13. NOĆ RAMAZANA: Čuvanje jezika – Put ka čistom srcu i ispravnom imanu

13. NOĆ RAMAZANA
Čuvanje jezika – Put ka čistom srcu i ispravnom imanu

Bismillah, elhamdulillah, vessalatu vesselamu ‘ala Resulillah.

Draga braćo i sestre,

U ovoj mubarek noći Ramazana, želimo se zaustaviti kod jedne od najosjetljivijih, ali i najpresudnijih borbi u životu vjernika, borbi sa jezikom, jer jezik, iako malen, nosi težinu koja često nadmašuje snagu naših ruku, koraka i postupaka, i upravo je on, više nego bilo koji drugi dio tijela, sposoban da podigne čovjeka do Allahovog zadovoljstva ili da ga povuče u kajanje i žalost.

Večerašnja poruka glasi: Stanje našeg jezika često otkriva pravo stanje našeg srca.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno nas je upozorio da mnogi ljudi neće propasti zbog velikih djela koja su učinili, nego zbog onoga što su olahko izgovorili, jer riječ, kada napusti usta, više se ne može vratiti, ali njena posljedica može trajati godinama, ponekad i cijeli život.

Koliko je samo srca ranjeno rečenicom izgovorenom u ljutnji, koliko je porodica uzdrmano riječima koje nisu bile promišljene, koliko je prijateljstava prekinuto zbog tvrdog jezika koji nije htio da se povuče, i koliko je duša izgubilo mir jer nisu znale zaustaviti ono što su osjećale u trenutku slabosti.

Islam nas ne uči da budemo nijemi, ali nas uči da budemo odgovorni, jer vjernik ne govori sve što zna, ne reaguje na sve što čuje i ne odgovara na sve što ga isprovocira, nego bira riječi koje ne ostavljaju rane, koje ne gase nadu i koje ne udaljavaju ljude jedne od drugih.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.”

Ova rečenica je mjera vjere, jer šutnja ponekad nije slabost, nego mudrost, a lijepa riječ ponekad nije samo govor, nego sadaka, ibadet i lijek.

Ramazan traži da posti i naš jezik, da se suzdrži od ogovaranja, potvore, sarkazma, omalovažavanja, svađe i praznog govora, jer kakva je korist od posta stomaka ako jezik ne posti, i kakva je korist od teravije ako se kući vratimo sa riječima koje povređuju najbliže.

Vjernik u Ramazanu uči da prije nego progovori zastane, da prije nego odgovori razmisli, i da prije nego presudi drugome pogleda u svoje srce, jer često ono što nas najviše nervira kod drugih jeste upravo ono što još nismo izliječili kod sebe.

Zato je čuvanje jezika čuvanje imana, čuvanje porodice, čuvanje džemata i čuvanje vlastitog srca, jer srce koje se hrani lijepim riječima ostaje mekahno, a srce koje se truje ružnim govorom vremenom otvrdne.

Allahu naš, očisti naše jezike od riječi koje povređuju, od govora koji dijeli i od šutnje koja krije nepravdu, nauči nas da govorimo istinu s mudrošću, da šutimo kada je šutnja bolja i da naše riječi budu izvor smiraja, a ne razlog boli. Učini da naš jezik bude svjedok dobra na Sudnjem danu, a ne teret koji ćemo nositi. Amin.