Predramazanska teoba
“O vjernici, iskreno se pokajte Allahu, da bi Gospodar vaš prešao preko vaših loših djela i da bi vas uveo u džennetske bašče kroz koje rijeke teku, na dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svijetlo će njihovo ispred njih i s njihove desne strane ići. “Gospodaru naš, govoriće oni, upotpuni svijetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista sve možeš”. (et-Tahrim, 8. ajet).
Ide ramazan i treba izvršiti pripreme za susret sa Kur’anom i za postizanje Allahove blizine i zadovoljstva. U tu svrhu propisan je i post, kao efikasna pomoćna metoda. U ša’banu se desila promjena kible. Je li naš pravac uredu?! Želja za promjenom donosi promjenu. Stid zbog griješenja prema Allahu već donosi oprost. Prenosi se da se Adem, a.s, skrivao pa ga je Allah pitao:“Ademe je li to misliš od Mene da se skriješ i pobjegneš“, na što Adem odgovara:“Ne Allahu, već me je stid zbog onoga što sam učinio“!
Svi Allahovi robovi griješe, jer su takvima stvoreni i kad ne bi griješili nestalo bi ih, došli bi drugi. Najbolji griješnici su oni koji se odmah nakon učinjena grijeha (po)kaju.
Obzirom da uskoro nastupa mjesec ramazan, najodabraniji mjesec sa nezbrojivim prilikama i vrijednostima, u njega je potrebno ući što čistijeg duševnog i tjelesnog stanja, jer „Allah prima samo od čestitih“!
Od Selmana r.a. se prenosi hadis: Poslanik s.a.v.s. nam se obratio na kraju mjeseca ša’bana, rekavši: “Ljudi, dolazi vam veliki mubarek mjesec. U njemu je noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Allah dž.š. je u tom mjesecu strogo naredio post, a noćni namaz (teraviju) je učinio dobrovoljnim. Ko se Allahu dž.š., u njemu približi kakvim dobročinstvom, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu. Ko obavi farz u njemu, kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. On je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je džennet. To je mjesec pomaganja i mjesec u kojem se povećava nafaka vjernika.
Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, biće mu to uzrokom za oprost grijeha i oslobađanje od vatre, a dobit će i nagradu postača bez umanjenja nagrade postača.” Tada ashabi rekoše: “Poslaniče! Nismo svi u mogućnosti nahraniti postača!?” Muhammed s.a.v.s. reče: “Ta nagrada pripada i onome kod koga se postač iftari hurmom, gutljajem vode ili gutljajem mlijeka.
To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj oslobađanje od vatre. Ko olakša svome potčinjenom u tom mjesecu, Allah dž.š. će mu oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre.
Nastojte u ovom mjesecu činiti četiri stvari; dvije sa kojima ćete steći Allahovo dž.š. zadovoljstvo i dvije koje su vam neophodne.
Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo dž.š. zadovoljstvo su šehadet (svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha dž.š.) i da od Njega tražite oprost.
Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu: da Allaha dž.š. molite za džennet i tražite zaštitu od vatre.
Ko napoji postača, Allah dž.š. će ga napojiti sa moga izvora, tako da nakon toga neće ožedniti i kao takav će ući u džennet!” (Ibn Huzejme).
Ako insan u ramazan unese sve svoje munafikluke, zlobe, zluradosti, zavi(dno)sti, mržnju prema nekome, sklonost ka gibetu, ka širenju smutnje, sklonost ka laži i olajavanju drugoga, onda će ramazan doći i proći bez posebnih promjena i rezultata. Nije džaba promjena kible bila u ša’banu!!!
Ako insan zastane i osvrne se iza sebe, analizira svoje stanje, neminovno uslijedi osjećaj, svijest, i potreba za traženje oprosta od Gospodara a i njegovih stvorenja.
Na osnovu ajeta i hadisa ulema je postavila odredjene uvjete za teobu, od kojih spominjemo neke:
1. Odmah prestati sa činjenjem grijeha.
2. Pokajati se za dotad učinjene grijehe.
3. Odlucno se čuvati cinjenja grijeha u budućnosti.
4. Vratiti svakome oduzeto ili ugroženo pravo i zatražiti halala.
Zatim,
1. Da prestanak činjenja grijeha bude isključivo radi Allaha, a ne radi nekoga ili nečega drugog.
2. Da se osjeti gadost i odvratnost prema učinjenom grijehu, a to znaci da iskrenu teobu ne može pratiti osjećaj slasti i užitka iz prethodno učinjenog grijeha, niti radost pri sjećanju na taj grijeh, a kamoli želja za ponovnim činjenjem grijeha.
3. Da se teoba učini na vrijeme, jer njeno odgadjanje je samo po sebi grijeh za koji treba posebna teoba.
4. Imati strah za primljenost teobe, jer čovjek nikad ne smije biti siguran da je primljena, pogotovu ako nije dovoljno iskrena i ako nisu ispunjeni njeni uvjeti.
5. Naknaditi neispunjene Allahove hakkove ako je to moguće. Napostiti propuštene dane posta, izmiriti uskraćene obaveze zekata itd.
