22-23. NOĆ RAMAZANA: Sabr i Allahova blizina – snaga srca u noćima milosti

Draga braćo i sestre,

 

Zbog mog odsustva prethodne noći jer sam bio na iftaru na poziv Generalnog konzulata Republike Turske i Diyanet Canada, večeras ćemo spojiti dvije ramazanske poruke u jednu i podsjetiti se na dvije velike istine koje nose vjernika kroz život: sabr, strpljenje u iskušenjima, i Allahovu blizinu koja nikada ne napušta iskreno srce.

 

Nalazimo se u najodabranijim noćima Ramazana. Ovo su noći u kojima se traži Lejletul-kadr, noći u kojima Allah posebno otvara vrata milosti, oprosta i promjene. Ovo su noći u kojima čovjek zastane i zapita se: koliko je moje srce bliže Allahu, dželle šanuhu, nego što je bilo prije ovog Ramazana?

 

Prva velika lekcija ovih noći je sabr – strpljenje.

 

Život vjernika nije uvijek lagahan. Postoje trenuci kada srce zaboli, kada brige postanu teške, kada čovjek dovi, a odgovor ne dođe onako brzo kako je želio. Upravo tada Allah, dželle šanuhu, uči vjernika jednoj od najvećih snaga vjere.

 

Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, tražite pomoć u strpljenju i namazu. Zaista je Allah sa strpljivima.” (Sura El-Bekare, 2:153)

Sabr nije slabost. Sabr je ostati uz Allaha, dželle šanuhu, i onda kada je teško. Sabr je da čovjek, i kada mu je srce umorno, i dalje klanja, i dalje dovi i i dalje vjeruje. Slab nije onaj ko zaplače. Slab nije ni onaj ko se umori. Slab je onaj ko, kada ga dotakne iskušenje, okrene leđa Allahu, dželle šanuhu. A snažan je onaj ko kaže: “Gospodaru moj, možda ne razumijem uvijek Tvoju mudrost, ali Ti vjerujem.”

Allah obećava posebnu nagradu onima koji su strpljivi: “Zaista će strpljivi biti nagrađeni bez računa.” (Sura Ez-Zumer, 39:10)

 

Pogledajmo sabur Allahovih poslanika. Pogledajmo Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u Taifu kada nije samo odbijen, nego i ranjen. Ipak, nije tražio osvetu, nego je učio dovu za uputu tog naroda. Pogledajmo i Ejuba, alejhi selam, koji je godinama nosio bolest i gubitak, ali nikada nije izgubio nadu u Allahovu milost. Jer sabr znači nositi iskušenje, ali ne dopustiti da iskušenje slomi srce.

Ramazan nas saburu uči svaki dan. Glad nas uči da ne moramo imati sve odmah. Žeđ nas uči da olakšanje dolazi u Allahovo vrijeme. A čekanje iftara nas podsjeća da svaka noć ima svoj sabah.

 

Ali druga velika poruka ovih noći je još dublja – Allahova blizina.

 

Čovjek ponekad misli da je sam. Postoje trenuci kada se umori od života, od briga i od toga da objašnjava ljudima šta osjeća. Nekada se čovjek nasmije pred svijetom, a u sebi nosi teret koji niko ne vidi. U takvim trenucima Kur’an nas podsjeća na jednu veliku istinu.

Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo čovjeku bliži od njegove vratne žile kucavice.” (Sura Kaf, 50:16)

 

To znači da Allah zna naše misli, naše strahove, naše brige i naše noći bez sna. Prije nego što si osjetio bol, Allah ju je znao. Prije nego što si izgovorio dovu, Allah ju je čuo. Prije nego što si se slomio, Allah je znao da ćeš se slomiti. I nije te ostavio. Jer Allahova milost nije nagrada za bezgrješnost, nego utočište za roba koji se iskreno vraća svome Gospodaru.

 

Zato su ove noći posebne. U njima prestajemo biti jaki pred ljudima, a postajemo iskreni pred Allahom, dželle šanuhu. Ne trebaju savršene riječi. Dovoljna je iskrena dova. Dovoljna je suza u sedždi. Dovoljno je da srce kaže: “Allahu moj, trebam Te.”

 

Možda će baš jedna iskrena dova u ovim noćima promijeniti ono što se godinama činilo nepromjenjivim. Možda će baš jedna sedžda biti razlog da Allah, dželle šanuhu, olakša tvoju brigu, uputi tvoje dijete ili otvori vrata koja su se činila zatvorenim.

 

Allahu naš, podari nam sabur koji nas neće udaljiti od Tebe, nego će nas Tebi još više približiti. Smiri naša srca spoznajom da nikada nismo sami. Oprosti naše grijehe u ovim noćima, olakšaj naše brige i učini da izađemo iz ovog Ramazana bliži Tebi nego ikada prije. Amin.