16. NOĆ RA MAZANA: Allahova milost – nada koja nikada ne umire
Bismillah, elhamdulillah, vessalatu vesselamu ‘ala Resulillah.
Draga braćo i sestre,
Ulazimo u šesnaestu noć Ramazana, noć koja nas podsjeća na jednu istinu bez koje vjerničko srce ne može živjeti: nadu u Allahovu milost. Čovjek može izdržati umor, može podnijeti teškoće i duga iskušenja, ali kada nada nestane, tada se nešto u čovjeku počne lomiti. Zato je nada u Allahovu milost poput svjetla u tami i poput vrata koja se nikada ne smiju zatvoriti.
Bez obzira koliko je put bio težak, koliko je grešaka učinjeno ili koliko puta je čovjek posrnuo, Allahova milost nikada ne prestaje. Ona je veća od naših grijeha i dublja od naših slabosti. Ljudi te često pamte po tvojoj grešci, ali Allah te prima po tvom povratku.
Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost. Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti.“ (Zumer, 53)
Pogledajte Allahovu milost u ovim riječima. On kaže „robovi Moji“, iako su griješili. Ne odbacuje ih, nego ih i dalje naziva Svojim robovima. A zatim kaže „sve grijehe“. Ne neke, ne samo male, nego sve.
Mnogi ljudi danas žive s osjećajem da su zakasnili, da su otišli predaleko ili da su previše puta pogriješili. Ali istina je jednostavna: čovjek kasni tek onda kada prestane kucati na vrata Allahove milosti. Dok srce još osjeti spomen Allaha dž.š, vrata povratka su otvorena.
Allah dž.š. ne traži savršene ljude. On traži srca koja Mu se vraćaju. Ponekad srce koje se vrati nakon pada postane još bliže Allahu dž.š., jer je spoznalo svoju slabost i veličinu Njegove milosti.
Ramazan je mjesec u kojem se Allahova milost posebno spušta. Mjesec u kojem se brišu grijesi, podižu stepeni i omekšavaju srca. Ove noći nisu obične noći. One su prilika za novi početak.
Zato se večeras zapitaj, dragi brate i sestro: ako se sada ne vratim Allahu dž.š., kada ću? Ako u ovim mubarek noćima ne otvorim svoje srce, kada ću?
Nemoj dozvoliti da te grijesi udalje od Allaha. Neka te upravo oni približe Njemu. I nemoj dozvoliti da te stid ili očaj spriječe da podigneš ruke u dovi. Jer najopasniji grijeh nije samo onaj koji je učinjen, nego onaj zbog kojeg čovjek izgubi nadu u povratak.
Možda je baš ova noć noć u kojoj Allah dž.š. želi ponovo oživjeti tvoje srce, vratiti tvoju nadu i udahnuti novu snagu u tvoju dovu.
Allahu naš Milostivi, nemoj nas lišiti Svoje milosti. Oprosti nam grijehe koje znamo i one koje smo zaboravili. Oživi naša srca nadom i sačuvaj nas od očaja. Vrati nas Sebi iskrenom tevbom i učini da iz ove noći izađemo bliži Tebi nego što smo bili prije. Amin.

