18. NOĆ RAMAZANA: Kur’an – svjetlo koje vodi kroz tamu života

18. NOĆ RAMAZANA
Kur’an – svjetlo koje vodi kroz tamu života

Bismillah, elhamdulillah, vessalatu vesselamu ‘ala Resulillah.

Draga braćo i sestre, večeras ulazimo u osamnaestu noć mubarek Ramazana, mjeseca u kojem je Allah, dželle šanuhu, spustio Kur’an kao najveći dar čovječanstvu. Spustio ga je kao uputu onima koji traže pravi put, kao milost ranjenim srcima i kao svjetlo koje razgoni tamu životnih lutanja.

Uzvišeni Allah kaže: “Mjesec Ramazan je onaj u kojem je objavljen Kur’an kao uputa ljudima i jasni dokazi pravog puta i razlikovanja istine od neistine.” (El-Bekare, 185)

Ramazan je zato mjesec povratka Kur’anu. Jer bez Kur’ana čovjek može imati znanje, ali nema pravca; može imati uspjeh, ali nema smirenosti; može imati imetak i položaj, a ipak osjećati prazninu koju ništa ne može ispuniti.

Večerašnja poruka je jednostavna, ali duboka: onaj ko se čvrsto drži Kur’ana neće zalutati, čak i kada se cijeli svijet oko njega uzdrma.

Kur’an nije samo knjiga koja se uči glasom. To je Allahov govor upućen ljudskim srcima. To je riječ Stvoritelja koja zna gdje te boli, gdje si slab i gdje si izgubio sebe. Zato Kur’an ne dolazi samo da informiše, nego da promijeni čovjeka. Ne dolazi samo da se prouči, nego da se živi.

Uzvišeni Allah kaže: “Zaista ovaj Kur’an vodi onome što je najispravnije.” (El-Isra, 9)

I također kaže: “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima.” (El-Isra, 82)

Koliko puta je čovjek bio umoran, slomljen i opterećen brigama, pa je otvorio Kur’an i osjetio da mu srce postaje lakše. Koliko puta je jedan ajet pokazao put kada je čovjek bio izgubljen. Koliko puta je Kur’an smirio srce koje je bilo uznemireno i vratio nadu duši koja je bila na ivici očaja. To je snaga Kur’ana. Jer dolazi od Onoga koji je stvorio srce i koji najbolje zna njegov lijek.

Ali ponekad tu snagu ne osjetimo. Ne zato što Kur’an nema moć, nego zato što mu prilazimo bez prisutnosti srca. Učimo brzo, mislima smo negdje drugo, a srce ostaje daleko. Zato su učenjaci govorili da srce otvrdne kada se udalji od Kur’ana, jer ništa ne čini čovjeka tako praznim kao život bez Allahove riječi.

Ramazan nas zato poziva da se vratimo Kur’anu. Ne samo da završimo hatmu, nego da dozvolimo da Kur’an završi posao u nama. Ashabi, radijallahu anhum, nisu prelazili na sljedeći ajet dok prethodni ne bi razumjeli i primijenili. Znali su da Kur’an nije ukras na polici, nego putokaz kroz život.

Ako želiš da Allah govori tebi, dragi brate i sestro, otvori Kur’an. Kada ga čitaš, Allah ti se obraća. Kada ga slušaš, tvoje srce se hrani. A kada po njemu živiš, Allah ti otvara vrata koja nisi ni znao da postoje.

Draga braćo i sestre,

Ne dozvolimo da Ramazan prođe, a da naš odnos s Kur’anom ostane isti kao prije. Neka makar jedan ajet večeras dotakne naše srce. Neka makar jedna poruka Kur’ana promijeni naš dan, naš odnos prema ljudima i naš pogled na život.

Allahu naš, učini Kur’an proljećem naših srca, svjetlom naših prsa i lijekom za naše brige. Podari nam da ga razumijemo, da ga zavolimo, da ga učimo sa prisutnim srcem i da po njemu živimo. Učini nas od onih kojima će Kur’an biti svjedok na Sudnjem danu, a ne protivnik. Amin.