6. Napustiti mjesto griješenja, ako će to mjesto biti uzrok ponavljanja grijeha.
7. Napustiti osobe koje su potsticale na grijeh, jer u griješniku nema prijatelja. Allah kaže:”Prijtelji će toga dana biti jedni drugima neprijatelju osim čestitih vjernika”. (Ez-Zukhruf, 67. ajet). Dakle, prekidanje odnosa sa griješnicima je uvjet izbavljenja iz grijeha i činjenja iskrene teobe.
8. Uništavanje predmeta, hrane, pića, odjece, kaseta, filmova, kipova i svega što se koristilo pri griješenju. Ostavljanje bilo čega od tih predmeta “za uspomenu” jednog će dana ponovo navesti na grijeh. Ti predmeti se moraju uništiti, prosuti, polomiti ili spaliti. Ne mogu se pokloniti niti prodati ili koristiti u bilo kakve svrhe.
9. Izabrati čestito društvo koje će u svakoj prilici podsticati na dobro i korisno. Dobro društvo se nalazi u halkama znanja, zikra, učenja Kur’ana, hadisa i drugih vidova islamskog druženja.
10. Tijelo koje je izgradjeno haramom zamijeniti halalom. To znači trositi svoju snagu u pokornosti Allahu i hraniti se halalom kako bi se tijelo obnovilo halalom, a oslobodilo od harama.
11. Da teoba uslijedi prije nego “duša dodje u grlo” i “prije dolaska Sunca sa Zapada”. Poslanik, s.a.v.s, kaže:”Allah prima teobu od roba prije nego li duša dodje u grlo”! (Ibnu Madždže, et-Tirmizijj i Ahmed, Sahihul džami’ 6132). On takodje kaže:”Ko učini teobu prije nego Sunce dodje sa Zapada, Allah će mu teobu primiti”! (Muslim i Ahmed).
Razmislimo o ovom velikom kudsi hadisu:”Čovječe, kad god si Me zamolio i pozvao, Ja sam ti oprostio što je bilo kod tebe. Čovječe, kad bi tvoji grijesi bili poput oblaka na nebu, pa Me ti zamolio da ti oprostim, Ja bih ti oprostio ne obazirući se na njih. Čovječe, kad bi ti grijesi bili poput prašine na Zemlji, pa došao ispred Mene ne čineći Mi širka, Ja bih ti toliko podario oprosta”! (et-Tirmizijj, Sahihul džami’ 4338).
Dovoljan nam je i ovaj hadis Poslanika, s.a.v.s : »Ko se iskreno pokaje za neki grijeh, on je poput čovjeka bez grijeha ». (Ibnu Madždže, Sahihul džami’ 3008).
I na kraju.
Šta je Adema izvelo iz dženneta? Grijeh. Šta je odbacilo Iblisa od Allahove rahmeta i šta je uzrok njegovome prokletstvu? Grijeh. Šta je potopilo Nuhov narod? Grijeh. Zašto je Allah poslao snažan vjetar na Themud, Salihov narod, pa su na kraju izgledali kao «suho, zdrobljeno lišće»?Zbog grijeha. Zašto je Allah na kušnju stavio Ad, poslavši na njih «ledeni vjetar koji je neprestano puhao i ljude dizao poput palminih počupanih stabala»? Zbog grijeha. Lutov narod! Džibril je na njih zemlju prevrnuo, tako da su meleki čuli zavijanje njihovih pasa. «Pa smo ono ozgo prevrnuli dolje i na njih smo vrelo kamenje kao kišu sručili» (al-Hidžr, 74 i 75. ajet). Zašto? Zbog grijeha.
Zašto se dešavaju tolike nedaće na Zemlji? Zbog grijeha! Zašto se nepravedno uništavaju toliki životi? Zašto se tako svirepo prekidaju sanjana djetinjstva? Zbog grijeha! Zašto se dešavaju toliki zemljotresi i vremenske nepogode? Zbog grijeha!
Enes b. Malik je jednom upitao Aišu, r.a:»Majko, kada se događa zemljotres»? Ona mu odgovori:»Sine moj, kad se masovno počne piti alkohol, kad se raširi zinaluk i kad grijeh nasvoji, tada Allah kaže Zemlji:»Uzdrmaj ih i ona se uzdrma i zatrese»! Enes ponovo upita:»Jeli im to kazna»? Aiša odgovori:»Ne, nego je to milost prema njima, nebi li se opametili»!
Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Kad se u mome ummetu pojave grijesi, Allah će mu poslati razne nevolje i nedaće».
Allah nam svakodnevno ukazuje prilike za teobu:»Allah pruža svoju ruku u noći, da se pokaje ko griješi po danu, pruža svoju ruku u danu da se pokaje ko griješi po noći».
Osim toga, Allah se raduje teobi svoga roba. Poslanik, s.a.v.s, kaže u hadisu koji prenosi bnu Mes’ud, r.a:»Allah se više raduje teobi roba, nego čovjek koji odsjedne u pustinji da se odmori pa ga savlada san. Dok spava, nestane mu deva na kojoj mu je i hrana i voda. Probudi se i vidi da mu nema deve, uhvati ga strah i panika, pa krene da je traži. Nakon dugog, teškog i uzaludnog traganja padne od umora i ponovo ga savlada san. Zatim podigne glavu i ugleda svoju devu, na njoj hranu i vodu! Allah se više obraduje teobi svoga roba, nego ovaj čovjek svojoj devi»! (Muttefekun alejhi).
Hamza ef Subasic