Hutba Reisu-l-uleme u Potočarima
Sarajevo, 11. juli 2014. (MINA) – Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović danas je imamio džumu namaz i održao hutbu u Memorijalnom centru u Potočarima. Nakon džume i ikndije namaza, Reisu-l-ulema je predvodio dženazu namaz za 175 identificiranih bošnjačkih žrtava srebreničkog genocida.
MINA u cijelosti prenosi hutba Reisu-l-uleme u Memorijalnom centru u Potočarima, 11. jula 2014., odnosno 14. ramazana 1435. godine po Hidžri.
– Hvala pripada samo Allahu.
Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i uputu tražimo.
Njemu se utječemo od ružnih djela naših.
Molimo Ga da nam omili činjenje dobra.
Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može dovesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti. Njegovo je sve i Njemu se sve vraća. Svi će pred Njegovim sudom stati i o onome što su činili odgovarati.
Svjedočimo da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik. Svjedočimo da je Allahovo obećanje istina, susret s Njime istina, a vakti-sahat, bez sumnje, već određen. Vjerujemo da će Allah proživjeti one u kaburima.
Naš Stvoritelj, Koji nas je stvorio i sazdao ovaj svijet, objavio je ljudima:ولا تستوي الحسنة و لا السيئة „Dobro i zlo nisu isto“.
Ramazan je blagi mjesec. Njegova ljepota i blagodati u dušama vjernika oslikavaju najljepši mozaik duhovnosti. U ovim odabranim i blagim danima, osluškujemo ljepotu kur’anskih riječi, koje se blagotvorno spuštaju na naša osjetila i oplemenjuju nas.
Istovremeno, ta kur’anska riječ opominje one čija su srca živa i koji tragaju za smislom i istinom. Zato postimo. U strpljivosti posta tražimo snagu da zakoračimo naprijed, da za sobom ostavimo svoje terete, i lakše i teže, griješne misli i loša djela. Okrenimo svoja lica Milostivom Gospodaru! Tražimo Njegovu pomoć i zaštitu od zlih ljudi i njihovih zlih djela.
Oslonac tražimo u bratu i sestri, s kojima dijelimo blagodati vjere i svakodnevne tegobe što nas pritišću. Koračati moramo, ako hoćemo da opstanemo. Takav je dunjalučki život. I takav je svijet od kako ga je Allah stvorio.
Braćo i sestre, prijatelji, roditelji, djeco i rodbino dobrih bosanskih šehida.
Danas, jedanaestog jula 2014. godine, okupili smo se u Potočarima istim povodom kao i toliko puta do sada.
Ovdje smo da izvršimo našu obavezu, da klanjamo dženazu i položimo u zemlju kosti koje smo sakupili nakon dugih devetnaest godina od Genocida.
I ove godine smo ovdje iz duga prema onima koje su otrgli iz naših života, koje su nevine pobili najstrašnijom smrću. Naš bol je do neba veliki i u bolu provodimo ove dunjalučke dane.
Danas kosti naših najmilijih vraćamo u zemlju, od koje su i stvorene. Danas se prisjećamo i slika užasa koje nas prate sve ove godine. U zeleno platno kao da umotavamo ostatke naših života, koji iščezavaju pred našim očima. No, to je samo za kratko, jer vjerujemo u Sudnji dan, u život koji je vječan, u Božiju pravdu koja je neizbježna, apsolutna i konačna.
I dok stojimo ovdje, na Musalli u Potočarima, pored zelenih tabuta i među bijelim nišanima, i upućujemo dove, srca nam smiruju Božije riječi:
ام حسب الذين اجترحوا السيأت ان نجعلهم كالذين أمنوا و عملوا الصالحات سواء محياهم و مماتهم ساء ما يحكمون, وخلق الله السماوات و الارض بالحق و لتجزي كل نفس بما كسبت و هم لا يظلمون
Misle oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupati jednako kao s onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju!
A Allah je nebesa i Zemlju mudro stvorio i zato da bi svaki čovjek bio nagrađen ili kažnjen prema onome što je zaslužio; nikome neće biti učinjeno nažao. (Al-Jasiyah, 21-22)
Braćo i sestre.
Prije devetnaest godina, na ovom mjestu je svoj krvavi defile započelo najmračnije zlo ovoga svijeta. To zlo, oličeno u Genocidu u Srebrenici i drugim krajevima ove prelijepe zemlje, još nije prevladano. Ono još ima svoje stanište u mnogim dušama i željama mnogih, jer ga nije moguće odatle otkloniti bez kajanja i čistog i otvorenog susreta s njime. Potrebna je velika duhovna snaga, sposobna za takvu jednu veličanstvenu pobjedu. Još uvijek pred našim očima u kazamatima skončava mržnja koja proždire vlastito biće, zvijer koja se guši u vlastitom grijehu. Zlo će biti pobijeđeno onda kada se rascvjeta ruža pokajnica. Tada će, ubijeđen sam, ponovo oživjeti Srebrenica, nevina i čista. Do tada moramo o zlu govoriti, na njega ukazivati i upirati prstom na njegove protagoniste.
Pozivam ljude u Bosni i Hercegovini da odbace veličanje zločinaca i poricanje zločina. Nikakva im to dobra ni sreće ne donosi. Umjesto takvih djela, koja prkose svakome ljudskom dostojanstvu i demonstriraju civilizacijsku sramotu, pomozimo da se dostigne pravda i da žrtve prožive dostojanstven život.
Braćo i sestre.
Potrebna nam je snaga; potrebna nam je vjera u Pravednost Jedinog Boga i Njegovu Milost da će nas osloboditi tiranije zla i spustiti pravdu i mir na ove naše prelijepe krajeve.
Vjera će izgraditi ljubav, a ljubav će poroditi život u nama, oživjeti nadu i pokazati novi put. Život bez vjere u Božiji sud i Njegovu pravdu rađa očaj i otvara bezdan u našim dušama. Genocid u Srebrenici je kosmički velik, a naša bol je još veća.
Poslušajmo riječi Uzvišenog i Milostivog Gospodara:
قل للذين امنوايغفروا للذين لا يرجون ايام الله ليجزي قوما بما كانوا يكسبون, من عمل صالحا فلنفسه و من اساء فعليها ثم الي ربكم ترجعون,
Reci onima koji vjeruju da oproste onima što se Allahovim Danima ne nadaju, kada će On nagraditi ljude prema onome što zaslužuju. Ko čini dobro djelo – u korist je njegovu, a ko zlo radi – na štetu je njegovu; najzad ćete biti vraćeni svome Gospodaru. (Al-Jathiyah, 14-15)
U ovim danima sjećanja, okrenimo svoja lica Onome Koji tajne zna, Koji dove uslišava, Koji rane liječi, Koji bol i tugu ublažava i Koji obećava „da poslije tegobe dolazi last, da zaista poslije tegobe dolazi olakšanje.“
Drage majke.
Vaša je bol velika, ali vjerujemo da je vaša ljubav veća. Vaš blagoslov neophodan nam je kako bismo mogli naći vlastiti put. Danas smo svi vaši sinovi i kćeri i zajedno s vama u dovi molimo:
Bože Milostivi,
Ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja;
Ako nas zamrači krivovjerje, osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem;
Ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa;
Ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom (a.s.) pravdom;
Ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju;
Ako budemo protjerani iz domova, osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom.
Bože Pravedni!
Molimo Te da nasilnicima oduzmeš mač,
a slabima da podariš moć vjere u istinu i pravdu.
Molimo Te, Bože,
da tuga bude nada,
da osveta bude pravda,
da majčina suza bude molitva
da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica.
Amin!