Posted by admin

Sarajevo, 29. juli 2011. (MINA) – Reisu-l-ulema  dr. Mustafa Cerić je danas imamio džumu-namaz i održao hutbu u džamiji na Igmanu.

MINA u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme:

 

        إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و نستغفره، و نعوذ بالله من شرور أنفسنا و سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و أشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له, و أشهد أن محمداً عبده و رسوله، *ياايها الذين آمنوا اتقوا الله حق تقاته و لا تموتنّ إلاّ و أنتم مسلمون * يا ايها الذين آمنوا اتقوا الله و قولوا قولاً سديداً، يصلح لكم أعمالكم و يغفر لكم ذنوبكم، و من يطع الله و رسوله فقد فاز فوزاً عظيما*  يا أيها الذين آمنوا اصبروا و صابروا و رابطوا و اتقوا الله لعلكم تفلحون*

         Draga braćo i sestre,

Igman za nas  ima mnogo značenja.

Ovdje osjećamo dug. I ovdje  preuzimamo obavezu.

Na Igmanu nudi nam se pouka i poruka koja treba da nas zbliži.

Ovdje nas se podsjeća šta se dogodilo u prošlosti, ali ovdje se i uči šta nam se može dogoditi  u budućnosti.

Dužni smo Stvoritelju koji nas je stvorio; roditelju koji nas je odgojio; branitelju koji nas je odbranio i duši svojoj smo dužni da je liječimo od opakih bolesti.

Dug prema Stvoritelju vraćamo vjerovanjem i djelovanjem na putu dobra koje koristi ljudima. Najbolji su oni koji koriste ljudima, a najgori su oni koji ljudima štete -(خير الناس من ينفع الناس و شرّ الناس من يضرّ النّاس) – kaže Alejhisselam.

Onaj koji vjeruje, svjestan je svog duga prema Stvoritelju. A onaj koji je svjestan duga prema Stvoritelju, svjestan je i svog duga prema roditelju. Jer, prvu spoznaju o sebi čovjek kuša preko sebi sličnog, tj. preko svog roditelja. Tu se, dakle, javlja osjećaj duga prema roditelju koji je na drugom mjestu u poretku najviših vrijednosti vjere i morala  (وقضي ربّك ان لا تعبدوا إلا إيّاه و بالوالدين إحسانا) – Tvoj Gospodar je poredao stvari tako da se nikom osim Njemu ne klanjaš, a roditeljima da činiš dobročinstvo (Kur’an, 17-23).

Naš dug prema roditelju je, dakle, da ga pazimo kad oslabi baš kao što je i on pazio nas kad smo bili nejaki u bešici. Tako jednostavan, a opet za neke tako težak dug. Ne, nije dug težak. Težak je ljudski zaborav, odnosno ljudski nemar.

Zato je važno da danas budemo na Igmanu, jer ovdje je naš dug prema branitelju, koji je dao riječ Stvoritelju da će braniti grad u kojem svaki roditelj treba da ima mir i slobodu. Ovdje mi svoj dug vraćamo branitelju tako da ga ne zaboravimo kao što ne zaboravljamo ni svoj dug prema Stvoritelju koji je dao da ovdje danas budemo slobodni.

Naravno, treba biti svjestan da nema slobode bez odgovornosti, niti odgovornosti bez slobode. Igman je mjesto gdje se može osjetiti radost slobode, ali i gdje treba preuzeti breme odgovornosti.

Branitelji su bili odgovorni da osiguraju slobodu, a mi smo slobodni da preuzmemo odgovornost. Sve je isto. Treba biti hrabar i mudar danas pa preuzeti obaveze za izgradnju pravednog društva i aktivne države kao što je trebalo biti hrabar i mudar pa se ovdje boriti za slobodnu domovinu.

Ko je hrabriji i mudriji? Onaj koji se borio za slobodnu domovinu ili onaj koji danas treba da se bori za pravedno društvo i djelotvornu državu? Odgovor je jasan. Mnogo hrabriji i mudriji bili su borci za slobodu nego što su danas oni koji treba da se bore za društvenu pravdu; nego što su danas oni koji treba da se bore za državu po mjeri svakog njenog čovjeka. Oni koji danas imaju hrabrost nedostaje im mudrosti, a opet oni koji imaju mudrosti nedostaje im hrabrosti.

Igman je mjesto gdje se može naći pouka kako se spaja hrabrost i mudrost sa željom da se osvoji sloboda, ali i da se izgrađuje pravedno društvo te da se nadiđu lične sujete i uski stranački interesi radi jačanja države koja ovaj narod treba da vodi u bolju i sretniju budućnost. Ne može se ničim opravdati neizvjesnost oko uspostave državne vlasti osim nedostatkom hrabrosti i mudrosti onih koji se igraju našim životima zato što su ušli u slijepu ulicu svojih ideoloških predrasuda i zato što su neodgovorni i bezobzirni prema našoj i budućnosti naše djece.   Ovu njihovu neodgovornost i bezobzirnost ne smijemo zaboraviti, jer mi moramo biti i odgovorni i obzirni prema našoj i budućnosti naše djece. Mi moramo biti odgovorni i obzirni prema ljudskom životu, a Igman je pravo mjesto da razumijemo ovu poruku: ljudski život je dar Božiji i zato niko nema pravo ljudski život omaložavati i sa tim darom Božijim se poigravati.

