15. NOĆ RAMAZANA Tevba: Povratak koji Allah dž.š. voli

Bismillah, elhamdulillah, vessalatu vesselamu ‘ala Resulillah.

 

Draga braćo i sestre u dini-Islamu,

 

Došli smo do sredine Ramazana. To je trenutak kada se čovjek prirodno zaustavi i zapita sebe: gdje sam krenuo i gdje sam sada? Šta sam želio popraviti na početku ovog mubarek mjeseca, a šta sam zaista popravio? Jesam li danas bliže Allahu dž.š nego prve noći, ili sam se umorio na pola puta?

 

Ramazan nije samo niz dana koji prolaze. On je ogledalo u kojem vidimo svoje stanje. U njemu vidimo svoje slabosti, svoje borbe i svoje padove, ali i svoje nade. I baš u ovom trenutku Ramazana dolazimo do jedne od najljepših istina naše vjere, dolazimo do tevbe, iskrenog povratka Allahu dž.š.

 

Večerašnja poruka je jednostavna: tevba nije znak slabosti, nego znak živog srca.

 

Ne postoji insan bez grijeha. Svi griješimo. Ali postoji ogromna razlika između onoga ko grijeh opravdava i onoga ko se pred Allahom zbog njega postidi. Razlika je između onoga ko kaže: “Takav sam”, i onoga ko kaže: “Allahu moj, pogriješio sam, ali znam kome se vraćam.”

Tevba nije samo riječ estagfirulla. Tevba je pokret srca. To je trenutak kada srce omekša i prizna svoju slabost. To je povratak Allahu dž.š. bez izgovora i bez ponosa. Ponekad je to samo jedna iskrena suza koja padne kada niko ne vidi.

 

Allah Uzvišeni se ne umara opraštanjem, ali se čovjek ponekad umori od vlastitih padova. Nekada počnemo misliti da se ne mijenjamo, da smo previše puta pogriješili, da je možda kasno. Ali Kur’an nas podsjeća na veliku istinu:

“O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost. Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti.” (Zumer, 53)

 

Allah dž.š ne voli naš grijeh, ali voli naš povratak. On voli trenutak kada Mu se rob iskreno vrati.

Tevba znači ostaviti grijeh, požaliti zbog onoga što je bilo i odlučiti da se tim putem više ne ide. A čak i ako se ponovo spotaknemo, ne smijemo prestati vraćati se Allahu dž.š.. Jer najopasniji grijeh nije onaj koji je učinjen, nego onaj zbog kojeg čovjek prestane kucati na vrata Milostivog.

 

Šejtan želi da vjerujemo da smo predaleko otišli, da smo previše puta pogriješili i da je naš obraz previše uprljan. Ali Allah dž.š. nam poručuje da ne gubimo nadu u Njegovu milost. Ramazan je mjesec u kojem se vrata tevbe širom otvaraju. Mjesec u kojem Allah spušta Svoju milost i kao da nam Ramazan poručuje: “Vrati se, bez obzira koliko si daleko otišao.”

 

Dok srce kuca, vrata nisu zatvorena. Dok možeš izgovoriti: “Allahu moj”, još nisi zakasnio.

Možda nisi onakav kakav si želio biti na početku Ramazana. Možda si planirao učiti više Kur’ana, klanjati više namaza, imati više smirenosti. Možda si posustao. Možda si pao. Ali večeras je nova prilika. Allah dž.š. ne broji samo naše padove, On gleda naše povratke.

Ramazan nas uči da svaki dan može biti novi početak. Svaka noć može biti nova stranica. Svaki iskreni istigfar može obrisati teret koji smo dugo nosili.

 

Zapamtimo braćo i sestre: srce koje se kaje nije slomljeno, ono je živo. Ono se bori, ono se vraća, a Allah voli srce koje Mu se vraća.

 

Gospodaru naš Milostivi, primi našu tevbu prije nego što stanemo pred Tebe bez mogućnosti povratka. Očisti nas od grijeha koje nosimo godinama, od onih koje ljudi znaju i od onih koje samo Ti znaš. Podari nam snagu da ostavimo ono što nas udaljava od Tebe i hrabrost da priznamo svoje slabosti pred Tobom.

Učini da se ovaj Ramazan završi sa srcima koja su čišća, poniznija i bliža Tebi nego što su bila na njegovom početku. Amin.