Da li živiš za islam?

IslamBosna.ba – Jesmo li i mi hrabri u branjenju imena i poruke Božijeg Poslanika? Da, vrlo lahko nam je glasno uzvikivati kako smo spremni da umremo za Poslanika, ali jesmo li također spremni da živimo za njega? Glasno uzvikivanje da volimo Poslanika nije dovoljno. Da li slijedimo i njegov sunnet s takvim žarom? Da li smo posvetili čitav život poruci islama?
Kako divna priča, da jedan desetogodišnji dječak bude od prvih koji su prihvatili islam, a poslije toga postane jedan od najvećih islamskih lidera i zaštitnika. Jedan od četverice pravednih halifa Alija ibn Ebu Talib je bio Poslanikov, s.a.v.s., rođak koji je bio oženjen Poslanikovom kćerkom Fatimom. Alija je bio borac za islam, mudri savjetnik i odani sljedbenik u ranim godinama dok se islam uspostavljao na Arapskom poluotoku. Također je važno da je u svom ranom životnom dobu živio kao član Poslanikovog domaćinstva. Jednom prilikom je bio čak spreman i ponuditi svoj život radi Allahovog Poslanika.

Alija je rođen oko 599. godine. Njegov otac je bio Poslanikov amidža i član moćnog plemena Kurejš. Poslanikov otac je umro malo prije nego mu je rođen sin, a poslije toga je Poslanik, s.a.v.s., izgubio i majku, a i djeda dok je još bio dijete, tako da je brigu o njemu preuzeo njegov amidža Ebu Talib. Kad je Muhammed, s.a.v.s. stasao u mladića, oženio se Hatidžom, a pet godina kasnije se rodio njegov amidžić Alija. Muhammed, s.a.v.s. je postao njegov skrbnik i imat će veliki utjecaj u njegovom kasnijem životu.

Mogli bismo naširoko pisati o Alijinom životu, o njegovom prihvatanju islama, a zatim o njegovoj velikoj ulozi koju je imao dok se islam uspostavljao. Mogli bismo govoriti dalje i o ulozi koju je odigrao nakon Poslanikove smrti, vjerno pomažući Ebu Bekra i druge vođe muslimana prije nego su i njega pozvali da preuzme vođstvo. Mogli bismo govoriti i o njegovoj ulozi halife i načinu na koji je držao muslimane zajedno prije nego su ga ubili u 62. godini života.

Međutim, ovdje nam je od veće važnosti Alijino putovanje u islam i način na koji nas to putovanje može podučiti i pomoći nam da i sami budemo bolji muslimani.

Prva stvar koju treba primijetiti je da je o Aliji, još dok je bio dječak, skrbništvo preuzeo Muhammed, s.a.v.s., te da je bio odgajan u njegovoj kući. Ovo je smanjilo finansijski teret s leđa Ebu Taliba koji je imao jako veliku porodicu. Ali to je imalo i drugi utjecaj. Znači da je dječak bio odgajan u atmosferi čestitosti i molitve. Iako tad nije počela objava Kur´ana, Muhammed, s.a.v.s. je bio čestit i religiozan čovjek koji je među stanovnicima Mekke bio poznat kao El-Emin, Povjerljivi, te je navikao na česte periode molitve i posta. Dječak se naučio dobroti od svog rođaka, a naučio je i vjerovati njegovim riječima.

Kad je Aliji bilo deset godina, Muhammed, s.a.v.s. je primio prvu objavu. Vidjevši svog rođaka i Hatidžu u molitvi, dječak ih je upitao šta rade. “Obožavamo Jedinog Allaha”, rečeno mu je, i Muhammed, s.a.v.s. mu je na jednostavan način objasnio islam. S mudrošću koju rijetko nalazimo u tako ranim godinama Alija je odgovorio da mora o tome razmisliti te je otišao da razmišlja o onome što je čuo i vidio. Sljedećeg jutra se vratio s čvrstom odlukom i prihvatio je islam. “Moje oči su osjetljive i moje noge su krhke”, rekao je, “ali ja ću biti uz tebe, Allahov Poslaniče.”

Dakle, ne samo da je dječak odrastao u Poslanikovoj kući, već je i sam donio odluku da prihvati islam. Nije to uradio odmah kad mu je rečeno, kao što bi mnogi dječaci njegove dobi uradili, već je prihvatio islam svojim umom i srcem. Da li je nama muslimanima potreban primjer desetogodišnjeg dječaka da nas poduči da bismo trebali svakog dana učiniti islam našim i izgovoriti šehadet ne samo našim usnama, već također i našim umom i srcem?

Nakon što je prihvatio islam, Alija je bio hrabar i srčan u njegovoj odbrani. Jednom prilikom je rizikovao svoj život tako što se pretvarao da je Poslanik i spavao u njegovom krevetu da bi osujetio zavjeru Mekkelija da ubiju Poslanika, tako da Muhammed može otići u sigurnu Medinu. Alija je također bio i istaknuti i borac za islam, postavši prvak u bici na Bedru i učestvujući u gotovo svim Poslanikovim bitkama. Poslanik, s.a.v.s. je javno hvalio Aliju i dao mu je ruku svoje kćerke Fatime.

Jesmo li i mi hrabri u odbrani imena i poruke Božijeg Poslanika? Da, vrlo lahko nam je glasno uzvikivati kako smo spremni da umremo za Poslanika, ali jesmo li također spremni da živimo za njega? Glasno uzvikivanje da volimo Poslanika nije dovoljno. Da li slijedimo i njegov sunnet s takvim žarom? Da li smo posvetili čitav život poruci islama?

Nakon što je prihvatio islam putovanje mladog Alije kao muslimana je tek započelo. On će učiti svakog dana kroz ostatak svog života šta znači islam. Lahko je nama izgovoriti jezikom da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, ali živjeti tu izjavu je druga stvar. Čitav svoj život je Alija rastao kao musliman, postao Allahov rob, ne samo na riječima, već i u načinu na koji je živio svoj život.

I mi, također, trebamo rasti kao muslimani svaki dan. Bez obzira na to da li smo rođeni kao muslimani ili smo kasnije postali muslimani, moramo se boriti svaki dan da živimo kao muslimani. Svako može naglas izvikivati riječi, osuđivati napade na muslimane ili dokazivati neistinitost tuđih stavova ili govoriti drugima kako da se ponašaju. Živjeti kao pravi musliman koji je posvećen molitvi i blagostanju naše braće i sestara i bezgranično pažljiv na riječi i primjer našeg voljenog Poslanika, s.a.v.s., je životni zadatak. Neka nas primjer jednog desetogodišnjeg dječaka Alije ibn Ebu Taliba potakne na veličinu i pomogne nam da postanemo, ako Bog da, pobožni Allahovi robovi.

Napisao: Idriz Teufik,