Između onoga što se dogodilo i onoga što se može dogoditi ovdje na Igmanu stoji čovjek koji se sjeća prošlosti koju ne može promijeniti i budućnosti na koju može utjecati. Dakako, sjećanje na prošlost je važno, ali sjećanje na budućnost je važnije. Igman je pravo mjesto gdje se može vidjeti ta važnost sjećanja na prošlost i budućnost.

Sjećanje na prošlost kod nas budi osjećaj duga prema svim onima koji su dali svoje živote za našu slobodu. To mi ovdje na Igmanu i najviše osjećamo i zato smo danas ovdje da to glasno kažemo: hvala Allahu Uzvišenom na svim nimetima kojim nas je obdario, posebno nimetom slobode koju imamo zahvaljujući najboljim sinovima Bosne.

Upravo taj osjećaj duga i ta zahvalnost braniteljima obavezuje nas da se sjećamo budućnosti u kojoj više nikad neće biti upitno naše pravo na slobodu, u kojoj će Igman mirisati od lijepih cvjetova, a ne strahovati od ružnih ubica.

Ovdje smo danas na Igmanu i da poželimo dobrodošlicu najdražem gostu, našem najboljem ljekaru – mjesecu ramazanu, koji nam omogućava da ispunimo svoj dug prema našoj duši, a to je da je liječimo od opakih bolesti.

Prva teška bolest od koje danas boluje naša duša je ljubomora, kao osjećaj suparništva prema osobama na poslu, ali i prema rođenoj braći i sestrama te prijateljima, u traženju vlastitog uspjeha. To je zavidnost, kao nezadovoljstvo i zloba zbog toga što drugi ima ili postiže. Ljubomora i zavidnost proizilazi iz bolesti škrtosti duše koja ne može podnijeti uspjeh i sreću druge osobe. Uskogrudni čovjek ne može da vidi da je uspjeh i sreća njegovog brata i njegov uspjeh i sreća, jer je uvijek bolje biti u društvu sa uspješnim i sretnim insanima nego sa propalim i nesretnim ljudima. I kao što Alejhisselam kaže: الحسد ياكل الحسنات كما تاكل النار الحَطَبَ – Ljubomora ili zavidnost jedu dobročinstvo kao što vatra jede drvo!

Dakle, ljubomoran ili zavidan čovjek jede samoga sebe u bezočnoj zlobi zbog toga što je neko drugi uspješan. To je, zaista, teška i opasna bolest od koje danas boluje naše društvo i to baš tamo na važnim mjestima u državnoj službi i na visokim obrazovnim ustanovama gdje bi se uspjeh trebao najviše cijeniti, gdje bi se najbolje fizičke i umne vještine trebale promovirati.

Druga teška bolest od koje treba da liječimo našu dušu je dvoličnost ili licemjerstvo, kojom se narušava sistem moralnih vrijednosti tako što se laž, kleveta i prevara uzdižu na razinu poželjne vrline, dok se istina, iskrenost i dosljednost spuštaju na razinu nepoželjne grižnje savjesti. Nema napretka društva bez istine o društvu, nema sreće pojedinca bez iskrenosti među ljudima i nema blagostanja u duši bez pravednosti u društvu. U Kur’anu Časnom licemjerstvo je označeno kao najniži stupanj ljudske svijesti i najteži grijeh:إن المنافقين في درك الاسفل من النار   – Licemjeri su na najnižem stupnju pakla!

Treća teška bolest duše je pretjerano sviđanje samome sebi, zaljubljenost u samoga sebe, samodopadljivost ili narcisoidnost. To je šejtanska bolest koju nasljeđuju ljudi koji u svemu vide samo sebe i nikog više, koji misle da su u svemu bolji od svih ostalih. Jer, tako je govorio Iblis: أنا خيرٌ منه خلقتني من نارٍ و خلقته من طينٍ  – Ja sam bolji od njega (čovjeka). Mene si stvorio od vatre a njega od zemlje! 

Samozaljubljeni čovjek ne sluša ničiji savjet, ne zanimaju ga ničiji problemi, ne poštuje ničiju vjeru, nema milosti ni prema kome i ne vidi nikoga i ništa gdje nema njegovog lika. To je opaka bolest pojedinca koja je prenosiva na one koji su podobni za jednoumlje, kao pristanak na neslobodu i slijepo podaništvo.

Draga braćo i sestre, mubarek mjesec nam dolazi kao najbolja škola za dušu u kojoj je učitelj Kur’an Časni i Pejgamber Odabrani, u kojoj je post terapija za sve bolesti duše, posebno za bolesti ljubomore, licemjerja i samozaljubljenosti. Stoga, iskoristimo ramazan za liječenje naše duše kao najbolji način da izliječimo bolesti u našem društvu, u našoj zajednici u kojoj svaki pojedinac može postići uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu.

Bože Svemogući,

Neka nam sudbina bude vidljiva,

Neka nam sloboda bude svetinja,

Neka nam Igman bude uspomena,

Na sve što je u duši bosanskih sinova,

Istina, pravda, mir i pomirenje,

Među svim dobrim ljudima!

Bože Milostivi,

Oprosti nam grijehe,

Budi nam milostiv na obećanom danu,

Sačuvaj nas od zla zlih ljudi,

Uputi nas do dobrote dobrih ljudi,

I pomozi nam, Bože, da budemo dostojni

Šehida koji su ovdje svjedočili Tvoj ime

I koji su ovdje dali svoje živote za

Tvoju istinu i Tvoju pravdu! Amin!