Svojstva koja treba imati i razvijati

Svojstva koja treba imati i razvijati
Iz knjige: POUKE O MORALU I BOGOBOJAZNOSTI, hadži Derviš Spahić

1. Težnja za poštenom (halal) zaradom i izdržavanjem
Ko želi da njegova zarada bude poštena i halal, treba da se čuva sljedećeg:
da bez opravdanja ne kasni na bilo koju dužnost;
da svojim radom nikoga ne uznemirava;
da mu je namjera sačuvati sebe i svoju porodicu od harama; a ne po svaku cijenu povećati imetak i podići standard;
da ne pretjeruje u poslu i
da ne smatra da je nafaka samo od njegovog rada nego od Allaha dž. š.
Ebu-l-Lejs es-Samarkandi, autor djela „Tenbihu-l¬-gafilin“ preporučuje još i sljedeće:
posao koji radimo treba da bude po islamskim propisima dozvoljen,
u poslu ne smijemo varati i obmanjivati,
ne smije se krivo mjeriti,
prilikom kupoprodaje ne smije se krivo zaklinjati,
ne smije se prisvajati ono što je tuđe,
nikome se šteta nanositi ne smije;
ne smije se postupati grubo sa stokom koja radi niti se ona smije premarati.
Izdržavati sebe i svoju porodicu poštenom zaradom je nešto najbolje i najljepše i to je temelj svakog hajra i napretka.

2. Strpljivost (sabur)

Strpljivost je izvanredno cijenjeno i pohvalno svoj¬stvo. O strpljivosti se govori na mnogo mjesta u Kur’ani¬-kerimu. Ovdje ćemo, međutim, navesti samo dva kur’an¬ska citata o strpljivosti, jer je i to sasvim dovoljno da se ukaže na vrijednost ove osobine i njenu cijenu kod Allaha dž. š.:
– „Uistinu onaj ko je strpljiv i oprašta čini velika djela.“ (Eš-Šura, 43).
– „Zaista ćemo vas staviti na kušnju strahom, gla¬đu, umanjivanjem imetka, života i plodova. Obraduj (Mu¬hammede) strpljive koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kažu: „Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraćamo. To su oni na kojima je zadovoljstvo i milost njihova Gospodara i to su oni koji su upućeni na pravi put.“ (El-Bekare, 155-157).
O ovoj lijepoj osobini postoji i veliki broj hadisi¬-šerifa. Navešćemo samo četiri:
– „U saburu je ovosvjetsko i ahiretsko dobro. Strp¬ljivost je ključ spasa.“
– „Strpljivost je u odnosu na iman kao glava u od¬nosu na tijelo. Nema pravog vjerovanja ko nema sabura.“
– „Koga zadesi kakva materijalna nezgoda ili nešto slično, pa to podnese (osaburi) strpljivo i nikome se ne potuži, sigurno će mu Allah dž. š. oprostiti male grijehe.“
– „Najveći je junak onaj ko sebe savlada kada se naljuti, a najbliži Allahu dž. š. je onaj ko oprosti, a ima mogućnost da kazni.“

3. Zahvalnost (šukr)

Allah dž. š. veoma cijeni one koji su Mu zahvalni. On je u Kur’ani-kerimu rekao: „Ako budete zahvalni, si¬gurno ću vam povećati (nagrade).“ (Ibrahim, 7).
Muhammed a.s. je rekao: „U koga se nađu ova dva svojstva, Allah dž. š. će ga upisati među svoje zahvalne i strpljive i Bogu odane ljude, a u koga se ne nadu neće ga upisati među njih. Ko u pogledu vjerovanja gleda u boljega od sebe (u pobožnijeg od sebe) pa se u njega ugleda i počne raditi kako on radi, i ko gleda siromašnijeg od sebe pa Allahu dž. š. zahvali na svom imetku.“

4. Nada (redža’)

Staro, ali uvijek savremeno pravilo islamskog učenja da život jednog muslimana treba da se stalno odvija „iz¬među straha i nade“, usmjerava muslimana u, zaista, po¬zitivnom pravcu. Ono čas uči da čovjek nikada ne smije gubiti iz vida šta ga sve može snaći, kakvu sve kaznu može iskusiti ukoliko ne postupa u skladu sa Božijim za¬povijedima, ali to nas pravilo istovremeno uči da čovjek, ma koliki grešnik bio, nikada ne smije gubiti nadu u Božju milost, u Njegov rahmet. Ako to ima na umu, onda se pravi musliman nikada neće naći u stanju oholosti, ni¬kada se neće toliko zaboraviti da ne misli o svojim po¬stupcima i njihovim mogućim posljedicama, ali isto tako on se nikada neće naći ni u stanju očajanja ni izgublje-nosti, beznađa i bezizlaznosti.
Od kolike je važnosti ova odgojna crta za unutrašnji mir i pravu orijentaciju muslimana, najbolje nam doka¬zuje Kur’ani-kerim;
– „… Ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno oprostiti sve grijehe. On zaista mnogo prašta. On je zaista premilostiv.“ (Ez-Zumer, 53).
– „… On (Ibrahim a.s.) reče: Nadu u milost svoga Gospodara mogu izgubiti samo oni koji su zabluđeni.“ (El-Hidžr, 56).
A malo je odraslih muslimana koji nisu čuli za onaj hadisi-šerif čiji prijevod glasi: – „Moje zauzimanje pred Allahom dž. š. na Sudnjem danu biće za teške grešnike moga ummeta.“
Poslije ovih kur’anskih ajeta i ovog hadisi-šerifa, još jasniji će nam biti smisao i suština islamskog učenja da se život pravog muslimana mora odvijati, tokom čitavog svoga trajanja, „između straha i nade“ tj. između straha od kazne koju možemo zaslužiti svojim postupcima koji su u suprotnosti sa islamskim učenjem i nade u Allahovu milost, pa ma koliki grešnici bili. Ovo nas uči, također, da ne smijemo dozvoliti da nas zadesi teška nesreća, da nas ugrabi smrt, a da nismo izvršili iskreno pokajanje koje u životu muslimana zauzima veoma važno mjesto. To je ona tevba koja nam pruža krajnju nadu i moguć¬nost da očišćeni u svojoj duši i svojoj svijesti napustimo ovaj prolazni život, ovaj prolazni svijet.

