiljno i odgovorno raditi, dajući sve od sebe da akcija registracije za izbore srebreničkog načelnika, koju je pokrenulo Muftijstvo tuzlansko sa nevladinim organizacijama, do kraja bude uspiješna.

Dakako, ovoga puta pozivamo sve Bošnjake ma gdje bili, ma kojeg svjetonazora bili, ma kojoj političkoj opciji pripadali, ma kojeg udruženja članovi bili – da nam se pridruže u našem naporu da spasimo Srebrenicu od ponovnog genocida, od ponovnog poniženja, od nanošenja dodatnog bola preživjelim žrtvama.
Ovoga puta moramo svi biti kao jedan, moramo svi biti uz Srebrenicu, sa Srebreničanima, koji će znati da podrže jednog između sebe, koji će ih vjerno zastupati, koji će časno i pošteno raditi za bolju budućnost svih ljudi dobre volje u Srebrenici.

Uvjeren da u našem narodu ima qawwāmūna-budnih i savjesnih čelnika i zastupnika, koji su svjesni svoje povijesne odgovornosti za sudbinu našeg naroda, koja se u mnogome prelama preko sudbine budućnosti Srebrenice, mi učimo dovu Allahu Uzvišenom da nam učvrsti vjeru u Allaha i povrati povjerenje u narodu, posebnu u narodu Srebrenice pa da svi zajedno uradimo ono što moramo, a to je da se bez izuzetka svi dignemao na noge, a to je qijām (قيام) svjesnog i savjesnog naroda-qawma, kako bi Srebrenici vratili nadu i osigurali da se zločin genocida kazni a ne nagradi.

Allahu Svemogući, osnaži nas zajedničkom vjerom, zajedničkom voljom, zajedničkom nadom, zajedničkom akcijom, zajedničkim životom i zajedničkim uspjehom da uz Tvoj rizaluk više nikad ne padnemo u ruke krvnika koji nema dušu, koji nema milosti, koji nema ljudske časti i dostojanstva!
Allahu Sveznajući, pouči nas da budemo jedinstveni u našem naporu da se odbranimo od zla! Pouči nas, Bože, da pružimo ruku pomirenja jedni drugima i da kao jedna duša radimo za dobro našeg naroda!
Allahu Milostivi, omili nam vjeru u Tebe i povjerenje među nama pa da budemo kao braća u Tvojoj milosti i Tvom rizaluku! Amin!