BIOGRAFIJA MUHAMMEDA, ’ALEJHI-SSELAM

BIOGRAFIJA MUHAMMEDA, ’ALEJHI-SSELAM

Muhammed, ’alejhi-sselam, rođen je u Mekki 12 rebiu’l-evvela u godini koju su Arapi nazivali Slonova godina. To odgovara datumu 20. april 571 godine po rođenju Isa, ’alejhi-sselam. Njegov otac Abdullah umro je dok je on bio u majčinoj utrobi. Njegova majka se zvala Amina bint Vehb. I ona i Abdullah su poticali iz uglednih i cijenjenih porodica.

BIOGRAFIJA MUHAMMEDA, ’ALEJHI-SSELAM

Rešid Rida

Muhammed, ’alejhi-sselam, rođen je u Mekki 12 rebiu’l-evvela u godini koju su Arapi nazivali Slonova godina. To odgovara datumu 20. april 571 godine po rođenju Isa, ’alejhi-sselam. Njegov otac Abdullah umro je dok je on bio u majčinoj utrobi. Njegova majka se zvala Amina bint Vehb. I ona i Abdullah su poticali iz uglednih i cijenjenih porodica. Brigu o Muhammedu preuzeo je njegov djed Abdulmutalib, koji se zvao Šejbel-hamd. Muhammeda je majka Amina dojila tri dana, a onda je sa dojenjem Muhammeda nastavila Suvejba, Ebu Lehebova robinja. Običaj je bio da kurejšijske žene ne doje svoju djecu. Zatim je njegov djed povjerio Muhammeda na dojenje dojilji Halimi Sa’dijji. Živio je Muhammed četiri godine kod dojilje Halime, daleko od Mekke, u Haliminom plemenu. Nakon povratka u Mekku, Muhammed je bio sa majkom dvije godine, nakon čega je preselila na Ahiret i njegova majka Amina. Tako je Muhammed ostao siroče, bez oca i bez majke. Nakon toga, još dvije godine o Muhammedu je brigu vodio njegov djed, koji ga je veoma volio. On se ponosio Muhammedom i dozvoljavao mu ono što nije dozvoljavao drugoj djeci. Kada je Muhammedu bilo osam godina, umro mu je i djed Abdulmutalib, a o njemu je preuzeo brigu amidža Ebu Talib. U 25. godini života oženio se Hatidžom bint Huvejlid, koja je bila poznata u Mekki po čestitosti, ljepoti i bogatstvu. Hatidža je bila poznata po nadimku Tahira, što znači čista, a Muhammed, ’alejhi-sselam, po nadimku Emin (pouzdani).

U četrdesetoj godini počeo je primati Objavu. Početak Objave bio je u mjesecu ramazanu, u pećini Hira, na brdu Nur. Prve riječi koje su objavljene Muhammedu, ’alejhi-sselam, bile su riječi: «Ikre bismi rabbike…» («Čitaj u ime Tvoga Gospodara, Čitaj plemenit je Tvoj Gospodar…») Nakon što je objavio da je izabran za posljednjeg Allahovog, dž.š., poslanika, Mekkanci to nisu prihvatili i pružali su veliki otpor širenju nove vjere. Priređivali su Allahovom poslaniku Muhammedu, ’alejhi-sselam, velike neprijatnosti i poteškoće. To se završilo tako da su i protjerali Muhammeda i njegove sljedbenike sa svojih ognjišta. Nakon što je 13 godina bezuspješno pokušavao islamizirati Mekku i njezine mušrike-idolopoklonike, Muhammed, ’alejhi-sselam, preselio se u grad Jesrib, koji će promijeniti ime u Medina. Preseljenje Muhammeda, ’alejhi-sselam, iz Mekke u Medinu naziva se Hidžrom. U Medini se islam brzo širio i svakim danom rastao je broj muslimana. Mekanski mušrici nisu Muhammeda, ’alejhi-sselam, ostavljali na miru i ni u Medini. Vodili su nekoliko pohoda i bitaka s ciljem da onemoguće širenje islama, ali Allah, dž.š., htio je da se svjetlo islama raširi i prenese i u druge krajeve. Poznate su bitke na Bedru, Uhudu i Hendeku. Sve tri spomenute bitke inicirali su mekanski mušrici i u njima su se Muhammed, ’alejhi-sselam, i muslimani branili. Pored mekanskih mušrika-idolopoklonika, Muhammed, ’alejhi-sselam, imao je protivnike i u jevrejskim plemenima koja su nastanjivala Medinu. To su plemena Benu Kurejza, Benu Nadir i Benu Kujneka’. S ovim plemenima je Muhammed, ’alejhi-sselam, bio postigao sporazum da se međusobno uvažavaju i brane jedni druge pri vanjskim napadima. Međutim, Jevreji su pogazili i prekršili taj ugovor udružujući se sa mekanskim idolopoklonicima i čak pokušavajući ubiti Muhammeda, ’alejhi-sselam. Zato je došlo do njihovog protjerivanja iz Medine. Dugogodišnje neprijateljstvo i sukobljavanja sa mekanskim mušricima završeno je historijskim osvajanjem Mekke, nakon čega je Muhammed, ’alejhi-sselam, proglasio opću amnestiju i povratio svetost Kjabi, uklonivši iz nje sve idole koje su vremenom mušrici bili postavili. Oko Kjabe u Mekki je tada bilo više od 360 idola-kipova. Svi u Mekki tada su primili islam. Ko nije primio islam, nije mogao ostati i živjeti u svetom gradu. Tada je islam primio i Ebu Sufjan i njegova žena Hind, a oni su bili vođe i poglavari mekanskih mušrika. Nakon osvojenja Mekke, Muhammed, ’alejhi-sselam, obavio je Oproštajni hadž, s kojim je završena Objava i upotpunjeni propisi islama. U 63. godini života Muhammed, ’alejhi-sselam, preselio je na Ahiret nakon što je za 23 godine potpuno izvršio misiju s kojom ga je Allah, dželle šanuhu, zadužio. On je poslan kao milost svim svjetovima. Oporučio je vjernicima: «Ostavljam vam dvije stvari! Držite ih se i nećete zalutati. To su Allahova knjiga Kur’an i moj sunnet kao objašnjenje Ku’rana i ehli-bejt». Imam Muslim zabilježio je u svome „Sahihu“ da je Muhammed, ’alejhi-sselam, držao govor u Hommu[1] i rekao je: »O ljudi, ostavljam vam iza sebe dvije teške stvari: Kur’an i moj ehli-bejt; Allahom vas opominjem o mome ehli-bejtu». Međutim, oni koji su tražili vlast i ovosvjetska uživanja, učinili su nasilje prema članovima Poslanikove, a.s., porodice. Ebu Hurejre, r.a., govorio je: «Kada bi vam rekao da ćete vi spaliti Bejtullah i ubiti Poslanikovog unuka, rekli biste mi: »Nema većeg lažova od Ebu Hurejre!» Poslanikov unuk Husejn, r.a., ubijen je nakon Ebu Hurejrine smrti.[2]

Prijevod s arapskog jezika dr. Fikret ef. Arnaut

[1] Izvor između Mekke i Medine

[2] Rešid Rida, “Hulasatu Siretirresul”