5. Zadovoljstvo (rida’)

I dan-danas se može čuti, od starijeg svijeta pogoto¬vo, da nije bogat onaj ko ima mnogo imetka, mnogo nov¬ca, nego onaj ko je zadovoljan onim što mu je dao dragi Bog.
Život svakodnevno potvrđuje ovu mudrost, ovu veliku i staru istinu. Svi smo svjedoci da među vrlo bogatim lju¬dima ima onih koji su nezadovoljni, nesretni, gladni i pohlepni i, obrnuto, među siromašnim mogu se lahko naći ljudi koji su zadovoljni i sretni, koji su darežljivi, koji nisu gladni i zavidni. Biti zadovoljan onim što ti je dao dragi Allah dž. š. uistinu je velika sreća i veliki Njegov dar, veći od bilo kakvog bogatstva bez zadovoljstva. Jer, malo šta ima tako vrijedno i lijepo kao mir u duši i srcu. A jedan od glavnih uslova da čovjek zadobije taj mir u svom srcu jeste upravo unutrašnje zadovoljstvo.
Pravom muslimanu nije nimalo teško zadobiti unu¬trašnji mir. U suretu „Et-Tevbe“, 51. ajet, u pri¬jevodu glasi: „Reci (Muhammede) nas će zadesiti samo ono što nam je Allah odredio. On je naš prijatelj. Neka se vjernici oslanjaju na Boga.“
Muhammed a.s. je rekao: „Nije bogat onaj ko ima mnoštvo imetka, bogat je onaj čija je duša bogata“. (Mu¬hammed Arif, Binbir hadis, hadis br 678). A prijevod 402. hadisa, u istoj zbirci, glasi: „Zahvaljivati Allahu na Njegovim blagodatima znači obezbijediti njihovo trajanje.“

6. Pouzdanje u Allaha dž. š. (tevekkul)

Pouzdanje u Allaha dž. š. predstavlja dragocjeno svoj¬stvo koje ukrašava čitavo biće pravog vjernika. To nije nikakvo fatalističko učenje ili shvaćanje života. Naprotiv, to je realnost, duboka i smirena realnost, iza koje stoji naše vjerovanje, naše čvrsto ubjeđenje, naš napor i trud. Jer musliman ima puno pravo na pouzdanje u Allaha dž. š. tek onda kada je on sam, sa svoje strane, učinio sve što je mogao učiniti. Veoma je poznat i vanredno pou¬čan slučaj jednog Arapa koji je došao u Medinu, da nešto upita Resulullaha. Po prašini na odjeći Pejgamber je za¬ključio da je taj čovjek stranac, pa ga je upitao gdje mu je deva. Kada je došljak odgovorio da je devu prepustio Božjem tevekkulu, Pejgamber je izgovorio ove riječi: „Kajjid ve tevekkel“! (Binbir hadis, hadis br. 602), a to znači: „Sveži pa se onda osloni na Boga“, tj. tek kada čovjek sa svoje strane učini ono što može, tek tada ima pravo da se oslanja na Allaha dž. š. i da s pravom polaže nadu u Njegovu pomoć, Njegovu zaštitu.
U Kur’ani-kerimu ima mnogo mjesta gdje se govori o tevekkulu:
– „… odluka pripada samo Allahu. Na Njega se os¬lanjam i neka se u Njega uzdaju oni koji žele da se uz¬daju.“ (Jusuf, 67).
– „… Reci, meni je dosta samo Allah! U Njega se uzdaju oni koji traže oslonac.“ (Ez-Zumer, 38).
– „Ko se pouzda u Allaha – pa On mu je dovoljan.“ (Et-Talak, 3).
– „Pouzdajte se u Allaha ako ste pravi vjernici.“ (El-Maide, 23).
– „Kada se na nešto odlučiš – osloni se na Boga! Zaista Allah voli one koji se oslanjaju na Njega.“ (Alu ‘Im¬ran, 159).
Ovo je samo nekoliko navoda iz Kur’ani-kerima. Iako o ovom zaista nije potrebno dodavati više ništa, završiće¬mo ipak sa još jednim hadisi-šerifom iz Muhammed Ari¬fove zbirke „Binbir hadis“. Ovaj hadis nosi redni broj 845, a njegov prijevod glasi: „Ko želi da bude najjači čov¬jek, neka se oslanja na Allaha.“

(Nastaviće se)