Posted by admin1

Priča: Čovjek i četiri žene

Imao čovjek četiri žene. Prva ga voljela, pazila, hajr želila, bio joj draži nego sama sebi. Nije na sebe uopšte mislila, samo je željela dobro svome mužu i sve bi učinila da je njemu dobro ne tražeći za sebe ništa. Bila je to prava iskrena ljubav. No, sva ta dobrota od nje nije naišla na prijem kod njega. On nju nije volio, bježao je od nje, izbjegavao je i zapostavljao. Davao joj minimum ili još manje tako da je bila slaba, napaćena i tužna…

Drugu je volio više od prve i kad je god mogao da vrijeme prve provede sa drugom rado je to činio. Radostan je bio kad se sa njom druži i kad nije bio kod nje često je na nju mislio, očekivao kad će ponovo da sa njom sjeli i bude u njenom zanimljivom društvu.

Treća mu je bila draža od prve i druge zajedno. Sav je život posvetio njoj. Briga i strah za nju da joj se šta ne desi, da joj šta ne fali nisu ga napuštali nikada. Volio ju je više od samog sebe.Sve što bi zaradi i stekni njoj bi daji. Svaki, eventulani bol i nedaća koja je zadesi volio bi da je on lično podnese nego ona. Teško je naći primjer tako iskrenoj i jakoj ljubavi.

Četvrta je, opet, bila u srcu, u mislima, u željama, u snovima, na jeziku, u planovima. Borio se neumorno za nju da je postigne, da je sačuva, da je ne izgubi. Bio je neumoran da joj služi i bude u hizmetu. Sve je podnosio za njenu ljubav. Nije mu bilo teško zbog nje ni poraniti ni zakasniti. A kad zadobije njenu naklonost bivao je najsretniji čovjek i osjećao se najmoćnijim među svojim rivalima. Bio je jednostavno nezasit nje i svo vrijeme i energiju bi najradje trošio na nju rađe nego na sve tri druge, koje je bio spreman i zapostaviti zbog nje. Bila je to strastvena i slijepa ljubav.

Kad se našem ženjeniku život izmakao i edžel primakao osjeti tugu rastanka sa svojim ženama, pa im se obrati u želji da i dalje ostanu sa njim pitajući ih: Drage moje, znate koliko sam vas volio i o vama se brinuo i nikada se sa vama ne bih rastajao da je kako bi ja htio, ali osjećam da sam na samrti hoćete li sa mnom u kabur da ne budem sam i bez vas?

Prva mu je rekla; Dragi moj, uvijek sam te iskreno voljela i bio si mi draži od mene same ja ću stobom u kabur . Meni život bez tebe nije potreban. Živjela sam s tobom i za tebe. Neću te nikada napustiti. Tada je bio načisto ko mu je iskreni prijatelj i osjetio je bolno kajanje što joj je zulum činio i zapostavljao je posvećujući vrijeme drugima, ali vremena nije više bilo za ispravke.

Druga mu je rekla; Dragi moj, bio si mi dobar sa tobom mi ništa nije falilo. Volio si me a i ja sam te voljela.Mnogo češ mi nedostajati u životu i rado ću te se sjećati po dobru, ali nemogu stobom u kabur , halali dragi moj.

Treća mu odgovori; Moj dragi, bilo mi je zabavno sa tobom, faliće mi tvoje društvo, ali kad preseliš ja ću potražiti drugog za druženje, jer život mora da teče svojim tokom, žao mi je, ali ćeš u kabur sam bez mene.

Četvrta mu je odgovorila; Habibi, kako si me samo pazio, volio i oko mene letao, ali što se tiče kabura u njega češ bez mene, a ja ću čim tebe ukopaju da se preudam za drugoga. Život je takav. Još ćeš biti pitan što si se zbog mene ogrješio prema drugima posebno prema tvojoj prvoj hanumi. Nikakvu samilost nije pokazala prema onome koji joj je najbrižnije služio. Bila je okrutna i bezosjećajna.

Prva žena su mu dobra djela koja će sa njim u kabur a koje je zanemarivao.
Druga su njegova familija i rodbina.
Treća su prijatelji i poznanici.
Četvrta je njegov imetak za koji se smarao, polagaće račun a drugi će ga uživati.

Saff – br.339