6. NOĆ RAMAZANA: Moć dove – kad rob govori, Gospodar odgovara
6. NOĆ RAMAZANA
Moć dove – kad rob govori, Gospodar odgovara
Draga braćo i poštovane sestre,
Večeras govorimo o jednoj od najnježnijih i najvažnijih ibadetskih stvarnosti Ramazana, a to je dova. Ramazan je mjesec u kojem su srca mekša, u kojem su suze bliže očima, i u kojem čovjek lakše osjeti koliko mu je potrebna Allahova blizina i Njegova milost. To je mjesec u kojem čovjek shvati da nema sigurnijeg utočišta od Gospodara i da nema iskrenijeg razgovora od onoga koji vodi sa Allahom dž.š..
Večerašnja poruka je jasna: dova je razgovor duše s Onim koji sve zna, sve čuje i sve može. Kada rob digne ruke prema Allahu dž.š., on ne govori u prazninu niti traži od dalekoga. On se obraća Onome koji ga vidi i prije nego izgovori riječ, koji zna ono što srce skriva i ono što jezik ne uspijeva reći. Allah dž.š. čuje i šapat i misao, i ništa Mu nije skriveno.
Allah Uzvišeni kaže: “I zamolite Me – Ja ću vam se odazvati.” Gafir (Al-Mu’min) 60 ajet
A posebno je dirljivo to što se između ajeta o postu nalazi ajet koji govori o Allahovoj blizini:“A kada te Moji robovi za Mene upitaju, Ja sam doista blizu.” (El- Bekare, 186) Kao da Allah dž.š. poručuje svakom postaču da put do Njega nije dalek i da Mu se ne treba dolaziti posebnim riječima, nego iskrenim srcem. Nije potrebna posebna forma ni savršena dova, nego osjećaj potrebe i pouzdanje u Njegovu milost.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas uči da postoje dove koje se ne odbijaju, a među njima je i dova postača. Mudrost toga je jasna, jer postač cijeli dan živi u saburu i pokornosti. On ostavlja ono što voli radi Allaha, suzdržava se od hrane i pića, ali i od ružnih riječi i postupaka, pa mu se srce pročisti, a njegova dova izađe iz dubine iskrenosti, a ne iz navike.
Možda neko večeras u sebi nosi pitanje zašto ne vidi odgovor na svoje dove. Važno je da znamo, dragi brate i sestro, da odgovor uvijek postoji, ali nije uvijek onakav kakav mi zamišljamo. Allah dž.š. nekad da odmah kako bi rob osjetio Njegovu blizinu. Nekad odgodi da bi povećao našu ustrajnost i oslonac na Njega. Nekad zamijeni boljim, jer On vidi ono što mi ne vidimo. Nekad nas zaštiti od zla koje ni ne primijetimo. A nekad nagradu za dovu sačuva za Ahiret, jer zna da će nam tada najviše trebati ono što smo danas tražili.
Zato čovjek koji dovi nikada nije sam. U samoći mu je dova društvo, u strahu sigurnost, u boli lijek, a u zbunjenosti pravac. Dova podsjeća roba da ima Gospodara koji ga nikada ne zaboravlja i koji mu je bliži nego što misli.
Zato večeras, sa srcima postača, dignimo ruke i uputimo dove za oprost naših grijeha, za smiraj naših srca, za zdravlje naših porodica, za našu djecu i njihovu uputu, za naš džemat i njegovo jedinstvo, za našu domovinu i za naš Ahiret, jer tamo će nam najviše trebati ono što večeras tražimo.
Allahu naš, primi naše dove, podari nam iskrenost u riječima i poniznost u srcu. Daj nam ono što tražimo ako je dobro za nas, a udalji od nas ono iza čega je šteta. Učini naše dove svjetlom na našem putu i učini naše suze dokazom našeg povratka Tebi. Amin, ja Rabbel-‘alemin.