14. NOĆ RAMAZANA- Iskrenost (Ihlas): Djela koja Allah prima

14. NOĆ RAMAZANA
Iskrenost (Ihlas): Djela koja Allah prima

Bismillah, elhamdulillah, vessalatu vesselamu ‘ala Resulillah.

Draga braćo i sestre,

Ulazimo u četrnaestu noć Ramazana. Dani prolaze, noći se smjenjuju, a mi se približavamo sredini ovog mubarek mjeseca. I večeras sebi moramo postaviti jedno tiho, ali teško pitanje: za koga mi zapravo radimo ono što radimo?

Jer ima djela koja su velika pred ljudima, ali mala kod Allaha. I ima djela koja niko ne primijeti, ali su kod Allaha dž.š. teška poput planine. Razlika između njih zove se ihlas – iskrenost.

Večerašnja poruka je jasna: Allah dž.š. ne gleda koliko radimo, nego za koga radimo. On ne gleda u veličinu djela, nego u istinu srca.

Ihlas je skriven. Ne vidi se na licu. Ne mjeri se dužinom dove, jačinom glasa, brojem objava ili pohvala. Ihlas je stanje srca koje zna kome se obraća, kome polaže račun i od koga očekuje nagradu. Zato je naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da se djela vrednuju prema namjerama. Ista sedžda može nekoga uzdići do visokih deredža, a drugoga ostaviti praznim. Ista sadaka može biti svjetlo ili samo trenutak ljudske pohvale.

Koliko je ljudi klanjalo, ali nisu omekšali. Koliko je ljudi davalo, ali su ostali nemirni. Koliko je ljudi učilo Kur’an, ali nisu postali blaži prema drugima. Ne zato što su ibadeti slabi, nego zato što je srce bilo podijeljeno, malo radi Allaha, a malo radi ljudi; malo radi ahireta, a malo radi slike o sebi.

Iskrenost boli ego. Ona ga smanjuje. Ego želi da bude viđen i potvrđen. Iskreno srce želi samo da bude primljeno. Iskrenost ne pita: “Jesam li primijećen?” nego pita: “Jesam li primljen?” Ne pita: “Šta ljudi misle?” nego: “Da li je Allah dž.š. zadovoljan?”

Zato su najljepša djela ona skrivena: suza u noći dok svi spavaju, sadaka bez imena, dova bez svjedoka, oprost bez objave. To su djela koja nemaju publiku, ali imaju težinu na Sudnjem danu.

Ramazan nas uči da čistimo svoja djela, ne samo od grijeha, nego i od pretvaranja. Jer pretvaranje daje kratki aplauz, ali oduzima vječnost. A iskrenost, makar bila mala, donosi smiraj koji dolazi od Allaha i bereket koji ostaje.

Ihlas znači da bi isto djelo radio i da te niko ne vidi. Da bi isto klanjao i kada nema publike. Da bi isto dao i kada nema priznanja. Da bi isto oprostio i kada ti niko ne kaže “bravo”.

Zato večeras zastanimo i pitajmo sebe: Da li bih ovo uradio da niko ne zna osim Allaha dž.š.? Da li bih isto učinio da nema pohvale?
Ako je odgovor da, to je put. Ako nije, to nije osuda, to je prilika. Prilika da popravimo srce prije nego popravimo djelo.

Možda su naša djela mala, ali ako su iskrena, Allah ih uzdiže. Jer na Sudnjem danu neće nas spasiti ono što je bilo viđeno, nego ono što je bilo primljeno.

Gospodaru naš voljeni, očisti naše nijjete od svake primjese. Sačuvaj nas pretvaranja, želje za priznanjem i skrivenog ponosa. Učini da radimo samo radi Tebe i primi od nas i ono malo kada je iskreno. Amin.