7. NOĆ RAMAZANA – Sabur, snaga strpljenja i ljepota karaktera

7. NOĆ RAMAZANA

Sabur, snaga strpljenja i ljepota karaktera

Draga braćo i poštovane sestre,

Večeras govorimo o jednom ibadetu koji je težak na duši, ali izuzetno vrijedan kod Allaha, govorimo o saburu. Jer Ramazan nije samo mjesec u kojem učimo kako da ne jedemo i ne pijemo, nego mjesec u kojem učimo kako da ne reagujemo odmah, kako da ne uzvratimo odmah, kako da sačuvamo jezik kada najviše gori i kako da sačuvamo srce kada ga život pritisne umorom, brigama i iskušenjima.

Večerašnja poruka je jednostavna, ali duboka: sabur nije slabost, sabur je snaga vjernika i ukras lijepog ahlaka. Slab je onaj ko se raspadne na prvu provokaciju, ko se slomi na prvu nepravdu, ko izgubi kontrolu čim ga život dotakne. A jak je onaj ko, i kada ga zaboli, zna gdje da se vrati; i kada ga pritisne, zna kome da se osloni; i kada mu se srce uzburka, zna kako da ga spusti pred Allahom.

Sabur nije puko trpljenje koje se pretvori u šutnju bez smisla. Nije ni pasivno čekanje da se stvari same poprave. Sabur je svjesna, aktivna snaga: da ustraješ u ibadetu i kada nemaš raspoloženja, da se suzdržiš od grijeha i kada je iskušenje blizu, i da prihvatiš Allahovu odredbu bez očaja i gubljenja nade. Jer vjernik ne kaže: “Zašto ja?” nego kaže: “Allahu moj, pomozi mi da ovo nosim kako Ti voliš.”

Allah Uzvišeni kaže: “Allah je, doista, sa strpljivima.” (El-Bekare, 153)
I to je, braćo i sestre, jedna od najvećih časti na dunjaluku. Jer kada je Allah s tobom, onda teškoća nije kraj, tuga nije vječna, a iskušenje nije besmisleno. Tada ono što te boli postaje stepenica, a ono što te slama postaje razlog da se uzdigneš.

Ramazan je najveća škola sabura. Postiš kada te niko ne vidi. Učiš Kur’an kada si umoran. Klanjaš teraviju kada je tijelo teško. Suzdržavaš jezik, pogled i misli. Pokušavaš biti blag u kući, na poslu, u saobraćaju, među ljudima. I boriš se sa navikama koje su godinama rasle. Ništa od toga ne opstaje bez sabura.

I zato ko u Ramazanu pobijedi sebe, pobijedio je najopasnijeg neprijatelja, jer najveći neprijatelj čovjeka nije svijet oko njega, nego nemir u njemu.
Učenjaci su govorili o tri vrste sabura: sabur u pokornosti, sabur u ostavljanju grijeha i sabur u Allahovoj odredbi. I zapamtite: sabur u odredbi ne znači da čovjek ne plače, nego da ne izgubi vjeru; ne znači da se ne slomi, nego da se ne preda očaju; ne znači da ga ne zaboli, nego da ga bol ne udalji od Allaha.

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: “Strpljenje je svjetlost.” (Sahih Muslim)
I rekao je: “Ko se trudi da bude strpljiv, Allah će mu podariti strpljenje.” (Buhari i Muslim)
Allah dž.š. obećava: “Samo će strpljivima biti isplaćena nagrada bez računanja.” (Ez-Zumer, 10)

Zato sabur nije za slabiće, sabur je za one koji vjeruju u Džennet, u Allahovu pravdu i u istinu da poslije svake noći dolazi sabah, makar noć bila duga.

Allahu naš, oprosti našu slabost i podari nam sabur u svim situacijama. Učini nas ustrajnima u ibadetu, jakima pred grijehom, smirenima u iskušenjima, i ulij u naša srca tihu snagu strpljenja koja nas približava Tebi i čini ljepšima prema ljudima. Amin.