Osam stvari

Jednog dana upita Belhi svog učenika: ”Otkad se mi družimo?” Učenik reče: ”Već trideset godina.” Belhi upita: ”Šta si za ovo vrijeme naučio od mene?” Učenik mu odgovori: ”Naučio sam od tebe osam stvari.” Belhi se začudi: ”Tolike godine sam proveo sa tobom, a ti kažeš da si od mene naučio samo osam stvari?! Kad je tako, reci mi šta si zapamtio.”

Prvo, posmatrao sam svijet i vidio da svako ima svoju ljubav kojoj pridaje veliki značaj. Ona je sa njim sve dok on ne ode u kabur. Zato sam odlučio da mi ljubav budu moja dobra djela, koja će sa mnom unići i u mezar i koja me nikad neće napustiti.

Drugo, razmišljao sam o Allahovom ajetu: ‘Onaj ko se bude bojao momenta kada će pred Allaha stati i dušu svoju od strasti bude uzdržavao, Džennet će njegovo boravište biti.’ Vidio sam da je u ovom ajetu spas i potrudio sam se da spriječim strasti da rade šta hoće i tako sam postao stabilan u pokornosti Allahu.

Treće, gledao sam svijet oko sebe. Svako ima nešto vrijedno što čuva u svom koferu. Ja pogledah u ajet: ‘Sve što vi imate – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je.’ Pa kad god sam našao priliku da nešto vrijedno imam, ja bih to (poklonio) usmjerio da bude na Allahovom putu, jer ću to sigurno kod Njega naći.

Četvrto, gledao sam koliko ljudi pridaju važnost imetku, porijeklu i ugledu. To im je mjerilo međusobnog uvažavanja. Shvatio sam da od toga nema ništa, na što me je uputio ajet: ‘Najplemenitiji među vama je onaj ko je najsvjesniji Allaha.’ Vidio sam da je kantar (mjera) uvažavanja takvaluk (svijest o Allahu), a ja volim da sam plemenit kod Allaha.

Peto, vidio sam da ljudi jedni druge napadaju, vrijeđaju, potvaraju, ogovaraju, kleveću. Izučavao sam razloge svega toga i vidjeh da je u pitanju zavidnost. To mi Kur’an reče: ‘Otkud ljudima pravo da raspolažu milošću Allahovom? Pa Mi im dajemo sve što im je potrebno na ovome svijetu.’ I zbog toga sam napustio zavidnost.

Šesto, razumljivo mi je bilo da se ljudi međusobno ne podnose i da se mrze, ali nisam mogao shvatiti da sin mrzi svoga oca i majku, brat svoga brata, muž svoju ženu. Zašto? Umišljenost mi nije dala da čujem Allahov govor: ‘Šejtan je uistinu vaš neprijatelj, pa ga takvim smatrajte.’ Vidjeh da je šejtan taj koji čini da se sa ljudima svađam, da ih mrzim, pa sam mu se suprostavio i počeo voljeti svakoga.

Sedmo, ima ljudi koji bi voljeli da imaju sva bogatstva, a da ne daju zekat. Nisu svjesni da će zbog toga biti poniženi još na ovome svijetu. Zatim pogledah u ajet koji kaže: ‘Na zemlji nema nijedno biće a da ga Allah ne hrani.’ I ja sam jedno od bića kome Allah nafaku daje, pa me ne zanima šta ko i koliko ima. Pa se posvetih Allahu, a ne ljudima.

Osmo, vidio sam ljude kako se oslanjaju na stvoreno; jedan na trgovinu, drugi na posao, treći na prijatelje. Ja se vratih Allahu, Koji kaže: ‘A onome koji se na Allaha oslanja, On mu je Dovoljan.’